Duhovne vježbe, Livno 7.-14. kolovoza 2014.

  U našem Duhovnom centru Djeteta Isusa u Livnu, 7. kolovoza, započele smo duhovne vježbe, pod vodstvom patra Miljenka Sušca, monfortanca. Sudjelovalo je 26 sestara i tri postulantice, na čelu s provincijalkom s. Anemarie Radan.     

Većina sestara bile su jubilarke, koje su se pripremale za obnovu svojih jubileja : 25., 50. i 60. godina redovničkih zavjeta. Svježinu duha i nade dale su i naše tri postulantice: Marija, Karmen i Antonija, koje su se pripremale za ulazak u I godinu novicijata. U dubini duše zahvaljivale smo Bogu na milosnom daru da su se ove tri djevojke spremno odazvale na Gospodinov poziv, da ga s Božjom pomoću žele slijediti u redovničkom životu.

Prvi dan duhovnih vježbi 8. 8.  imali smo cjelodnevno  klanjanje pred Pres. Oltar. Sakramentom. Svakog mjeseca na ovaj datum cijela Provincija obilježava Stadlerov dan molitvom i adoracijom. Zajedno sa sestrama sudjelovali su,  kao i svaki osmi u mjesecu,   Prijatelji Malog Isusa iz Livna i okolice. Pater Miljenko nam je svaki dan imao dva predavanja, jedno prije a drugo poslije podne. Od 11 do 12 sati imale smo euharistijsko klanjanje. Na početku bi pater imao uvodnu molitvu, zapjevali bi pjesmu, a zatim nakon šutnje pročitali evanđelje toga dana i u šutnji o njemu meditirali. Slijedile su molitve, zahvale, zazivi euharistijskom Isusu, popraćeni pjevanim usklikom Gospodinu. Nakon toga je bila osobna molitva u šutnji. U 12 sati bila je molitva krunice Djeteta Isusa, Srednji čas i blagoslov. Svetu misu s propovijedi, na temelju evanđelja s primjenom na duhovni redovnički život, imale smo poslije podne u 18 sati. Navečer smo imale molitvu svete krunice. Na početku molitve pater bi rekao nekoliko uvodnih riječi o pravoj pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji, prema Mariji Ljudevtu Monfortu, čiju je knjižicu ˝Rasprava o pravoj pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji˝ prvi kod nas na hrvatski jezik preveo naš utemeljitelj sluga Božji nadbiskup Stadler. Stadler je bio veliki štovatelj Marijin, potpuno posvećen i predan Isusu po Mariji, biskup Srca Isusova i Srca Marijina. Nakon molitve krunice bila je molitva Povečerja. Sestre su se trudile pobožno sudjelovati u sv. misi, euharistijskom klanjanju, molitvi Časoslova, krunice i drugim molitvenim činima. Pjevanje pod sv. misom predvodila je s. Eudoksija Franić, a za animaciju molitve i adoracije predvodila je  s. Dolores Brkić, koja je imala na brigu i sakristiju, te doprinijela ljepoti sakralnog prostora ukusnim i liturgijski skladnim aranžmanima cvijeća. 

Sam prostor i ambijent, podneblje i klima, plavetnilo neba i tople zrake sunca, svježi dah rječice Žabljak, hitro prolijetanje riba i žubor malog slapa, hladovina vrba i rosom orošene travke i cvjetići, skladni i tihi zvrkut ptica, doprinosili su da neometano možemo obavljati duhovne vježbe. Mogle smo punim plućima pred Bogom obnavljati svoje tjelesne, duhovne i duševne snage, puniti ih svježinom Božjeg daha, orošene rosom njegove milosti i oslonjene na nadu u Njemu. Bilo je to milosno vrijeme. Za ukusno i brižno pripremljenu hranu, poslugu i ugodan smještaj brinule su vrijedne sestre: s. Sandra, s. Nevena i s. Ines.

Pater Miljenko nas je kroz duhovne vježbe vodio kroz temeljne teme duhovnog života, kroz temeljno opredjeljenje - ono što čini temelj duhovnog života svake osobe: Krist je za nas, mi smo za Njega. Nakon toga nas je vodio kroz temeljne vrednote redovničkog života, kroz redovničko zajedništvo i redovničke zavjete. Osvježile smo tako ono što je temeljno u našem duhovnom i redovničkom životu, preispitivale se u svjetlu toga i obnavljale odluke za daljni svježi i zanosniji hod s Kristom. U svojim nagovorima pater nam je uvijek podcrtao duhovnost sv. Marije Ljudevita Monforta, koju je svetac temeljio na izvorima evanđeoske poruke, otačke pobožnosti i zdravog crkvenog nauka, duhovnosti koja je danas, i koja će i sutra biti,  učinkovita, suvremena i potrebna. Na početku je pater, kao temelj sve duhovnosti, temelj duhovnosti svake osobe, naglasio: ˝Bog je ljubav! Bog mene ljubi!˝ Bog nas ljubi ovakvi kakvi jesmo. Pozna naše slabosti. Računa s našim krhotinama. Uvijek je spreman da nas primi. Samo je jedno potrebno: da spoznamo i prihvatimo svoju krhkost i slabost, te u poniznosti tražimo Božju očinsku ruku. Na Božju ljubav s naše strane potrebno je s ljubavlju na ljubav uzvratiti. Tada u nama umire stari, a rađa se novi čovjek. Kristu za ljubav sve ću činiti što On od mene traži. Tko ovo usvaja tomu se sve kocke života slažu. Ako toga nema nitko na svijetu čovjeku ne može dati odgovor na temeljna pitanja njegova života. Čim splasne želja da istinski ljubim Boga onda sve drugo u mom duhovnom životu splasne. Potrebno je stalno učiti iz svojih neuspjeha i čeznuti da Boga ljubimo.

Iz ljubavi prema Isusu nastaje predanje i prikazanje Gospodinu. Odričemo se sebe i predajemo se Isusu, Mariji, Srcu Isusovu. Potrebno je trajno kroz život obnavljati ovo predanje cijelog sebe: tijela, duše, srca, svega što jesam. Da bi mogli rasti i ustrajati u tom predanju potrebno je moliti, i to svaki dan, ustrajno i vjerno. I to u čistoći i poniznosti, jednostavnosti i istinoljubivosti srca pred Bogom i pred sobom. To je moguće kad se ima vjera i nada, kad sve radosno predamo u Božje ruke. Jedan od plodova čina predanja Kristu je radost i vedrina duha. Stoga po svakoj od nas redovnička zajednica treba biti zajednica radosti, nade, optimizma. Đavao vreba da pomuti u nama i u zajednicama ovu radost, te unosi strah i tjeskobu, nemir i žalost.

Pater nam je nakon potrebe predanja Kristu govorio o Providnosti, o tom tajanstvenom Božjem putu sa svakim od nas, s Družbom, Crkvom, svijetom. Providnost je Božji plan kojim vodi svoja stvorenja do punine. Potrebno je da se u životu trudimo usklađivati Božje i svoje putove. Živjeti svijet i istinu: Bog vodi moju povijest, povijest mog života. Prva ljubav Bogu ide. ˝Tražite najprije kraljevstvo Božje, a sve drugo bit će vam nadodano.˝ Pusti da Te Bog vodi. Računaj da Bog i po krivim crtama piše, da On i iz zla izvlači dobro. I iz neuspjeha se uči. Učimo prepoznavati Božju Providnost u svom životu, i u vjeri hoditi.

Nakon toga slijedio je razmišljanje o milosti. Bog u nama živi i djeluje u milosti. Bog u duši, duša u Bogu – to je stvarnost. Srce Isusovo stanuje u našem srcu, naše srcu u Isusovu srcu. Bog hoće da milost u nama raste, ali je potrebna naša suradnja, otvorenost naše duše da primi i živi evanđeoski duh u sebi. To blago nosimo u krhkim posudama, zato ga treba brižno čuvati. Potrebno je imati na umu da bez Božje pomoći, bez Božje milosti sami ne možemo. Treba se moliti, treba se obraćati i mijenjati, žrtvu,  zadovoljštinu i dobra djela činiti. Svi su sveci bili duboko svjesni potrebe Boga i Božje milosti. Isuse, čuvaj milost u meni, da ona u meni raste, a po meni u drugima. Potrebna je nutarnja budnost duha, njegovanje sakramentalnog života, vježbanje življenja u Božjoj prisutnosti, ustrajnost u molitvi do konca života.   

Slijedilo je promišljanje o velikim tema redovničkog života: o redovničkom zajedništvu i trima redovničkim zavjetima. Kao temeljno za govor o redovničkom zajedništvu i kao glavne postavke pater je naveo crkveni dokument ˝Bratski život u zajednici¨. Potrebno je zajednicu ljubiti očima vjere. Ne može se živjeti u zajednici bez vjere i spremnosti na žrtvu, na žrtvu za dobro zajednice. Bog ljubi svakog čovjeka, svaku zajednicu. Bog mi je dao sestre. Molitva nosi i drži mene, moje sestre i zajednicu. Bez molitve nema osobnog ni zajedničkog života u radosti i ljubavi, nema zajedništva srca i duha, mira i vedrine, prave komunikacije i zanosa. Temeljno uz zajednički život u redovničkom životu je vjerno održavanje triju redovničkih zavjeta: čistoće, siromaštva i poslušnosti, o kojima je pater pojedinačno u bitnim točkama rekao.

Duhovne vježbe su završile 13. kolovoza navečer. Na kraju duhovnih vježbi u ime svih sestara sudionica duhovnih vježbi riječ zahvale pateru Miljenku izrekla je s. Sofija.  Hvala Bogu i Majci Božjoj na ovim milosnim danima duhovnih vježbi.

                                                                                                                                                                    s. Maneta Mijoč

        Duhovne vježbe, Livno 2014.

Dođosmo u ovaj predivni livanjski kraj,

u tišinu samostana Djeteta Isusa,

da obnovimo svoj duh i nutrinu.

Dani su ovo milosti svete,

Duh Sveti nas vodi, Njegovo smo dijete.

U ovim danima ispitujemo gdje smo slabe,

gdje su zamke za milosno Božje djelovanje,

moleći se dragom Bogu da ne bi smalaksale.

Svaki dan ima svoj novi, nama nepoznati, plan,

ali tko svaki dan prima Krista nikad nije sam.

Pater Miljenko, pravi Kristov i Marijin monfortanac.

Što Monfort napisao i živio, Stadler rukom, životom i djelom potpisao.

Dva Božja ugodnika, potpuno Isusu i Mariji predana.

I svaka od nas, uz svoje ime, nosi i ime Marija,

da svom dušom i svim životom ljubi Maloga Isusa kao Marija.

Oživjeli ste temeljne vrednote duhovnog i redovničkog života.

Bog je Ljubav! Bog mene ljubi! Krist je za nas, mi smo za Njega!

Dragom Bogu ljubav za ljubav uzvratimo!

Po Mariji Kristu se predajem. U Srca Isusa i Marije ja živim!

Nosi me i drži dah Božje milosti i plan Božje Providnosti.

Čeznuti za Bogom i njegovom milošću,

znajući da skriveno blago nosimo u glinenim posudama života.

Živjeti u Božjoj prisutnosti i nutarnjoj budnosti,

milost Božja da raste u meni, i u drugima po meni.

Plodni dobrim djelima, postojani u molitvi, do konca života ustrajni.

Pater Miljenko, od početka do kraja, jasni ste bili.

Ne možemo reći da se nismo razumjeli.

Božja ljubav, Krist i Marija, molitva i budnost duha,

predanje Kristu u radosti i jednostavnosti srca.

Zajednicu ljubiti, redovničko posvećenje i poslanje zauzeto vršiti.

Dao Mali Isus da poruku, koju ste nam ovih dana dali, nosimo svima.

Livno, 13. kolovoza 2014.                            s. Sofija Cvitković