U nedjelju, 22. lipnja, ranom zorom mali podupiratelji PMI iz Omiša i Jesenica zaputili su se sa svojim vjeroučiteljicama s. Terezijom i s. Rebekom na hodočašće u Knin i Sinj. U Biskupiji kod Knina nas je dočekao ispred crkve fra Ivan Lukač, župni vikar u Kninu te smo u prekrasnoj staroj Meštrovićevoj crkvi slavili svetu misu.

Mali podupiratelji PMI su čitanjem i pjevanjem uzveličali misno slavlje. Fra Ivan im je na poseban način približio Isusa kroz propovijed i naučio ih pjevati pjesmu „Isus me voli“. Na kraju je postavio nagradno pitanje „Što je čovjeku najvažnije u životu?“ Djeca su se malo zbunila, a fra Ivan im je rekao: susret s Isusom Kristom. I doista na toj svetoj misi se na poseban način osjetila Isusova prisutnost, a djeca su sjajila posebnom radošću. Nakon svete mise zaputili smo se na izvor rijeke Krke i vidjeli slap Krčić tako da smo posebno uživali u ljepoti Božje prirode. U Kninu smo najprije posjetili novu crkvu „Gospe velikog hrvatskog zavjeta“, a nakon toga se pomolili pred spomenikom branitelja za sve poginule branitelje. Nakon što smo se okrijepili krenusmo put tvrđave. Sunce je milovalo naša lica, a vjetar je puhao u leđa dok smo se uspinjali na tu predivnu povijesnu građevinu.

Osjećali smo ponos što smo Hrvati i katolici posebno u tom gradu koji je oslobođen zahvaljujući hrabrosti naših branitelja koji su poput Krista dali svoj život za druge. Djeca su bila radosna.

Kad su došli na vrh tvrđave i ugledali prekrasnu hrvatsku zastavu svi smo zapjevali domoljubnu pjesmu. Spuštajući se niz tvrđavu razmišljala sam i sama o velikoj ljubavi prema svojoj domovini i prema Bogu koji nam ju je darovao. U samostanu sv. Ante dočekala nas je okrepa u hrani i piću zahvaljujući dobroti i velikodušnosti fra Ivana. Uputismo se pjevajući u Sinj gdje nas opet čeka naša nebeska Majka. U svetištu nas je dočekao župni vikar fra Antonio Mravak i ispričao djeci povijest Sinja, svetišta, posebno slike Gospe Sinjske. Nakon toga svi smo se zajedno pomolili ispred slike i zapjevali „Marijo, o Marijo“.

Radosni što smo primili tolike milosti neki su se i ispovjedili i zapalili svijeće za svoje obitelji te smo se u večernjim satima uputili prema svojim domovima, u svoj Omiš i Jesenice pohranjujući u srce doživljaje i milosti hodočasničkog dana.

s. Rebeka