Jeste li znali da su trojica bosansko-hercegovačkih Hrvata Antun, Pavle i Jakov u 17. stoljeću kupili Getsemanski vrt i darovali ga franjevcima? U subotu, 29. ožujka, nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić će upravo ondje trojici zaslužnih Hrvata otkriti spomen ploču, otkrio je fra Tomislav Glavnik. (kta/laudato.hr)

U subotu, 29. ožujka 2014. u jeruzalemskom Getsemanskom vrtu otkrivena je spomen ploča Hrvatima iz Bosne i Hercegovine: Pavlu, Jakovu i Antunu Brankoviću. Prošlo je 333 godine otkako su oni od tadašnjih turskih muslimanskih vlasnika otkupili ovo za kršćane sveto mjesto i povjerili ga franjevcima u Svetoj zemlji. Spomen ploču otkrili su nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić i kustod Franjevačke kustodije Svete zemlje p. Pierbattista Pizziballa.

Svečanosti u Vrtu prethodilo je euharistijsko slavlje u Bazilici svih naroda, kako se naziva crkva sagrađena na mjestu Isusove agonije - muke i smrtnog znoja. Misu je predvodio kardinal Puljić u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Izraelu mons. Giuseppeom Lazarotom, kustodom Svete zemlje o. Pizziballom, vojnim biskupom u BiH mons. dr. Tomom Vukšićem, provincijalom Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Lovrom Gavranom, sa svećenicima franjevcima na službi u Svetoj zemlji, te s dvadesetak svećenika koji su zajedno s dvjestotinjak hodočasnika iz BiH i Hrvatske ovim povodom u Svetoj zemlji.

Kardinal Puljić je u propovijedi naglasio kako ova ploča govori o važnosti čuvanja korijena: "Ovo je hodočašće s nakanom, da bismo sačuvali pamćenje i svoje korijenje. Ovdje se osjećamo kao kod kuće, na ovoj zemlji, ali i u zajedničkoj povijesti." Primijetio je da nam kreatori povijesti žele izbrisati pamćenje: "Ovo nije politički čin, nego vjerski i vjernički. Blaženi papa Pavao VI. rekao je da vjera, ako ne izgrađuje kulturu, nije vjera. I mi želimo čuvati i pamtiti našu baštinu, te je prenijeti našim pokoljenjima." S vjernicima je vrhbosanski nadbiskup podijelio i osobno promišljanje na mjestu Isusove agonije, sjećanje na rast u vjeri - osobni, ali i onaj koji je pratio kod drugih: krizmanika, bračnih parova, obitelji, svećenika. Uz sve što im je pokušavao navijestiti i prenijeti kao svećenik, bilo je onih koji nisu slušali nastavljajući svojim putem. Iz toga iskustva kardinal Puljić je zaključio: "Isusa je na krvavi znoj natjerao, ne strah od križa, nego to da će za mnoge umrijeti uzalud, jer neće prihvatiti njegovu ljubav, njegovo milosrđe." Na kraju propovijedi pozvao je na zavjet s razmišljanjem: "Nisam ja umro za ovu Crkvu, ali ja želim da ti Isuse, nisi uzalud umro. Želim biti dio tvoja milosrđa. Ne mogu te, Isuse, shvatiti, ali ti se mogu diviti."

Otkrivanje spomen ploče braći Branković bilo je na ulazu u Getsemanski vrt, što će sada vidjeti svi koji hodočaste na ovo mjesto. Na ploči je napisan tekst na tri jezika: latinski, hrvatski i engleski, da "Hrvati Pavao, Antun i Jakov, kršćani iz Sarajeva, vitezovi Svetog groba Jeruzalemskog, godine Gospodnje 1681. kupiše Getsemanski vrt i darovaše ga franjevcima." Ugovor o kupnji i predaji potpisan je 12. svibnja 1681. godine. Uoči otkrivanja ploče, o značenju ovoga čina govorilo je više govornika, a svečanosti je nazočio i Claude Grbeša, vitez Svetog Groba Jeruzalemskog.

Predsjednik Federacije BiH Živko Budimir čin braće Branković nazvao je djelom milosrđa "koje se vječno pamti", te je dodao kako njihov primjer pokazuje da "jedno dobro djelo rađa drugo." Pozvao je na vrednovanje ovakvih primjera i danas izražavajući želju da prepoznajemo podupiratelje plemenitih ljudi koji se odriču svoga dijela kako bi ostvarili i nemoguće misije: "Baš zato što u sebi nosimo nasljedstvo ljubavi, ne trebamo se bojati. Bit će Bosne dok u nama kuca srce milosrđa, bit će Hercegovine dok u nama teče snaga skrušenosti." Izrazio je i nadu da će priča o braći Branković ovih dana "jače odjeknuti u našoj maloj zemlji, jer velika je to priča. Veza hrvatskog naroda, ali i cijele Bosne i Hercegovine, sa Svetom zemljom, osnažila je zahvaljujući braći Branković. Njihov čin nam potvrđuje kako ne postoji veća radost od davanja i veća snaga od vjerovanja."

Ponosan na trojicu braće, "stanovnike Bosne-Saraj i katolike Provincije Bosne Srebrene" je i sarajevski gradonačelnik Ivo Komšić čije je pismo pročitano na današnjoj svečanosti. U njemu, među ostalim, piše: "Preko braće Brankovića, Sarajevo i bosanska franjevačka provincija dobili su svoje mjesto, svoje duhovno stanište u Svetoj zemlji, mjestu Isusove strepnje i molitve, odlučnosti da ispuni Zakon i Božju volju." Podsjetio je i da se za Sarajevo kaže da je europski Jeruzalem: "Ponosimo se mjestom na kojem su se također susrele različite religije i civilizacije, i koje postoje u jednoj neobičnoj i jedinstvenoj simbiozi." Iako je ona prošla različita iskušenja tijekom povijesti i imala svoje uspone i padove, ta sarajevska simbioza za Komšića je i znak Božje milosti, "jer se samo tom milošću mogla održati." Upravo je nedavna povijest BiH podsjetnik koji je smisao simbioze različitog koja vodi jedinstvenoj ljepoti susreta.

Kustod Franjevačke kustodije Svete zemlje o. Pierbattista Pizziballa podsjetio je da su Sarajevo i Jeruzalem dva sestrinska grada koja su tijekom stoljeća dijelila istu sudbinu i sličan religijski sastav stanovništva. Bosna i Jeruzalem bili su dio istoga Otomanskog carstva. No, unatoč tome Crkva im je uspjela sačuvati kršćansko obilježje: "Nismo ovdje kako bismo proslavili događaj iz prošlosti, jer prošlost predstavlja korijen budućnosti. Ta povezanost između Bosne, Sarajeva i Jeruzalema je trajna i ostaje ovdje vrlo konkretno vidljiva. Dionici smo iste vjere i istih korijena i mi franjevci vam jamčimo da će i dalje naša zadaća biti čuvanje živom naše povezanosti." Kustod je na kraju simpatično dodao kako ranije, u vrijeme Otomanskog carstva, nije bila potrebna putovnica iz Sarajeva da se dođe u Svetu zemlju, jer je sve bila jedna država. "Danas, međutim, putovnica treba, no Getsemanski vrt je vaša kuća i bez putovnice, i u njega ste uvijek dobro došli."

Nakon svečanosti otkrivanja spomen ploče, u ime hodočasnika BiH i Hrvatske, kustodu, apostolskom nunciju i Crkvi svih naroda uručene su misnice, rad Milke Drvenkar iz Hrvatske. Inicijator postavljanja ploče braći Branković je fra Tomislav Glavnik, a u njezinoj izradi sudjelovali su: akademski kipar Marijan Glavnik, profesor dizajna Zdravko Tišljar, Stjepan Martinac i supružnici Matvej. Hodočašće Hrvata u Svetu zemlju povodom današnje svečanosti organizirala je Udruga "Sveta zemlja" u suradnji s Vrhbosanskom nadbiskupijom.

Na kraju, kao zanimljivost spomenimo da, iako nije poznato kada su prvi Hrvati počeli hodočastiti u Svetu zemlju, zna se da je jedan od najranijih hodočasnika bio Nikola Tavelić u XIV. stoljeću. Slijedio ga je fra Bonifacije iz Dubrovnika, kustod Franjevačke kustodije Svete zemlje, koji je sredinom XVI. stoljeća dao obnoviti Baziliku Isusova groba. Veći broj hodočasnika iz Bosne primjećuje se u XVII. stoljeću, a među njima su i braća Brankovići. A imena braće Branković, Hrvata iz današnjeg Sarajeva, od sada ostaju trajno zapisana uz Crkvu svih naroda koju su gradile sve kršćanske nacije svijeta prije punih 90 godina. (kta)