U samostanu Antunovac u Zagrebu, 21. veljače 2015. svećenik dr. sc. Ivan Štengl, izvanredni profesor na KBF-u u Zagrebu održao je za sestre predavanje s područja psihologije o emocionalnom profilu posvećene osobe. Predavanju se odazvalo 30-ak sestara iz zajednica naše Provincije.

Na početku svog izlaganja naglasio je kako svaku osobnost treba promovirati u njezinim pozitivnim aspektima. Ukoliko radimo na onom što je pozitivno, negativno će se umanjiti. Emocije su čovjekova nezaobilazna reakcija, ali u različitim društvenim kontekstima poželjne su i različite emocionalne reakcije. Naše društvo promovira uspjeh i efikasnost, pa emocije visokog intenziteta nisu poželjne. Zbog toga se takve emocije najčešće ispoljavaju kolektivno. Postoje i emocije koje zbog određenog društvenog konteksta ne smijemo osjećati. Prof. dr. sc. Štengl je progovorio nešto i o psihološkim konstruktima, prema kojima neki smatraju da emocije nasljeđujemo i da nisu pridržane samo ljudskoj vrsti, dok drugi drže kako gotovo sve emocije učimo.

Podsjetio nas, nadalje, je kako postoje četiri osnovne emocije iz kojih se sve druge izvode, a to su sreća, ljutnja, tuga i strah. Svaka osoba bi morala i smjela osjećati sve ove emocije, pa i posvećena osoba, koja je unatoč svim milostima osoba svoga vremena. Tako prema Kleissmanu postoje četiri tipa osjećajnosti, koji se pojavljuju i među nama, posvećenim osobama:

• Vremenu blizak čovjek Crkve – Distancirani tip;
• Vremenu primjeren voditelj u zajednici – Tip koji traži blizinu i sklad;
• Posvećena osoba prepoznatljiva za svako vrijeme – Tip obdržavanja reda;
• Vremenu otvoren Božji čovjek – Tip stalnih promjena ili nestabilnosti.

Svaki od ova četiri tipa ima pozitivne i negativne karakteristike. Pozitivne karakteristike treba poticati i naglašavati. Neprihvatljive emocije treba odgajati, iako ne postoji univerzalna formula za odgoj emocija, već je poželjno razvijati različite strategije za njihov odgoj. Valja prepoznati svoje stvarno „ja“ i odijeliti ga od idealnog „ja“. Prof. dr. sc. Štengl je istaknuo i kako odgoj naših pripravnica treba biti promotivnog, a ne reaktivnog tipa, tj. kod njih također treba poticati pozitivne karakteristike. Svatko je specifična osobnost i treba mu dozvoliti da bude drugačiji od ostalih.

Iako ovakva stručna predavanja zbog svoje terminologije nisu svima posve razumljiva, ona su dobra podloga za raspravu i međusobno učenje. Kao Bogu posvećene osobe, trebamo razvijati sve aspekte svoga bića: tjelesno, duhovno, intelektualno i emocionalno. Često su nam negativne emocije prepreka do zajedništva i dobre komunikacije. Neka nam ovakva predavanja budu poticaj da promotrimo sami sebe i pokušamo otkriti što je to pozitivno, a što negativno u našem ponašanju, komuniciranju i djelovanju. U tome nam uvelike mogu pomoći naši bližnji, jer uvijek postoji dio nas koji drugi vide, a mi sami ga ne vidimo i ne poznajemo.

Nakon predavanja uslijedio je zajedništvo gdje smo izmijenile dojmove i osobna iskustva. Nakon toga uputile smo se u župnu crkvu sv. Ivana Krstitelja gdje su bile izložene moći blaženog Alojzija Stepinca. Pozdravio nas je preč. Alojzije Žlebečić, župnik te iznio nekoliko crtica iz života blaženog Alojzija. U procesiji, pjevajući smo se uputile prema oltaru kako bismo dotakle pokaznicu. Ponijeli smo u sebi želju da se što prije ponovno susretnemo.