Stadler upućuje pouku i ukor sestrama zbog odnošenja prema s. Miroslavi.

H. I. i M.

Časna sestro glavarice!

Ponajprije svima od srca zahvaljujem, što mi čestitaste k imendanu, a još više, što se za me Bogu moliste ter sam prilično opet ozdravio. Dao Gospodin Bog, da svi budemo uvijek zdravi na duši i u milosti njegovoj, makar na tijelu kad i kad poboljevali.

Kako se čini, sve je, bar izvana, pošlo u redu. Čim sam čuo, da će onamo poći č. s. Miroslava, odma sam se pobojao, da to neće dobro ispasti, i nisam se prevario.

Evo što mi je ona pisala: da ju ostale časne sestre bockaju ter joj predbacuju, što je Grac ostavila i k nama došla. "Zašto ste iz Graca otišla? Zašto niste u Gracu ostala? Vi ste novakinja, eto za Vas su uvijek vrata otvorena", i tako dalje. Ako bi to bila istina, to su jako zlo radile č. sestre, koje su joj tako govorile. Sveta stolica je njoj dala dispensu, da ona iz Graca od ursulinaka otigje. Toga nikada sv. Otac ne dozvoljava, ako nema važnih razloga. Ako je dakle sv. Otac papa s time bio sporazuman i dao joj dozvolu, da smije odanle otići i k nama doći, tko se onda smije tomu opirati i šta smije tko tomu prigovarati?

Da je ona k nama došla, a ne u drugu kongregaciju, to Vašoj kongregaciji služi na čast, jer je nekoliko vrlo dobrih svećenika njoj savjetovalo, da svakako stupi u našu kongregaciju. Još su ju bodrili riječima: Kada je Gertruda ongje s veseljem ostala, bez sumnje ćete i Vi ongje rad boraviti. A sada idu č. sestre njoj takove riječi govoriti. To je upravo grijeh, jer takovim načinom dovode one našu kongregaciju na zločest glas.

Ja sam časnu Miroslavu podučio i ukorio, što ne može tako malih stvari dragomu mukotrpnomu Isusu za ljubav trpnjivo podnijeti. Neka druge č. sestre, ako su naravno tako govorile, pamte, da ih Bog može zbog takova postupka kazniti. To ipak je svatko dužan trpljivo podnositi Isusu za ljubav, ako mu tko takova šta nepravedno predbacuje. Uopće mi smo dužni i velike nepravde i štete od drugih trpiti ustrpljivo, jer tako Bog hoće i zapovijeda, premda će on svakoga kazniti, koji tu nepravdu i štetu čini. Život sv. Joba nas tomu najbolje uči. Izvolite Vi dakle č. s. Miroslavu utješiti i u zaštitu uzeti, a one č. sestre ukoriti, koje su joj onako govorile, kako je navedeno, naravski ako su joj govorile. Sve pako tako mudro i krotko izvedite, da ne ostane žalac s nijedne strane, što bi onda poslije još gorje bilo.

Svima bez iznimke želim sretne uskrsne blagdane.

Zahvaljujuć Vam se srdačno, što me dugo vremena upravo sestrinski dvoriste i sve Vas izručujuć svemogućoj zaštiti Maloga Isusa i blagoslivajuć Vas ostajem s odličnim počitanjem

Sarajevo 23/ 3 1918

† Josip

nadbiskup.

Poticaji za razmišljanje:

Koje mi je zdravlje važnije?
Dajem li si za pravo prigovarati? Omalovažavati? Kako se iza toga osjećam?
Dovodim li u pitanje odluke poglavara? Kako se osjećam iza toga? Što Bog o tome misli? Mogu li ga pitati?
Trpim li strpljivo nepravdu?
Tješim li ožalošćene?