U našem  samostanu „Sv. Obitelji“ u Dubrovniku, na blagdan rođenja  Bl. Djevice Marije, poznatije pod nazivom Mala Gospa, preminula je s. M. Lutgarda (Luca) Šušnjara, najstarija sestra naše Provincije. Oproštaj od s. M. Lutgarde bio je  10. rujna u 15 sati na gradskom groblju „ Boninovo“.  Pokopu je prethodila sv. Misa zadušnica, koju je predslavio fra Ante Logara, kapucin iz samostana „Gospino Polje“ u koncelebraciji  sa još  5 svećenika. 

 Upravo svetište u kojem je kapucinski samostan posebno slavi blagdan Male Gospe, a  u neposrednoj blizini Gospina svetišta je i naš samostan „Sv. Obitelji“.  U Gospino svetište dugi niz godina je i naša s. Lutgarda dolazila moliti se, slaviti Boga, klanjati se i preporučati se zaštiti i pomoći  Bl. Djevice Marije.

S. M. Lutgardu ispratile su  brojne sestre,  koje su došle iz naših redovničkih zajednica, njezina rodbina i sestre iz drugih družbi u Dubrovniku. Sestre su svojim pjevanjem pratile misno slavlje i sprovodni obred. Fra Ante Logara u izrečenoj homiliji povezao je život s. M. Lutgarde s riječima sv. Evanđenja. Njezin predani redovnički život i strpljivo prihvaćanje svih životnih nedaća poznate su samo onome koji će joj dati nagradu za vjerno služenje. Sama činjenica da je rođena prije 95 godina, govori sama za sebe. Sigurno je da je mnogo pretrpjela u vihoru II. svjetskog rata, kao i sve ostale naše sestre koje su u to doba živjele.

Od s. M. Lutgarde oprostila se  provincijalna glavarica s. M. Anemarie slijedećim riječima:  „Luca s. M. Lutgarda  Šušnjara, najstarija sestra naše Provincije, rođena je 19. lipnja 1920. g. u Vedrinama kod Sinja, župa Trilj, od oca Jure i majke Ive rođene Krnjača. Dolazi u Družbu sestara Služavki Malog Isusa 8. rujna 1938. Godinu dana prije toga pomagala je našim sestrama u domaćinskim poslovima u sjemeništu u Splitu, pa se i sama odlučuje za redovnički život.

U novicijat ulazi 15. kolovoza 1939. godine. Privremene zavjete polaže 15. kolovoza 1940., a doživotne zavjete 15. kolovoza 1946. g. u Sarajevu. Nakon položenih zavjeta dolazi u Bogosloviju u Splitu, gdje od 1940. g. do  1947. g. uređuje rublje. Odlazi zatim u samostan „Sv. Ane“ u kojem plete đempere, dvori starije sestre i radi kao kućni majstor. Od 1953. g. do 1965. g. u samostanu u Metkoviću plete na stroju odjevne predmete za građane. Od 1965. g. do 1971. g. vrši službu predstojnice u Donjoj Lastvi – Boka Kotorska. Od 1971. g. do 1974. g. vrši službu predstojnice u samostanu u Dubrovniku, a zatim tri godine radi kao domaćica u župi Grude i vrši službu kućne predstojnice. Od 1977. g. do 1993. g. živi u samostanu u Vrgorcu, gdje šest godina vrši službu kućne predstojnice, vodi domaćinstvo, te pomaže okolnim župnicima za župske blagdane. Rado posjećuje starije i osamljene osobe u Vrgorcu, čini im potrebne usluge, potiče ih na sakramentalni život. Pomaže starijem bračnom paru u bolesti, a oni obećaju da će se ispovjediti. Ženu, koje se i prije redovito ispovijedala, 12 dana dvori u samostanu u kojem je i umrla. Njezin muž primio je sakramenat pomirenja nakon šezdeset godina, prvi put nakon vjenčanja. Poslije se redovito ispovijedao i umro  deset mjeseci nakon supruge. S. M. Lutgarda  pospremala mu je kuću  i prala rublje. Na ovom primjeru vidimo da molitva i ljubav čine čuda. Od 1993. g. do odlaska s ovog svijeta  živi u samostanu u Dubrovniku, gdje moli i pomaže u kućanskim poslovima, posebno čišćenju povrća u kuhinji, prema svojim fizičkim mogućnostima.

Naša s. M. Lutgarda bila je požrtvovna, radosna i raspoloživa: sestra molitve, reda i rada. Znala se žrtvovati za Boga i bližnjega, za dobro svoje redovničke zajednice. Svoj redovnički život ispunila je kao mudra djevica, skromna i jednostavna, strpljiva i vedra, požrtvovna i sretna u svom redovničkom pozivu. Okrijepljena Otajstvima svete vjere na blagdan Male Gospe, koju je posebno štovala, u 95. godini života i 75. g. redovništva preselila se u kuću Očevu.

Zahvaljujemo oo. kapucinima fra Stanku Dodigu, na blizini i pomoći, fra Anti Logara na predvođenju sprovodnih obreda  i euharistijskog slavlja, kao i svim prisutnim svećenicima. Hvala svim sestrama na ispraćaju, molitvi i blizini.

Iskrena sućut rodbini naše s. M. Lutgarde, koju je kroz 75 godina redovničkog života pratila molitvom i ljubavlju. Bila je ponosna na nećakinje i nećaka koji su prihvatili duhovni poziv, za njih se posebno molila.

Draga naša s. Lutgarda, Gospodin ti bio vječna nagrada za sve dobro koje si iskazivala susestrama i bližnjima kojima si bila poslana. Trudila si se i uspijevala živjeti po Božju i biti Božja. Gospodin ti bio vječna radost u rajskoj slavi. Moli za nas, za nova duhovna zvanja i za naše obitelji.

Počivaj u miru Božjem!“