S. M. Zdravka (Slavica) Petrović

Sestra Služavka Malog Isusa

(1939. – 2021.)

U bolnici u Puli, 18. svibnja 2021. godine, u 82. godini života i 61. godini redovničkog života, okrijepljena svetim sakramentima, blago je u Gospodinu preminula s. M. Zdravka Petrović, koja je živjela i djelovala u župi Plomin, sa svojom braćom svećenicima vlč. Branimirom Aleksandrom (vlč. Šandrom) i vlč. Dragutinom (vlč. Dragom) Petrović. Čvrsto vjerujemo da se nakon strpljivo ponesene patnje našla u društvu Isusa, Marije i Josipa, koje je za života žarko ljubila i u njihove ruke sav svoj život predala.

Pogreb s. Zdravke bio je u petak 21. svibnja 2021., u 13 sati u rodnoj župi Svetvinčenat. U toj župi je rođen  bl. Miroslav Bulešić, čiji se grob nalazi u župskoj crkvi. Sestre su se pomolile kod njegovih posmrtnih ostataka.

Iz Generalne kuće u Zagrebu na sprovod došle su vrhovna glavarica s. Marija Banić i još tri sestre. Provincijska glavarica s. Terezija Pervan i sedam sestara došle su iz Splita jednim kombijem. Na sprovodu je bilo i nekoliko sestara drugih redovničkih zajednica iz porečko-pulske biskupije, koje su došle da se pomole, izraze sestrinsku sućut, zahvalnost i blizinu. Došli su i vjernici iz župa u kojima je živjela i djelovala s. Zdravka s roditeljima i dva brata svećenika, a mnogi od njih koji su željeli nisu mogli doći zbog trenutne epidemiološke situacije. Prisutni su odali počast s. Zdravki i njenom redovničkom  predanju i svjedočenju.

 Sprovodni obred na mjesnom groblju vodio je rođak s. Zdravke, biskup u miru mons. Ivan Milovan. Sahranjena je u grobnicu gdje počivaju i smrtni ostaci njezinih plemenitih roditelja, koje je s ljubavlju njegovala. Ne možemo ovdje ne spomenuti da nas zadivljuje vjera s. Zdravke, koja potvrđuje kako valja s Bogom živjeti i u njegovoj vjeri djelovati, kako se kraljevstvo Božje živi već ovdje na zemlji, da sve prolazi a Bog jedino ostaje. U toj vjeri s. Zdravka je za života pripremila i redovničko ruho koje će joj se obući nakon smrti. U svoj ormar u spremljenu vrećicu s redovničkom odijelom stavila je i svetu krunicu i dvije svete sličice: sličicu Majke Božje i sličicu blaženog Miroslava Bulešića. Tako u lijesu u prekriženim rukama u znak križa s. Zdravka ima krunicu, sličicu Majke Božje i sličicu blaženog Miroslava. Očiti plan Božje providnosti. 

  Nakon sprovodnog obreda svetu misu zadušnicu za pokojnu s. Zdravku u župskoj crkvi predvodio je biskup mons. Ivan Milovan, u koncelebraciji s njezinim bratom vlč. Šandrom, generalnim vikarom biskupije mons. Vilimom Grbac, te više svećenika još jedanaest drugih svećenika. Brat vlč. Drago zbog bolesti nije mogao doći na sprovod. Biskup Ivan je na početku misnog slavlja kazao: ˝Mi kao kršćanska zajednica ispraćamo našu sestru u vjeri i nadi te s molitvom da je Otac Nebeski primi, iskaže joj svoje milosrđe, oprosti joj nedostatke života i nagradi njezino plemenito životno služenje za dobro Crkve i svih ljudi. Ovom euharistijom mi zahvaljujemo Ocu za sav život i redovničko služenje, za djela, molitve i trpljenja naše pokojnice”. U homiliji  je istaknuo značenje i veličinu redovničkog poziva i poslanja u Crkvi, u koje je i s. Zdravka kao mudra djevica utkala sebe. Zahvalio je redovničkim poglavaricama na razumijevanju, strpljivosti za situaciju s. Zdravke, tako da je kako on reče ˝unatoč dugogodišnjem izbivanju mogla ostati povezana sa svojom zajednicom i održati zajedništvo sa družbom”. Mons. Milovan je naglasio: ˝Rad, molitva i trpljenje ispunjali su njezin život. Hvala Bogu za njezino vrijedno cjeloživotno služenje.˝

   Prije završnog blagoslova održani su prigodni govori. Župnik Svetvinčenta vlč. Darko Zgrablić spomenuo je kako je često znao vidjeti s. Zdravku u molitvi pred oltarom bl. Miroslava Bulešića kada bi s braćom usput stala u Svetvinčentu. Najavio je da će misa osmine za pokojnicu biti u ponedjeljak 24. svibnja u 17 sati u crkvi sv. Germana u njezinom rodnom selu Režanci. Najprije se od s. Zdravke oprostila provincijska glavarica s. Terezija Pervan u ime Splitske Provincije sestara Služavki Malog Isusa. Govor u ime braće svećenika, vlč. Aleksandra Branimira i vlč. Dragutina, pročitao je vlč. Želimir Bagavac. U ime redovnica koje djeluju na području Porečke i Pulske biskupije od pokojnice se oprostila s. Branka Matika iz Reda župskih sestara. U ime svećenika Porečke i Pulske biskupije, a na poseban način uime svećenika Labinskog dekanata i župljana Kožljaka, Plomina i Šušnjevice sućut je izrazio Labinski dekan preč. Mirko Vukšić. „Njezino je djelovanje bilo svjedočanstvo ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Bila je veliki dar našemu dekanatu, osim svojoj braći svećenicima spremno je pomagala i svima drugima u potrebi. Zračila je radošću i vedrinom, unatoč svojim velikim bolima svima je bula velika podrška“, zaključio je dekan.

   Nakon svete mise sestre su se zadržale u župskoj kući na pripremljenoj okrepi i razgovoru s njezinim ožalošćenim bratom don Šandrom, koji je suznim očima, te toplim bratskim i zahvalnim riječima svjedočio sestrama o plemenitoj duši svoje i naše s. Zdravke. U svoje ime i u ime brata vlč. Drage još jednom je izrazio zahvalnost vrhovnoj i provincijskoj glavarici, a preko njih Splitskoj Provinciji i cijeloj Družbi, za služenje s. Zdravke pok. roditeljima i njima braći svećenicima.  

Provincijska glavarica s. M. Terezija Pervan, iznijela je životni put s. Zdravke Petrović i oprostila se od nje slijedećim riječima:

   ˝Sestra Zdravka Petrović rođena je 20. srpnja 1939. u Režancima, u župi  Svetvinčenat, od oca  Mate i majke Agate (Jage) rođ. Štoković. Rasla je i odgajala se u uzornoj katoličkoj obitelji i u župskoj zajednici, u katoličkom i rodoljubnom duhu, skupa s dva brata, koji su postali svećenici: vlč. Branimirom Aleksandrom i vlč. Dragutinom.

   U šesnaestoj godini života, u siječnju 1955. godine došla je u Družbu sestara Služavki Malog, u zajednicu sestara Služavki Malog Isusa u samostanu otaca franjevaca konventualaca u Puli, u kojem su sestre obavljale domaćinske poslove. Sa sestrama godinu dana kao redovnička pripravnica moli i radi, a zatim odlazi u samostan u Samoboru, gdje pohađa i završava osmi razred osnovne škole. Slijedeće dvije godine, 1957. i 1958., živi u generalnoj kući Družbe u Zagrebu, te pohađa muzičku školu.

   U novicijat ulazi 14. kolovoza 1959. u Zagrebu. Privremene redovničke zavjete polaže 15. kolovoza 1960. godine, a doživotne 15. kolovoza 1966. godine u Zagrebu. Nakon položenih privremenih redovničkih zavjeta pet godina boravi u samostanu u Vrgorcu, gdje vrši službu voditeljice crkvenog pjevanja u župi, drži satove klavira i brine o urednosti crkve i crkvenog rublja. Dolazi 14. veljače 1966. u Trilj, gdje vrši službu katehistice, voditeljice crkvenog pjevanja, uređuje župsku crkvu i crkveno rublje. Od 1. rujna 1967. do 6. listopada 1970. u župi Rovinj, u Istri, u kojoj su djelovale sestre Služavke Malog Isusa, vodi crkveno pjevanje, vrši službu katehistice i uređuje crkvu.

   U listopadu 1970. dolazi u zajednicu sestara u Trogiru. Kroz deset godina vrši službu orguljašice i voditeljice crkvenog pjevanja u katedrali, ima vjeronauk u župi, brine o urednosti katedrale i pripadajući joj crkava i crkvenog rublja. Od prosinca 1980. do siječnja 1982. godine u  Ćilipima vrši službu sviračice i voditeljice crkvenog pjevanja, katehistice, te brine o urednosti crkve i crkvenog rublja. Ujedno vrši službu učiteljice juniorki Splitske provincije.

  Od siječnja 1982. do kolovoza 1998. godine živi u Istri, u župskoj kući u župi Sv. Nedjelja, gdje pomaže teško bolesnim roditeljima i braći svećenicima vlč. Sandri i vlč. Dragi. Roditelji se nisu mogli brinuti sami o sebi. Bila im je potrebna stalna pomoć drugih. Imali su njih troje djece: dvojicu sinova svećenika i s. Zdravku kao redovnicu, a četvrto im je dijete umrlo kao malo dijete. Imajući u vidu posebne prilike i potrebe obitelji, Kongregacija za ustanove posvećenoga života i društva apostolskoga života, 1992. godine dala je dozvolu da s. Zdravka Petrović boravi zvan redovničke zajednice i njeguje bolesne i nemoćne roditelje, koji su živjeli kod sinova svećenika na župama u kojima su djelovali: u Svetoj Nedjelji, Kringi i Plominu. Uz brigu za bolesne i nemoćne roditelje s. Zdravka pomaže svojoj braći svećenicama u pastoralnom radu, svira i vodi crkveno pjevanje, pomaže u vjerskoj pouci djece, uređuje crkveno rublje, pomaže siromašne, obilazi starije i bolesne osobe u župi. Otac Mate umro je 17. travnja 1997. godine. Od kolovoza 1998. s. Zdravka u župskoj kući u Kringi njeguje majku Agatu, koja je umrla 10. kolovoza 2008. godine. Od 10. siječnja 2010. godine do svoje smrti živi u župskoj kući u Plominu, gdje je župnik vlč. Šandro, te je i dalje na ispomoći svojoj braći vlč. Šandru i vlč. Dragi, koji su bili već istrošeni i narušenog zdravlja i potrebni pomoći s. Zdravke. Sve troje od tada žive zajedno u župskoj kući u  Plominu. Pomaže jednom i drugom bratu u pastoralnim potrebama župa u kojima djeluju. Iako i sama narušenog zdravlja, sve čini da im olakša svećenički život i bude im na pomoć u vođenju domaćinstva i župskim poslovima. Žive skromno i jednostavno, zadovoljni malim stvarima, gorljivi u molitvi i radu, uvijek spremni pomoći drugima oko sebe. Suosjećaju sa siromašnima i potrebnima u župi i izvan nje. Dijele s njima ono što imaju. Sestra Zdravka majčinskim okom i ljubavlju zapaža potrebne i potiče braću i sebe da još više čine dobra drugima. Samo je Bogu poznato koliko je dobra s. Zdravka sa svojom  braćom učinila malim i skrovitim dušama, materijalnom pomoću, duhovnom utjehom i duhovnom pomoći.

 Sestra Zdravka bila je redovnica svakodnevne jednostavnosti i dobrote. Resila ju je skromnost, spontanost, radost i vedrina, oduševljenost Kristom i zahvalnost za dar svećeničkog poziva njezine dvojice braće i njezin odaziv na redovnički život, zahvalnost za primjer čvrste vjere i pobožnosti njihovih roditelja. Isticala se dobrotom srca i plemenitošću duše, poniznošću i evanđeoskom radošću. Uvijek spremna drugoga čuti i razumjeti. Miroljubiva i nenametljiva. Bog i drugi su joj bili uvijek u prvom planu. Imala je majčinsko i milosrdno srce. Radišna i odgovorna u povjerenim službama. Angažirana u raznim crkvenim događajima na župama gdje je pastoralno pomagala kao sviračica i voditeljica crkvenog pjevanja. Redovito je i rado pohađala godišnje glazbene tečajeve na crkvenom Institutu u Zagrebu, i tako se stalno usavršavala. Vjerskom poukom djece na župama i savjetom mnoge je dovela k Isusu i uputila ih u vjerski život. Radovala se kad bi susrela svoje bivše pjevače i vjeroučenike. Od vjernika gdje je djelovala bila je obljubljena kao dobra i jednostavna, radosna i uzorna redovnica. Bila je žena, redovnica duboke vjere i molitve, a osobito je gajila pobožnost prema Majci Božjoj. U zdravstvenim teškoćama, kojih je dulji niz godina imala i osjećala, bila je strpljiva i sva predana u ruke Božje.

  Živo je pratila je sva zbivanja u svojoj Družbi i Provinciji. Veselila se i radovala zajedničkim susretima, hodočašćima i proslavama u Družbi i Provinciji. Bila je sretna kad bi mogla s bratom vlč. Dragom doći za pojedine prigode u provincijsku kuću u Splitu i obići sestre u okolnim samostanima. Redovito je obavljala godišnje duhovne vježbe. Pomno je pazila da ne zaboravi čestitati imendan koje sestre. Uvijek puna pažnje interesirala se za bolesne i starije sestre, telefonski ili pismeno im uputila riječ ohrabrenja. Radi potreba obitelji živjela je 39 godina izvan svoje redovničke zajednice u službi ljubavi bolesnim roditeljima i braći svećenicima u rodnoj Istri, ali je duhom uvijek bila uz svoju redovničku zajednicu, s njom živjela i osjećala, za njezine potrebe sa svojom braćom svećenicima dnevno molila. Bila je duhovno povezana i skladno surađivala s redovnicama drugih redovničkih zajednica koje djeluju u porečko-pulskoj biskupiji, i sudjelovala na zajedničkim susretima redovnica. Posebno je cijenila oce pavline iz sv. Petra u Šumi, koji su joj bili duhovnici i duhovno je krijepili, s kojima su ona i njezina braća svećenici uvijek bili povezani. Puno je molila i žrtvovala se za svoju Istru, za porečko-pulsku biskupiju, za Hrvatski narod i Crkvu u Hrvata, i druge na to poticala. 

  U Puli je započela redovničku kandidaturu, bližu pripravu za redovničko posvećenje u Družbi sestara Služavki Malog Isusa. Iz župske kuće u Plominu prije nekoliko dana smještena je u bolnicu u Puli, radi intenzivnog liječenja od covid-19, gdje je 18. svibnja 2021. godine završila zadnja postaja njezinog križnog puta, te se nakon patnje blaženo preselila u kuću Oca nebeskoga. Duboko vjerujemo da sada u nebeskom kraljevstvu gleda lice Božje i uživa nebesku slavu i društvo svetih. Gospodin joj bio vječna nagrada za njezino uzorno svjedočanstvo vjere i ljubavi prema Njemu i svima koji su se našli na njezinom životnom putu, kojima je pružila trag Božje dobrote i milosrđa, Božje blizine i ljubavi.

   U osobno ime i u ime splitske Provincije sv. Josipa izražavam iskrenu sućut u braći s. Zdravke vlč. Šandru i vlč. Dragi. Hvala im za sve što su kroz ovih 39 godina njezina života s njima bratski učinili za svoju i našu sestru Zdravku, koja će ih sestrinskom ljubavlju pratiti iz nebeske slave na njihovu putu. Hvala i župama u porečko-pulskoj biskupiji u kojima je djelovala i živjela s svojom braćom svećenicima.

  Hvala biskupu u miru, njezinu rođaku, mons. Ivanu Milovanu, na predvođenju sprovodnih obreda i misnog slavlja. Hvala i župniku župe Svetvinčenat vlč. Darku Zgrablić i ostaloj braći svećenicima koji su došli na sprovod i izrazili bratsku sućut.

  Hvala ocima pavlinima iz sv. Petra u Šumi koji su joj bili duhovnici i duhovno je krijepili, s kojima su ona i njezina braća svećenici uvijek bili povezani.

 Zahvaljujem vrhovnoj glavarici naše Družbe i sestrama iz Zagreba, redovnicama drugih redovničkih zajednica, rodbini, i svima koji su došli na sprovod s. Zdravke.

  Dobri i milosrdni Bože, hvala Ti za život i svjedočanstvo vjere i ljubavi naše s. Zdravke. Draga s. Zdravka, bila si nam Božji dar. Ponosne smo na tebe kao dobru, jednostavnu i plemenitu ženu i uzornu redovnicu. Pružala si nam svijetli trag Božje dobrote i milosrđa, Božje blizine i ljubavi. Pomozi nam svojim zagovorom kod Gospodina da nastavimo, s Božjom pomoću, radosno putem svjedočenja kroz svakodnevnicu života prema vječnosti. Moli Gospodina za duhovnu obnovu Družbe i Provincije, i za nova duhovna zvanja.˝.

 Ostali govori sa sprovoda s. Zdravke su u pripremi i bit će objavljeni.     

 Godine 1999. s. Zdravka je na karti koju je poslala sestrama u zajednicu na Šinama zapisala ove riječi:

˝Gospodine, Ti si sve:

zvijezda koju promatram,

stijena na kojoj stojim,

vođa kojemu se povjeravam,

štap na koji se oslanjam,

kruh od kojeg živim,

izvor kraj kojeg počivam,

cilj kojemu težim,

sve, - Gospodine, Ti si sve.˝.

s. M. Maneta Mijoč

Posljednji ispraćaj s. M. Zdravke  (Slavice) Petrović objavljen je u IKI, kojeg se može pročitati i OVDJE.