U organizaciji župe katedrale Presvetog Srca Isusova u Sarajevu, župnika vlč. Marka Majstorovića u suradnji sa Udrugom Sveta Zemlja Čitluk organizirano je hodočašće u Poljsku u SVETIŠTE MILOSRDNOG ISUSA od 14. do 20.lipnja, 2016.godine, za sve župljane grada Sarajeva, ali i drugih mjesta drage nam domovine BiH. 

Hodočašću su se pridružili iz Sarajeva župnik sa Dobrinje fra Pero Karajica, gvradijan sa Bistrika profesor fra Ivan Šarčević, pater Krešimir Đaković, isusovac te sestre redovnice: Milosrdnice, Školske sestre Franjevke, Kćeri Božje ljubavi i naše sestre Sarajevske Provincije: s. Nevenka Ivančić, s. Krunoslava Adžamić, s. Genoveva Rajić, s. Manda Pršlja sa postulanticama: Katarinom Pilić i Nikolinom Džavić. U ugodnom autobusu putovalo je 69 hodočasnika, a vodić puta Dražen Marijanović pobrinuo se da obogati ovo hodočašće mnoštvom detaljnih i korisnih informacija, kao i pozitivnim ozračjem tokom cijelog proputovanja tim divnim krajevima. Sestre redovnice izmjenjivale su se predmoleći molitvu časoslova, krunice, litanija, kao i pjesama koje slave Gospodina.  

U ranim jutarnjim satima 14. lipnja ispred Zemaljskog muzeja u Sarajevu hodočasnici su se uputili preko Bosne i ravne Slavonije do Đakova. Poveznica sa katedralom u Sarajevu bila je crkva Presvetog Srca Isusova kod Družbe Milosrdnih sestara svetog Križa u Đakovu, gdje je slavljena sveta Misa. U nadahnutoj propovijedi hodočasnici su imali priliku slušati o proroku Iliji, koji je ostao vjeran Bogu i borio se za Božju stvar, da i oni tako po uzoru na njega stanu uvijek u životu na Božju stranu. Nakon svete Mise, koju je predslavio pater Krešimir Đaković slijedio je kraći obilazak Katedrale posvećene sv. Petru, koju još i zovu Strossmayerova katedrala. Oduševljeni ljepotom đakovačke katedrale hodočasnici su nastavili dalje put do Budimpešte. Po dolasku u Budimpeštu slijedilo je panoramsko razgledavanje grada u pratnji  voditeljice koja je detaljno rastumačila bogatu povijest toga grada, kao i zgrada: Parlamenta, Erszebet bulevara, Citadele na brdu Gellert u Pešti, kraljevsku palaču, Varhegy dvor na Budimu, crkvu sv. Matijaša, kao i ostalih značajnih ustanova, građevina i povijesnih crtica. Iz Budimpešte hodočasnici su se uputili kroz Mađarsku i Slovačku prema Krakowu, koje je bilo središte hodočašća, to jest Svetište Milosrdnog Isusa. Diveći se novoj bazilici Božjeg milosrđa, koju je sveti Ivan Pavao II. 2002. godine blagoslovio i cijeli svijet posvetio Božjem milosrđu, hodočasnici su došli do kapelice svete Faustine, u kojoj je  svetu Misu predslavio fra Ivan Šarčević i u prigodnoj propovijedi potaknuo hodočasnike na temeljnu Isusovu poruku: DARIVANJE MIRA, OPRAŠTANJE i MILOSRĐE. Nakon svete Mise hodočasnici su imali priliku u svetištu Milosrdnog Isusa, pomoliti se na grobu sv. Faustine Kowalske i pred slikom Milosrdnog Isusa iz 1943. godine, koji se nalaze u sklopu svetišta. Tu je također i samostan sestara “Naše Gospe od milosrđa” u kojem je jedno vrijeme živjela i 1938. umrla sv. Faustina. Tišina prostora okolo i unutar svetišta, rijeka ljudi koji hodočaste i mole, okruženje koje potiče koje potiče na sabranost i duhovnu okrjepu, doista svjedoči o svetosti ovog mjesta.

U svetištu su hodočasnici molili Križni put, ispovijedali se prije svete Mise, te obavljali ostale pobožnosti. U nadahnutoj propovijedi vlč. Marka Majstorovića hodočasnicima je rastumačen Božji plan koji je Bog imao sa svetom Faustinom, koja je puno trpjela, kako bi do svih moglo doprijeti Božje milosrđe. Velečasni je sve hodočasnike podsjetio da su u svetištu zato da njihovo pouzdanje u Boga poraste, vjera osnaži, te da ih ovo hodočašće otvori za ljubav, dobrotu. Isus na ovom hodočašću želi izliječiti sve od mržnje, laži, zloće, sebičnosti, opterećenosti i ranjivosti, a to je sve Božji dar. U poslijepodnevnim satima hodočasnici su razgledali Krakow, koji je upisan u svjetsku baštinu i pod zaštitom je UNESCA. Razgledanje u pratnji lokalne voditeljice hodočasnici su započeli posjetom kraljevskom gradu Wawelu, te krunidbenoj katedrali poljskih kraljeva, zatim crkvi sv. Petra i Pavla, katedrali sv. Marije, tvrđavi Barbakan, i brojnim drugim divnim zdanjima, koja su vrijedna spomena i pohoda.

Dan 17. lipnja gotovo da je i nemoguće opisati riječima, doživljaje, osjećaje, iskustva i duhovne blagodati toga dana. U ranim jutarnjim satima hodočasnici koji su željeli, posjetili su rudnik soli Wielitzka u kojima su rudari uklesali brojne kapelice, ali i druge vrijedne znamenitosti napravljene od drveta i kamene soli. Nasuprot toj ljepoti, koju su napravile vrijedne ruke marljivih rudara 125 metara ispod zemlje, dokle se hodočasnici taj dan sišli, i odatle se uputili razgledati Aushwitz-Birkenau, dio zloglasnog nacističkog logora, strašnog zla koje su također počinili ljudski umovi i ruke. To je koncentracijski logor nacističke Njemačke, u kojemu je u tri logora, život izgubilo preko milion ljudi.  Razgledajući i slušajući o tome što se dogodilo, hodočasnici su imali priliku obići neke od zgrada, kao i ćeliju sv. Maksimilijana Kolbea koji je umro na tom strašnom mjestu,  te se pomoliti za sve stradalnike tog mjesta, ali i današnjih progona naroda i vjernika, osobito kršćana. Teško je bilo slušati i gledati kakve sve strahote čovjek koji je bez Boga može učiniti, jer se to i danas može ponoviti!  Iz logora hodočasnici su se uputili prema Czestochowi, duhovnom središtu Poljaka i nacionalnom Marijanskom svetište. Ni zakašnjenje, ni gužva na putu nisu omeli hodočasnike da se u Czestochowoj poklone Kraljici Poljaka, Majci Božjoj Czestochowskoj. To je najpoznatije i najposjećenije svetište u Poljskoj. Ime Częstochowa dolazi od osobnog imena Częstoch, a grad je osnovan u 11. stoljeću. 1382. je Vladislav Opolski osnovao pavlinski samostan na Jasnoj gori. Dvije godine kasnije je donijeta slika crne Gospe Częstochowske i samostan je postao značajno hodočasničko svetište.Svetu Misu u pokrajnjoj kapelici Svete Krunice predslavio je fra Pero Karajica i potaknuo sve hodočasnike da budu veseli darivatelji, a Blažena Djevica Marija da im bude životni suputnik i putokaz. U Czestochowi sve hodočasnike ugostio je brat Montfortanac, pater Mihovil Filipović, koji živi u redovničkoj zajednici braće sv.Gabrijel i koji nam je ukratko predstavio svoju Družbu i njihovo pastoralno djelovanje u Poljskoj- Czestochowi. Nakon Czestochowe hodočasnici su posjetili Wadowice. Koračajući stopama sv. Ivana Pavla II. pomolili su se u katedrali u kojoj je kršten, u kojoj se također nalazi kapelica sveudiljnog klanjanja, te kapelica posvećena sv. Ivanu Pavlu II. a svi hodočasnici imali su dovoljno vremena za molitvu, te razgledanje rodne kuće, koja je sada muzej Pape Ivana Pavla II.  Iako nije bilo u planu, posjećen je karmelski samostan sv. Josipa u Wadovicama, gdje je slavljena Euharistija pod okriljem sv. Josipa i divnog kipa Malog Isusa. Ovdje su hodočasnici imali priliku čuti o tome kako treba voljeti svoju domovinu, opraštati neprijateljima po uzoru na Ivana Pavla II. kao i moliti za pastire koji predvode Crkvu Božju. U duhu sv. Ivana Pavla II putovanje nastavilo do Beča, gdje su hodočasnici razgledali grad – Hofburg, kraljevsku palaču, Kapucinsku crkvu u kojoj se nalaze grobnice Habsburgovaca, katedrale Sv. Stjepana…u pratnji lokalne voditeljice.

Hodočašće je okončano i okrunjeno Euharistijskim slavljem sa župljanima na večernjoj svetoj Misi u hrvatskom marijanskom svetištu, Mariji Bistrici, sa nadahnutim poticajima iz propovijedi  o ljubavi koja se troši, razdaje u službi bližnjima. Po povratku kod hodočasnika se osjetila radost u srcima, pjesma na usnama, molitva duše, zahvaćenost Božjom blizinom i ljubavlju, što je znak da nas je sve osnažilo neizmjerno Božje milosrđe. Po povratku sa hodočašća u Slavonskom Brodu ostale su s. Genoveva i s. Manda sa postulanticama, kako bi sutradan bile prisutne na radosnom i velikom događaju za našu Družbu,blagoslovu kamena temeljca i novog gradilišta spomen kuće sluzi Božjem Josipu Stadleru, našem Utemeljitelju. Hvala od srca organizatorima i svima koji su omogućili da smo mogli biti dionici ovog milosnog hodočašća, kao i blagoslova u Slavonskom Brodu.

s. M. Manda Pršlja, SMI