Ustani i hodi za sadašnjost u znaku ljubavi i budućnost obasjanu nadom,  predavanje Fra Jose R. Carballo nadbiskupa i tajnika Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života.

Evo nekoliko točaka za razgovor u zajednici  o čemu ćete sastaviti zapisnik i donijeti na susret. 

Ø  Žalosti nas:

Ø  Posvećeni život, prignut nad samog sebe, zabrinut za vlastito preživljavanje, više no za misiju naviještanja Radosne vijesti „onima daleko i onima blizu“ .

Ø  Posvećeni život bez mistike, nemotiviran i dosadan, iz navike; „duboko nezadovoljstvo i lijenost koja čini dušu usahlom“(EG 277).

Ø  Posvećeni život koji ne trpi proturječje, neuspjeh, kritiku, križ.

Ø  Posvećeni život koji je više profesija nego svjedočenje Boga života, koji rađa ljubav, nadu, radost koji izaziva veliku privlačnost, milost i simpatiju, koji privlači i očarava.

Ø  Brine nas:

Ø  Krhkost koja se opaža ima različite manifestacije: opadanje zvanja, odsutnost iz redovničke zajednice, eksklaustracije; netransparentno ekonomsko upravljanje, u kojem novac »gospodari namjesto da služi«(usp. EG 57-58); autoritarnost u vršenju autoriteta.

Ø  »Svjetovnost« koja se očituje u »stilu života« ...

Ø  Otuđujući aktivizam koji relativizira bratski život u zajednici, molitveni život i samu ideju posvećenja. Spomenuti aktivizam često dovodi do slabljenja motivacije, hranjene frustracijom, inatom, razočaranjem, ravnodušnošću.

Ø  Ni posvećenom životu niti Crkvi nije dopušteno zapasti u mrtvilo, ostati nepokretni, ignorirati svijet u kojem moraju služiti. ... Posvećene osobe ne mogu biti ni nostalgičari ni avanturisti, već žene koje dopuštaju da ih dah Duha Svetoga neprestano obnavlja i preporađa.

Ø  Duh je taj koji nas potiče na:

Ø  Posvećeni život koji žeđa za Bogom, nošen stalnim traženjem Boga koji dopušta čovjeku da ga susretne i koji nas uključuje u svoju prisutnost u svijetu; mistični, kontemplativni posvećeni život koji zna vidjeti svetu veličinu bližnjega i otkriti Božju prisutnost u svakom ljudskom biću; posvećeni život koji se zna otvoriti Božjoj ljubavi.

Ø  posvećeni život koji uvijek ima »otvorena vrata« za bezuvjetno prihvaćanje (usp. EG 46. 47).

Ø  Posvećeni život koji ne dopušta da mu ukradu nadu (usp. EG 86), koji ne dopušta da mu ukradu besplatnost, koji ne dopušta da mu ukradu zajedništvo i ideal bratske ljubavi (usp. EG 92. 101), koji ne dopušta da mu ukradu mladost, koji ne dopušta da mu ukradu entuzijazam, misionarsku snagu i radost evangelizacije (usp. EG 80. 83. 109), koji ne dopušta da mu se ukrade Duha, koji ne dopušta da mu se ukrade evanđelje (usp. EG 97).

Ø  Posvećeni život svjestan brojnih izazova s kojima se mora suočiti i s kojima se suočava s realizmom, ali jednako tako s veseljem, odvažnošću i povjerljivim darivanjem; posvećeni život koji ne prihvaća da bude muzej kojem se ljudi dive ali u kojem nitko ne želi živjeti, svjestan svoga poziva da dadne odgovor na »znakove vremena«, u kojima govori Duh, koji ga neprestano interpelira.