Od 19. do 25. veljače 2023. održane su u Novoj Vesi duhovne vježbe za dvadeset sestara. Voditelj je bio p. Ivan Marija Tomić, OP.

Kroz razmatranja p. Ivana, svete mise i molitve časova, druženje s Isusom je raslo do sakramenta pomirenja i novih spoznaja koje se uvijek otkrivaju prema mjeri traženja i Božjega dara. Bog uvijek daruje puninu svoje ljubavi po zazivanju Oca i Sina i Duha Svetoga. Onda se može zaviriti u Njegovu pisanu riječ koja obuhvaća toliko bogatstvo da ga se može koristiti prema veličini želje, traženja i spremnosti prihvaćanja onoga što Bog otkriva u danom trenutku. Ista riječ zvoni u svakom srcu toliko koliko je koje srce veliko i spremno za primanje spoznaje.

Tako proročica Ana, udovica, s jedne strane sav svoj udovički život provodi u hramu. U jednom slučaju ispraćuje ljude na onaj ili u bijeli svijet, a sama ostaje u svojim sumnjama i povjerenju prema Bogu.

U drugom slučaju Duh Božji je ispunja radošću kad preuzima odgoj Marije i u njoj prepoznaje Djevojčicu po kojoj će Bog poslati spasenje. I u povjerenju prema Bogu strpljivo je čekala dok nije „njezina“ Marija donijela Dijete u hram da ga prikaže Bogu. Ona je jedna od osoba kojima je bilo dano prepoznati početak spasenja čovjeka. Zato je mogla svima pričati o Djetetu.

Preljubnica pred Isusom dijeli svijet na onaj bez grijeha i one druge. Na pitanje – Tko je bez grijeha … odgovor stoji – samo jedna osoba, Isus. Ali on ostaje suzdržan da bi „suci“ otkrili svoju grešnost. I nitko ne može presuditi po ženinoj „zasluzi“, osim onoga koji nema grijeha. A on presuđuje – opraštam ti. Idi, nemoj više griješiti. Oslobođena, po Božjoj milosti može dalje živjeti u slobodi.

Kraljice Vašti i Estera primaju čast i krunu od kralja. Vašti u trenutku svoga „zaborava“, čije vlasništvo je kruna na njezinoj glavi, ostaje bez nje i bez kraljevske časti. Estera po svojoj poniznosti uspije sačuvati kraljevsku čast misleći, ne na sebe, nego na narod od kojega potječe. Ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš – govori Bog (i meni).

Zgrbljena žena koju je neprijatelj držao osamnaest godina zarobljenu, zadobiva zdravlje i oslobođenje u subotu. Jer je došla u Božju kuću, Isus je ne želi zgrbljenu nego uspravnu. Oslobođena pretvara život u radost koja dolazi od Boga. Zahvaćena Duhom donosi Njegove plodove radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrotu, vjernost, blagost, uzdržljivost, …

Stavi me, zaručnice, kao znak na svoje srce. Doći ću po tebe i uzeti te k sebi, … a to će se dogoditi u trenutku tvoje tjelesne smrti. Želim dati svoj život da dođem „unutra“ (k zaručniku), a iznutra se čuje glas – mi smo dali svoje živote. … i svetac osjeća izvjestan strah, strah od samoga sebe. Tko zaboravlja na smrt, tome je teško živjeti. Manjak ljubavi i vjere ispunja čovjeka strahom. Mjera ljubavi je spremnost za činiti dobra djela. Chesterton kaže: „Ovo je borba između svjetla i tame i svatko mora izabrati svoju stranu.“ Kroz vještinu umiranja stječe se vječni život.

Redovnički poziv je plod shvaćanja tko je redovnik, a tko je Bog. Sv. Petar kaže: „Idi od mene, jer sam grešan čovjek.“ Ivan kaže: „On treba da raste, a ja da se umanjujem.“ Terezija Avilska – Bog može iz mutne vode učiniti bistru vodu za svoj stol. Mala Terezija – Da me Božja milost nije držala, bila bih najgora … Marija je rekla: „Veliča duša moja Gospodina.“  Ja mogu reći za sebe – ???  Augustin je rekao: „Kako možeš zapaliti svijet, ako ne izgaraš iznutra.“

A završava, kako bijaše na početku tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Punina Božjega Duha je uvijek punina. Što sestre nisu uspjele preuzeti, to je bogato preostalo za svaki sljedeći susret s Božjom riječi u svakodnevnom druženju s Ocem, Sinom i Duhom Svetim.

s. M. Ana Čajko-Šešerko