Naša Družba sestara Služavki Maloga Isusa svečano je proslavila 24. listopada 2015., 125. obljetnicu svoga postojanja. Veliki i časni jubilej bio je za sve sestre prava prigoda zahvaliti dobrom Bogu za oca Utemeljitelja, slugu Božjega Josipa Stadlera, i za divna djela koja je izveo po Družbi i njezinim članicama u prijeđenom povijesnom vremenu. U okviru svih programa kojima je obilježen jubilej, Sarajevska Provincija Bezgrješnog Začeća BDM, na čelu s provincijskom glavaricom s. Admiratom Lučić, organizirala je hodočašće sestara iz Provincije na grobove pokojnih sestara na Dolorozi u Čardaku kod Modriče, koje je održano na Dušni dan, 2. studenog 2015. pod geslom: Sa zahvalnošću gledati prošlost, s velikom ljubavlju živjeti sadašnjost, s nadom prigrliti budućnost (papa Franjo).

Na groblju u Čardaku počiva najveći broj pokojnih sestara Družbe, počevši od onih prvih pa sve do danas. Sestre su ovim hodočašćem željele zahvaliti za sve pokojne sestre koje svoj smiraj uživaju na groblju na Dolorozi u Čardaku, kao i na ostalim grobljima na području Bosne i Hercegovine, R. Hrvatske, Slovenije, Crne Gore, Vojvodine, Njemačke ...

Vrhunac hodočašća bila je Sveta misa, što ju je u prijepodnevnim satima na groblju predslavio vlč. Pavo Kopić, župnik u Čardaku, u koncelebraciji s vlč. Markom Perićem,  dugogodišnjim župnikom župe Gromiljak i prijateljem sestara. U svojoj propovijedi župnik vlč. Kopić, se osvrnuo na prijeđenu povijest sestara Služavki Maloga Isusa u Čardaku i na sva djela koja i danas govore o sestarskoj ljubavi prema Bogu i bratu čovjeku. Zahvalio je sestrama što su u svojoj 125. obljetnici Družbe ovim hodočašćem počastile grobove svojih sestara i na neki način oživile sjećanje na vremena kad su sestre u svom samostanu u Čardaku bile brojne i kad su župi Čardak i ovom kraju služile u duhu karizme svoga Utemeljitelja. Zaželio je da Družba i nadalje, zajedno sa sestrama koje sada djeluju u Čardaku, bude promicatelj sjećanja prošlosti na ovim prostorima.

Na koncu Svete mise, s. provincijalka Admirata pozdravila je župnika vlč. Pavu, sestre i vjernike koji su bili na Misnom slavlju i svima zahvalila na sudjelovanju. Rekla je da stojimo na svetom tlu, kojim je nekada hodao sluga Božji Josip Stadler, a njegove sestre Služavke započele veliko poslanje.

Uslijedio je molitveni program na grobovima sestara, kojeg donosimo u cijelosti.

Bože u pomoć mi priteci 

Gospodine, pohiti da mi pomogneš

Slava Ocu i Sinu…

Aleluja!

Pjesma: 

• Isus usta slavni, a mrak nesta tamni, teška žalost minu, dan veselja sinu, aleluja! 
• Dan je sad veselja, dan je Spasitelja; hvalu svi mu dajmo, veselo pjevajmo, aleluja!
• A kad uskrsnemo, daj da začujemo glas tvoj božanstveni: Dođite svi k meni, aleluja!

Drage sestre!

Nalazimo se na tlu našeg groblja na Dolorozi, na kojem svoj smiraj uživa najveći broj sestra naše Družbe, počevši od onih prvih pa sve do danas. Sjedinimo se u molitvi  s našim sestrama koje počivaju na ovom groblju, kao i na grobljima u raznim mjestima Bosne i Hercegovine, R. Hrvatske, Crne Gore, Slovenije, Vojvodine, Njemačke i drugdje. 

Prije 125 godina naša je Družba, pod okriljem i zagovorom svetoga arkanđela Rafaela, započela pisati knjigu života, čije smo sadržaje s ljubavlju isčitavale na svečanoj proslavi 125. obljetnice Družbe, koju smo u Sarajevu svečano slavili prije samo nekoliko dana. Tog smo dana mogle, u svečanom molitvenom ozračju, srcem dotaknuti naše početke, naše prve sestre, prvu kuću u Mjedenici ulici, prve siromahe koji su u toj siromašnoj kući našli svoj smiraj, prve sestre koje su započele prigibati svoja koljena i služiti Malom Isusu u svakom potrebitom čovjeku. U tom trenutku slavlja naše obljetnice osjetile  smo i ljepotu Božjeg blagoslova kojeg su nam donijeli naši prvi početci. Iz tih početaka raslo je i izraslo veličanstveno stablo života naše Družbe. Na istoj proslavi jubileja 125 obljetnice, mogle smo osjetiti ljepotu svetačkih nadahnuća oca Utemeljitelja, njegovih herojskih djela, a i djela naših sestara koja su ugradile život u rast Družbe i Crkve. 

U prigodi ove značajne 125. obljetnice, došle smo k vama, drage naše pokojne sestre koje počivate na ovom groblju, kao vaše susestre i kao hodočasnice, koje ćemo se jednoga dana k vama pridružiti u vječnoj Domovini. Želimo danas za vas moliti i zahvaliti vam za herojske primjere života, za vašu bogatu duhovnu baštinu koju ste nam podarile. Svojim životom svjedočile ste pobjedu života nad smrću, mirotvornost, blagost, strpljivost. Plodovi vaših života nas zadivljuju, jer ste uspjele osmišljeno živjeti i svako umiranje pretvoriti u blagoslovni dar. Dijelile ste se drugima, potrebitima, poput kruha,  koji je u izobilju lomljen i razdavan za život i životnost svega što ste svojim poslanjem doticale. Mukotrpni fizički rad, siromaštvo, nerazumijevanje, glad, podnosile ste u vjeri. Mi vam se danas divimo i kao da se ne osjećamo dovoljno prikladne pred veličinom toga dara kojeg ste nam ostavile. 

U povijesti Družbe piše da je 23. rujna 1901. godine otac Utemeljitelj poslao 24 sestre, u pratnji preč. Vinka Palunka, povremenog duhovnog upravitelja Družbe, na veliki posjed Vrhbosanske nadbiskupije, zvanu pustaru. Stigle su na veliko polje muke, pod vedro nebo. Vrijedne sestarske ruke ubrzo su zvanu pustaru pretvorile u rodnu žitnicu, koju je otac Utemeljitelj nazvao Polje svete Filomene. Doista, sestre su bile teške radnice i velike mučenice. Imale su veoma razvijen osjećaj za patnju, samoprijegor i odricanje. Zadivljujuće je da kroz deset godina života i rada na tom imanju ni jedna sestra nije napustila Družbu, dok ih je, nažalost,  u tom istom vremenskom periodu umrlo 13  sestara od tuberkuloze, i to u vrlo mladoj dobi.  Sestre su na tom imanju, na polju svete Filomene,  ostale su sve 1911. godine,  kada su se preselile u Dolorozu, naš samostan i imanje što ga je sestrama kupio otac Utemeljitelj. Sestre su s  Doloroze dva puta u svojoj povijesti doživjele strahote rata, izbjeglištva i otuđenja svega što su svojim rukama priskrbile. U svemu tome imale su milost, sve te tužne  događaje prihvaćati u  vjeri i iz vjere. Inače bi se njihove nade ugasile. To su nam vjeru posvjedočile naše pokojne sestre koje počivaju na ovom groblju i ostalim grobljima. Zato smo danas došle reći: Isuse, hvala ti za naše sestre!

• Hvala Ti za prve 24 sestre, koje je otac Utemeljitelj 23. rujna 1901. godine poslao na veliki posjed Vrhbosanske nadbiskupije, zvanu pustaru, Polje svete Filomene, da ga obrađuju! Isuse, hvala Ti za naše sestre!
• Hvala Ti za njihovu vjeru kojom su osmislile i zagrlile patnju svojih početaka pod vedrim nebom i beskrajno neobrađenom površinom zemlje na Polju svete Filomene. Isuse…
• Hvala Ti za Presvetu Euharistiju, kojom si krijepio njihovu dušu i podarivao im snagu i pouzdanje u Tvoju dobrotu. Isuse…
• Hvala ti za Tvoju Presvetu Riječ, koju su naše sestre životom svjedočile i iz nje živjele. Isuse…
• Hvala Ti za sve molitve kojima su Te naše sestre slavile. Isuse…
• Hvala za njihovo osmišljeno življenje svih patnji i nedaća, za ustrajnost i strpljivost. Isuse...
• Hvala za prvih trinaest sestara koje su na imanju Filomena preminule, i to  u ranoj životnoj dobi, od prevelikih napora rada i svih iscrpljenosti. Isuse…
• Hvala ti za patnje koje su sestre podnosile zbog nedovoljnog razumijevanja u životnim potrebama. Isuse…
• Hvala Ti za zemaljsko vrijeme koje si im poklonio, a koje su Ti one uzdarjem  uzvratile. Isuse…
• Hvala T za sve sestre koje su dva puta u ratnim vihorima bile prisiljen ostaviti ovaj  samostan, crkvu i sve što su posjedovale i tražiti utočište posvuda. Isuse… 
• Hvala Ti za naše pokojne sestre cijele Družbe koje počivaju na brojnim grobljima. Isuse….
• Hvala Ti za sestre koje sada ovdje žive i vrše svoje poslanje, kao i za sve sestre koje su ikada ovdje bile i radile. Isuse….

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu! Kako bijaše na početku tako i sada i vazda uvijek vjekova Amen

• Po primjeru i zaslugama naših pokojnih sestara, udjeli nama danas,  pouzdanje u Tvoju ljubav, molimo Te. Usliši nas, Oče!
• Po primjeru i zaslugama naših pokojnih sestra, pošalji nam novih duhovnih zvanja,  molimo Te! Usliši…
• Po primjeru i zaslugama naših pokojnih sestra, nauči nas u svemu Tebi, Isuse,  zahvaljivati, molimo Te! Usliši…
• Po primjeru i zaslugama naših pokojnih sestara, nauči nas snagu crpiti iz Presvete Euharistije i Tvoje Riječi, molimo Te! Usliši..
• Po primjeru i zaslugama naših pokojnih sestara, oslobodi nas o pogubnih želja, molimo Te! Usliši…
• Po primjeru i zaslugama naših pokojnih sestara nauči nas ispravno vrednovati našu duhovnu baštinu i na njoj ti uvijek zahvaljivati, molimo Te! Usliši…
• Po primjeru i zaslugama naših pokojnih sestara oslobodi nas od nemara za Tvoja nadahnuća, molimo Te! Usliši…
• Po primjeru i zaslugama naših sestra udjeli nam zahvalnost za sve župnike ove župe, za duhovnike od sestara, za sve dobročinitelje, molimo Te! Usliši…

Slijedi čin polaganja svijeća na grobove sestra. 

Pomolimo se

Nebeski Oče, od Tebe nam dolazi život i Tebi se vraća. Dao si nam ovaj  boravak na zemlji kako bismo se pripremili na sudjelovanje u Tvojoj vječnoj ljubavi. Molimo Te  danas za naše sestre koje počivaju na ovom groblju, kao i za sve naše sestre koje počivaju na brojnim grobljima.  Za svaku Ti, Oče naš, zahvaljujemo. Vjerujemo da sve naše pokojne sestre  u punini  uživaju blaženstvo i ljepotu Tvoga raja.  S vjerom usmjeravamo svoj pogled k nebu te s ljubavlju i poštovanjem stavljamo na njihove grobove upaljenu svijeću, dar naših zajednica iz Provincije.  

S. provincijalka Admirata stavila je  prvu svijeću pred križ, a nakon toga svaka je  zajednica položiti svijeće na onoliko grobova koliko dotična  zajednica broji sestara.  (Zajednice su prozivane).. Polaganje svijeća obavljeno je u tišini i tihoj molitvi…

Nakon završenog  polaganja svijeća na grobove izmoljeno je Vjerovanje i jedna desetica  slavne krunice: Koji je od mrtvih uskrsnuo….

Pjesma: Uskrsli Kriste tebi vjerujemo mi, da i naš Uskrs jednom mora  svanuti, al znamo da za Uskrs treba trpjeti, za život nam snage daj.. Glori…Aleluja …..

Završna molitva: Božansko Djetešce, Isuse, koji si nam dao milost da Ti  služimo u malenima i nemoćnima, daj da ne iznevjerimo tu milost površnim i nemarnim životom. Daj da prema konstitucijama vršimo savjesno svoje svet zavjete: čistoću, siromaštvo i poslušnost.  Nauči nas da ustrajno slijedimo Tvoje krjeposti: poniznost, skromnost, samozataju i ljubav. Neka nam Tvoja milost privede mnogo dobrih i razboritih članica. Bdij svojim okom nad nama. Užezi u nama oganj svoje ljubavi da samo Tebe tražimo i jedino za Tebe živimo. Sjedini nas sa sobom i učini srca naša po Srcu svojem. Božansko Djetešce Isuse! Budi nam pomoć i snaga u napastima, jakost u poteškoćama i utjeha u nevoljama. Daj da u kušnjama naučimo kako je spasonosno Tebe ljubiti. Posveti našu prošlost, sadašnjost i budućnost da uzmognemo jednoga dana doći k Tebi kao prave Tvoje zaručnice.

Predobri i milosrdni Isuse! Isplati blagom svojih neizmjernih zasluga dugove naših preminulih sestara i dopusti im da uniđu u zajedništvo Tvojih svetih. Amen.

Opielo molio župnik, vlč. Pavo Kopić

Nakon lijepog molitvenog zajedništva sestre su se okupile na zajedništvo obiteljskog stola, što su ga pripremile i organizirale sestre iz zajednice u Dolorozi u Čardaku. Sestrama iskreni hvala!