Srce Isusovo model našeg suoblikovanja Božjoj radikalnoj ljubavi.

Na svetkovinu rođenja Ivana Krstitelja, 24. lipnja, u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja započela je trodnevna priprava za svetkovinu Presvetog Srca Isusova i bezgrešnog Srca Marijina – Dan zagrebačke provincije. Ove je godine proslavljena četrdeseta obljetnica posvete Družbe sestara Služavki Malog Isusa Presvetom Srcu Isusovu. Trodnevnicu u provincijalnoj kući u Novoj vesi predvodio je dr. Ivan Bodrožić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i Splitu.

Predvoditelj je pozvao sestre i sve okupljene vjernike da čuvaju Božju riječ, njegov Zakon, u svetištu svoga bića poput kralja Jošije (usp. 2 Kr 22, 8-13; 23, 1-3) koji je pozvao izraelski narod da ponovno stavi Božji Zakon u središte svoga života, u Svetište Hrama, a ne da bude negdje zatrpan i zaboravljen. Život utemeljen na Riječi Božjoj daje autentično svjedočanstvo, koje treba biti cjelovito i nužno obuhvaća cijeloga čovjeka – i dušu i srce. Od svake služavke traži se dvostruko opredjeljenje: da služi ljudima i da služi samom Isusu. Misija služavke je služiti, a ne vladati. To služenje nije ropsko, nego treba biti u slobodi koja daje čvrstoću služenju da nikakve oluje ne mogu ugroziti takvo služenje.

Naslovnici služenja jesu maleni, nezaštićeni, ranjeni, nejaki poput Boga koji nam je u obličju malog Djetešca došao pokazati koliko nas ljubi. Svetkovina Presvetog Srca Isusova poziva nas da suobličimo svoja srca Isusovu Srcu. Njegovo je Srce posebno naklonjeno onima koji su maleni, umorni i opterećeni, ono želi pružiti spokoj njihovim dušama.

Apsurd je ono u čemu se sastoji taj spokoj – u jarmu – koji u našoj perspektivi predstavlja dodatni teret, ali Božja perspektiva je drugačija. Prihvaćajući križ, u Bogu, stječemo snagu. Isus nam daje samoga sebe za primjer, On se stavlja kao primjer od kojega treba učiti, a obveza je svake redovnice da izabire mudrost koja dolazi od Isusa Krista u kojemu je jaram sladak i breme lako.