O ovogodišnjem slavlju Božića sa  zahvalnošću  se sjećamo kako smo prije 20 godina doživjele ponovno useljenje u Egipat. Tada se s nama uselilo i Božićno otajstvo. Ovdje je zadnji puta  bilo  1949. godine, zapravo prije  50 godina kada su sestre bile prognane, morale napustiti svoj samostan u kojem su od 1899. godine, punih 50 godina zbrinjavale i štitile više od 10. 000 nevoljama izložene djece. 

Providnost je pripravila put i Dijete Isus, nošeno svojim pomoćnicama, ponovo ulazi u prostor Stadlerova Egipta. Bilo je hladno, veoma hladno. Zdanje bez krove, bez prozora, bez struje, vode.

Okupljene oko njega, moćnog kralja položenoga na slami, sestre su tražile i dobivale snagu za svjedočanstvo življenja  u takvom prostoru, što više od njega su crpile snagu za novi zamah obnove,  ponovne gradnje bez ičega. Doživjele smo kako  nam Isus gradiEgipat  čudesno. Providio je sve, ama baš sve, samo da Stadlerov Egipat opet postane dom zaštite i zbrinjavanja nejakih i nemoćnih.

Kako smo obilježile ovo čudo Božje ljubavi?

Dale smo mu važnost u pet momenata snažno povezanih s otajstvom svetoga  Isusova djetinjstva. Predstavit ću ih u kratkim crtama.

1.     Došašće u znaku milosrđa

Na utemeljiteljev nebeski rođendan, na Bezgrešno smo slavile svetu Misu u Katedrali. Na temelju meditacije koju je pripremila sestra Ljilja Marinčić, razmišljale smo i molile  za milosrdno djelo u kojem gladna hranimo.  Uzoriti Vinko, kardinal Puljić je u prigodnoj propovijedi kazao kako nas Otac ne ostavlja u magli grijeha nego nam dariva ZORU spasenja u Mariji. Slaviti otajstvo znači  otvoriti se tom otajstvu i dopustiti da nas zahvati. Neka ona, koja je odjevena u sunce osvijetli naše putove da u magli poremećenih odnosa uvijek vidimo „bijelu crtu“ na našim putovima. Bog  je vodio ovu crkvu u osobi svoga sluge Josipa Stadlera, vašega utemeljitelja. Vama sestrama SMI je ostavio u baštinu da uz svoje ime nosite ime Marija. To znači da ste uvijek pozvane slijediti Mariju i služiti kao Marija. Ona je uvijek bila uz Isusa, a Isus se je izjednačio sa siromahom. Zato treba doći na Marijin bunar poniznosti i zahvatiti vodu ljubavi, nahraniti se njome te i druge nahraniti.  Kroz sedam tjelesnih i sedam duhovnih djela milosrđa, kako nas uči sveti otac Papa trebamo svladati maglu indiferentnosti i pomoći ljudima da se nađu u svjetlu, kazao je kardinal Puljić.

Molitva na grobu Utemeljitelja bila je izuzetan trenutak sjećanja na dan kada je prije 97 zatvorio ovozemaljske oči i očima duše ugledao svoju IMAKULATU.

Za tu prigodu sve sestre, djeca, dobročinitelji i prijatelji  su iz provincijalata dobili Lepezu milosrđa koja u stvarnim životnim prigodama kroz igru i poduzetništvo treba poticati na ljepotu Očeva  milosrdnog odnosa prema nama i odnosa među ljudima u četrnaest različitih obličja milosrdne sućuti. Dnevnik milosrđa je poticajno pomagalo u razmišljanjima i činima milosrđa.

O milosrđu i o plemenitom srcu nadbiskupa Stadlera sestra Manda Pršlja, ravnateljica Vrtića Srce , zajedno s odgojiteljicama je poučavala djecu, a djeca su u zadivljujuće uvježbanoj predstavi poučavala svoje roditelje.

2.     Božić u obiteljskom ozračju

Vidim ga u četiri  događaja za pamćenje. Najprije je radosno udomljenje djeteta Isusa da bi mu bilo lijepo u hladnoj noći 24 prosinca, u kapelici Egipta i toplim srcima djece i sestara.  Unijeli smo ga pažljivo i pjevali mu. Izgovarali molitve zahvale i prošnje.  Uz božićnu liturgiju u Katedrali, koju je predslavio uzoriti Kardinal Vinko Puljić  značajan je i dirljiv njegov božićni pohod Stadlerovoj duhovnoj obitelji  u samostanu Egipat. Svi smo se obradovali Nadbiskupovoj pažnji, i ljubavi naših sestara. Za tu prigodu  naše pripravnice su izvele dojmljiv igrokaz o početku Družbe, o nadahnutim događajima. Svi smo se, djeca i sestre,  uz nazdravice   i prigodne darove radovali Božiću. Svi su malom djetetu Isusu donijeli darak od srca, a darivali su i jedni druge uz molitvu svekolikog došašća. Druženje uz obiteljski stol, velike Stadlerove duhovne obitelji o Božiću uvijek je poseban i nezaboravan dan. Djeca ga pamte i prepričavaju jer svakoga Božića uz materijalni darak svaka osoba dobije duhovnu pratnju osobe koja je za nju molila i osobe za koju je ona molila. Tako u novu godinu ulazi sa dva krila, dva anđela, zapravo egipatski stanovnici dobivaju anđeoske uloge.

U svetim božićnim danima pohodile smo naše starije sestre u Vitezu, u Domu Sveti Josip, u Duhovnom centru Kući navještenja, Doboju, Maglaju  i u Mostaru. Divni su to sestrinski susreti i radosti koje ohrabruju i daju snagu.

3.     Spomen-dan nevine dječice – dan Egipta

Upravo na božićni dan prvih nevinih mučenika proslavili smo dan Stadlerova Egipta. Već tradicionalno na ovaj dan je blagoslov obitelji. Ove godine u blagoslov smo utkale dvadesetu obljetnicu povratka u Egipat. Naime, 1995. godine potpisan je ugovor sa Općinom centar o uvjetima i mogućnosti  korištenja samostana Egipat kojim je punih pedeset godina raspolagala kao  s vlasništvom i koristila ga Općina centar za svoje projekte.

Za tu svečanost sestra M. Admirata Lučić - provincijska glavarica, je  pozvala msgr. Luigia Pezutto, apostolskog nuncija u BiH. Kroz pjesmu i molitvu, uz asistenciju vlč. Marka Majstorovića, župnika katedralne župe, je blagoslovio sve stanovnike i svekoliki prostor Stadlerova Egipta. Cijela kuća je mirisala na tamjan i odisala blagoslovom. Djeca su zajedno sa sestrama odgojiteljicama izvela scenski prikaz djelovanja i uvjeta života nadbiskupa Josipa Stadlera. To skazanje je pobudilo duboke emocije i osjećaj  Utemeljiteljeve blizine čovjeku s nadnaravnom snagom i nesvakidašnjim krepostima vjere, pouzdanja i  ljubavi.  Sestra provincijalka – Admirata - zorno je prikazala u prezentaciji radosni dan povratka u Egipat, te zahvalila Apostolskom nunciju  za blizinu našoj redovničkoj zajednici. U znak zahvalnosti Isusovoj majci Mariji, koja je postala Majka svih naroda, i pod tim imenom prva ušla u kapelicu Stadlerova obnovljenoga Egipta, darovala je sestrama Marijinu sliku da je uvijek u Duhu Svetom časte. S radošću je kazala da smo za ovu dragu obljetnicu dobile broje čestitke od kojih je pročitala čestitku časne majke Radoslave Radek, sestre Liberije Filipović i Ane Uložnik, sestre Ana Marije Kesten i sestre Anđe Vranješ.  Nakon nekoliko pjesama u čast sluzi Božjem Josipu Stadleru započela je svečana sveta misa.

Apostolski nuncij u propovjedi je istako ljepotu svjetla o kojem nam govori sveti Ivan u evanđelju dana. Kazao je kako mi vidimo kada je osvijetljeno. Ivan imao iskustvo svjetla.  Doživio je kako je svijetlo lijepo, prelijepo pa je mogao reći da je Bog divan kao svijetlo. Naglasio je suprotnost tame naspram svjetla i kako je tama simbol grijeha. Zato treba ostati u svjetlu, jer u suprotnom kada smo u tami ne vidimo i dolazimo u konfuziju. Samo u svjetlu vidimo. Svjetlo je preobraženje. To znači vidjeti lijepo, vidjeti ljepotu. Sveti Ivan je vidio osvijetljenu ljepotu Isusova programa i poželio ostati u toj ljepoti. Brzo je vidio da se treba vratiti u stvarni život. Upravo je to preobraženje, to je bila vizija ljepote života. To iskustvo treba nositi uvijek u stvarni život. Nije lako jer nismo uvijek potpuno odani projektu kojeg nam je Isus u preobraženju osvijetlio, ali  sveti Ivan kaže da je Isus i lijek i svijetlo na životnom putu.

Nakon svete mise proveli smo popodne za obiteljskim stolom koji nam je pripremila  i darovala obitelj Grizelj s djelatnicima restorana Lav.

4.     Bogojavljenje

 Dan pohoda, susreta, zavjeta, darivanja, dan kada kao i mudraci sa istoka tražimo zvijezdu, pratimo je dok nas ne     dovede željenima. Danas smo se radovali  zavjetnom danu naših trikraljskih sestara. U Egiptu smo sa  sestrom Hinkom Rogalo i provincijalkom Admiratom zahvalile dragom Bogu za 44 godine života u svetim zavjetima. Sjetile smo se u molitvi i svih drugih sestara, baš poimence, sestre Vladislave Blažević i sestre Krunoslave Adžamić sa njihovom 40. obljetnicom zavjeta. U katedrali smo slavile svetu misu na nakanu našega Kardinala Vinka i biskupa Pere Sudara. Sjetile smo se 25. i 20. obljetnice njihova biskupskoga ređenja. U toj prilici kardinal Puljić, nadbiskup vrhbosanski je pripremio i svečano uručio zahvalnice institucijama i osobama koje su ga pratile kroz 25 godina pastirske službe u Vrhbosanskoj crkvi. Sestra provincijalka Admirata je sudjelovala na svečanom dodjeljivanju  i primila zahvalnicu za Provinciju sestara.

5.     Spomen-dan Utemeljiteljeva IZLASKA  i našega izlaska u susret nejakima

Petnaesti dan u siječnju zauvijek će biti obilježen IZLASKOM nadbiskupa Josipa Stadlera iz „zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati!“Mladi sveučilišni profesor je imao sigurnost, ugled, zavidnu poziciju u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Na poziv svetoga oca sve ostavlja i dolazi u siromašnu i svakom patnjom napaćenu Bosnu. To je dan kada se sjećamo brige majke Crkve za vjernike u progonstvom napaćenoj Bosni. To je dan kada  zahvaljujemo za providnost i milosrđe Očevo za našu mjesnu crkvu. Došao je kao pastir napaćenom stadu bez pastira. Na današnji dan je izgovorio poznatu nastupnu besjedu,  podigao barjak u čast Srca Isusova, te presvetom Srcu posvetio prošlost, sadašnjost i budućnost svakog vjernika i cijele svoje nadbiskupije.

Vjerujemo u milosnu snagu ovoga dana. Svjedok je tomu  događaj povratka zajednice sestara u Egipat 15.siječnja 1996. Upravo na današnji dan, prije 20 godina sestre su po odobrenu  sarajevske općine centar uselile u razrušeni i napušteni Egipat. Ne samo danas, nego cijelo božićno liturgijsko vrijeme, sa zahvalnošću smo se sjećale, sestara, djece, svećenika, obitelji, starica, dobročinitelja i prijatelja koje je Providnost ugradila u 117-godišnju egipatsku priču. Broje se na tisuće. Danas smo ih sve prikazali u molitvi zahvalnosti uz živi cvijetak  svake od nas. Načinile smo cvjetni rukovet i sestre su zajedno sa djecom na hodočasničkom putu odnijele darak Majci Mariji u crkvu svetoga Ante na Bistriku gdje je na današnji dan prije 134 godine ustoličen prvi nadbiskup vrhbosanski , naš otac utemeljitelj, sada sluga Božji. Tako smo sigurnog koraka krenule dalje, ususret milosrdnom Ocu koji nas čeka raširenih ruku da povije naše rane nastale dok smo vidale rane onih koje Isus ljubi.   (s.a.)