Hodati Kristovim stopama

Sveta Zemlja ili Izrael je zemlja u kojoj je Isus živio i djelovao, a svaki dan kada dođemo na Misu i slušamo Evanđelje postanemo jedan dio Svete Zemlje jer Isus i nama danas govori. 
Ove 2020. godine od 03.03.do 08.03. sam imala milost posjetit Svetu Zemlju sa svojom župom Uznesenjem Blažene Djevice Marije u Stenjevecu te župnikom velečasnim Vjekoslavom Meštrićem, mamom, ali i ostalim prijateljima iz župe među kojima je bilo i osam Prijatelja malog Isusa.

S nama su kao vodiči bili prof. dr. sc. Ivan Šporčić i fra Tomislav Glavnik. Kada bih morala izabrati jedno mjesto koje mi se najviše svidjelo teško bi bilo izabrati jedno. Svako mjesto je nosilo nešto posebno, ali i nešto isto -Duh Božji. Svaki dan smo slavili Svetu Misu što je za mene bio poseban doživljaj. Pokušat ću sve što sam doživjela sažeti, ali stavit ću i biblijske citate koje predstavljaju na poseban način to mjesto. 

U večernjim satima 02.03.2020 krenuo je let prema Tel Avivu. Kada smo stigli u Tel Aviv u zrakoplovnu luku Ben Gurion krenuo je naš put prema Nazaretu. 
Nazaret – mjesto Navještenja. Kako je to posebna milost posjetiti grad u kojem je naš Spasitelj odrastao. Mogla sam Ga zamisliti kako trči ulicama grada dozivajući našu Nebesku Majku i svetog Josipa (Mt 2,22). Razgledali smo crkvu Marijinog izvora i posjetili smo prijašnju sinagogu u kojoj je Isus propovijedao (Lk 4, 21-30). Zatim smo posjetili Baziliku Navještenja. Vidjeli smo i Marijinu kuću, kuću u kojoj se anđeo Gabrijel ukazao i navijestio joj da će začeti i roditi Sina (Lk 1, 28). Izvan Bazilike nalaze se ploče na kojima je prikazana Marija, ali u različitim državama. S ponosom mogu reći da je tamo bila i Majka Božja Bistrička. Ministrirala sam, što je za mene bio poseban dar, jer smo imali misu u Bazilici. Također smo posjetili i crkvu svetog Josipa gdje smo vidjeli i njegovu kuću s radionicom (Mt 1,18). Zatim smo otišli u Haifu, lučki grad na sjeveru Izraela, posjetili smo brdo Karmel na kojem je djelovao prorok Ilija (1 Kr 18, 20), Ilijinu špilju u crkvi Gospe Karmelske i samostan Stella Maris. Razgledali smo i Bahajske vrtove.

Kada smo se vratili u Nazaret išli smo na krunicu svetog Josipa gdje smo se svi zajedno molili. Ponovno sam naučila u Nazaretu kao i Marija, reći Gospodinu: "Neka mi bude po Riječi tvojoj."
Sljedeći dan smo posjetili Tabghu. Obišli smo crkvu čudesnog umnoženja kruha i riba. (Iv 6, 1-21). Zatim smo posjetili crkvu Petrova prvenstva na Galilejskom moru (Iv 21, 15-19). Posjetili smo i Kafarnaum, grad u kojem je Isus proveo najviše vremena tijekom svog javnog djelovanja, razgledali smo crkvu svetog Petra u kojoj je bila i njegova kuća. Također smo razgledali i ostatke sinagoge (Mk 1 , 29-34). Posjetili smo Kanu, mjesto na kojem je Isus učinio prvo čudo, u kojoj je bila obnova bračnih zavjeta (Iv 2, 1-12). Posjetili smo i Brdo Blaženstava, na kojem je bio Isusov govor na Gori o Blaženstvima koji oduševljava predivnim pogledom (Mt 5, 1-16). Nakon toga smo otišli na vožnju brodom na Galilejsko more gdje se pjevala hrvatska himna i digla zastava Hrvatske. Galileja je posebno mjesto. Hodajući Kafarnaumom uz Petrovu kuću i Galilejsko more kao da čujem Isusa koji nas iznova zove da krenemo za Njim. Sveti Petar je za mene poseban svetac i kada sam vidjela gdje je živio, gdje je išao u ribolov, gdje se odazvao Isusovom pozivu za mene je bilo neopisivo lijepo. Kao da sam se i ja s njima vratila 2000 godina unatrag i bila prisutna. Čujem Isusov govor s Brda Blaženstva, a prije svega kao da gledam kako Isus pita Petra: "Šimune Ivanov, ljubiš li me?" I ja s Petrom odgovaram: "Da, Gospodine, Ti sve znaš, Ti znaš da Te volim!".
 
Sljedeći dan spremni za nova saznanja krenuli smo na Tabor. Tabor je brdo na kojem se Isus preobrazio pred učenicima. Tamo smo imali misu (Lk 9, 28-36). Posjetili smo i Jordan, mjesto Isusova krštenja, gdje smo i mi obnovili naše krsne zavjete (Mk 1, 7-11). Nakon toga smo se uputili prema Betlehemu, gradu u kojem se Isus rodio. Prošli smo kroz Vrata poniznosti. Zovu se tako jer su malena i čovjek se mora sagnuti da bi kroz njih prošao. Biti na mjestu na kojem je bila špilja je stvarno posebno (Mt 1, 18-25). Posjetili smo i Pastirske Poljane gdje su se anđeli ukazali pastirima (Lk 2, 8-20). Franjevačka kustodija Svete Zemlje je prihvatila ponudu fra Tomislava Glavnika da se podigne kapela hrvatskim svecima, blaženicima i Majci Božjoj od Kamenitih vrata na Pastirskim Poljanama. Brdo Tabor ima predivan pogled i osjeti se mir, ali ne onaj zemaljski mir, nego nebeski. Tada sam konačno razumjela onu Petrovu: » Gospodine, dobro nam je ovdje biti.« Ali Isus je i nas kao i Petra poslao na druga mjesta kako bismo još više spoznali Božju Milost. Predivno je bilo stajati na Jordanu i znati da se u toj rijeci Isus krstio u trenutku kada je Duh Sveti sišao na Nj. Bog da bi nas spasio se toliko ponizio da se rodio u štalici i tako nam ostavio divan primjer. Ako želimo biti kao On i stići u Raj moramo proći kroz Vrata Poniznosti i poniziti se.

Sljedeća postaja je bio Jeruzalem. Rano ujutro krenuli smo prema Isusovom grobu. Isusov grob je mjesto gdje je On uskrsnuo i pobijedio. Hvala Bogu tamo nismo dugo čekali i ubrzo smo ušli u sam Isusov grob (Iv 19, 38-41, Iv 20 , 1-18). Razgovarali smo i sa fra Sinišom Srebrenovićem, koji je već osam godina u službi Kustodije Svete Zemlje i brine se za Isusov grob. Zatim smo posjetili crkvu svete Ane, gdje smo doživjeli odličnu akustiku tako da smo zapjevali O mila Majko Nebeska. Započeli smo križni put do crkve Svetog groba od Kapele bičevanja i osude te kapele Ecce homo. Na stropu crkve je bila trnova kruna koja je još više uvodila u otajstvo(Iv 18, 28-40). Padala je kiša pa je taj križni put bio još snažniji. Zatim smo posjetili crkvu Dormitio Mariae (Marijino usnuće), a zatim smo posjetili Cenacolo, mjesto Posljednje večere. Važno je zato što znamo da su tamo ustanovljeni Sveti red i Euharistija (Mk 14 , 22-26). Nakon toga smo posjetili crkvu Svetog Petra od pijetlova pjeva, to je bio Kaifin dvor i mjesto na kojem je Petar zatajio Isusa, ali i pokajao se i postao novi čovjek (Mk 14, 66-72). Posjetili smo  u Kafinom dvoru i zatvor u kojem je bio Isus i mjesto gdje su ga bičevali (Mk15,15), (Psalam 121). O toliko toga sam razmišljala taj dan. Suze su same tekle ulazeći u Kristov grob. Hodajući ulicama Jeruzalema tog dana zamišljala sam Krista kako nosi svoj križ, ali i učenike kako trče do groba jer je prazan! Isus je uskrsnuo i to je bila poruka koju su apostoli prenosili, ali koju i mi trebamo prenositi. Jeruzalem je mjesto Isusove patnje, ali i pobjede. Kako mi trebamo biti sretni, jer ništa što se dogodi se ne može usporediti s darom koji je Bog pripravio za nas, a to je Vječnost s Njim. 

Sljedeće jutro smo se zaputili prema Ein Karemu, rodnom mjestu Ivana Krstitelja. Posjetili smo crkvu rođenja Svetog Ivana Krstitelja i crkvu Marijina i Elizabetina susreta (Lk 1, 39-56), (Lk 1, 57-79). Vratili smo se u Jeruzalem i posjetili crkvu Očenaša u kojoj se nalazi pločica na kojoj je Očenaš na hrvatskom. Crkva se nalazi na Maslinskoj gori. Zatim smo posjetili židovska groblja s kojih se vidi pogled na Jeruzalem. Posjetili smo i crkvu Dominus Flevit (Gospodin je plakao) (Mt, 23, 37-39), (Lk 13, 34-35). Zatim smo bili u Maslinskoj gori u Getsemanskom vrtu (vrt u kojem se Isus krvavim znojem znojio) gdje smo imali misu, a imala sam i milost čitati i ministrirati (Lk 22, 39-46). Vidjeli smo i spomen ploču Hrvatima iz Bosne, Pavlu, Antunu i Jakovu – braći Branković koji su od dva muslimana Getsemanski vrt kupili i darovali ga franjevcima. Spomen ploča je postavljena na inicijativu fra Tomislava Glavnika. Nakon toga smo otišli do Jaffe ulaza u Sion i posjetili Zid plača ili Zapadni zid  na kojemu se nekada nalazio židovski hram (Mt 21, 12-17). Nakon toga imali smo slobodno vrijeme za razgledanje Jeruzalema. 

Sljedeći dan je bio dan povratka, ali smo i mi kao učenici zastali u Emausu da ga prepoznamo u lomljenju Kruha (Lk 24, 13-36). Kako je rekao i fra. Tomislav vratili smo se u naš Jeruzalem u kojem moramo djelovati i uvijek u fokusu imati Krista i ne zaboraviti da je ovaj život samo priprava za Nebeski Jeruzalem. Zahvalna sam na svakoj milosti koju sam doživjela i na svakoj sekundi koju sam proživjela. Ministrirala sam i čitala u Svetoj Zemlji, a to je za mene bila velika milost. Nakon svega mogu samo reći da je dio mene ostao tamo i da često zamišljam kako idem na krunicu svetog Josipa i klanjanje u Nazaret, kako sjedim uz Galilejsko more ili kako idem u Isusov grob ravno pa lijevo u Davidovu ulicu i onda opet ravno pa lijevo u Heleninu ulicu. Da, čak sam zapamtila i ulice. Jedno je sigurno, u Svetu Zemlju ću se ponovno vratiti. A do tada, svaki dan ću se pokušati raditi ono što sam tamo naučila, pripremati se za Nebeski Jeruzalem.

Patricia Gojani, PMI - Stenjevec