Jutarnjim suncem, svježim zrakom i srdačnim domaćinima, dočekani smo u župi sv. Nikole čija crkva plijeni ljepotom na brežuljku Donje Bistre! Nakon srdačne dobrodošlice dragih domaćina i bogate okrjepe, naša pročelnica s. Kristina Maslać pozvala nas je sa voditeljem duhovne obnove fra Ivanom M. Lotarom u crkvu, u kojoj je doduše bilo svježe, ali uz veselog i zanimljivog voditelja, ta je svježina bila zanemariva…

„Čovjek vrijedi, koliko vrijedi u Božjim očima, ni manje ni više“! Izrekom sv. Franje, fra Ivan je započeo zanimljivu duhovnu obnovu Prijateljima Maloga Isusa zagrebačke provincije koji su se okupili ove Korizme u lijepom broju od sedamdesetak sudionika. Riječi sv. Franje i danas, nakon 800 godina, itekako su aktualne, jer taj je svetac živio ispred svoga vremena, i njegov nauk sezao je u daleku budućnost. Svi znamo što je poniženje, no znamo li što je poniznost? Najvažnija krepost u duhovnom životu je upravo poniznost! Ne trudimo li se njegovati je, vrlo lako upadnemo u drugu suprotnost, a to je oholost. Iz tog negativnog bezdana, povratak nam je moguć jedino uz pomoć Božjega milosrđa koje je beskrajno i ne može se ni sa čim usporediti. U tu zamku oholosti zapadaju mnogi ljudi koji vrlo odvažno tvrde da nemaju grijeha. Suprotno njima, u dotičnom primjeru PMI, trude se tražiti više u duhovnom rastu, od prosječnog vjernika. Pogled na svoga bližnjeg, otvara nam i pogled na njegove mane, a da ne upadnemo u zamku osude, sjetimo se kako je Bog sa svima strpljiv, kako nas sve ljubi, bez obzira na stalež, vjeru, nacionalnost, kako mu je stalo da se svi ljudi spase, jer kompleksnost i složenost ljudskog života je veoma ozbiljna stvar. Griješimo, jer je grijeh primamljiv, i lako postanemo njegov plijen. Psalmist je davno vapio: „Na usta mi Gospodine, stražu postavi“!                                                                                     

Voditelj nas je nadalje vodio u zanimljivu radionicu, u kojoj smo pokušali skicirati naš kotač prema Gospodinu u 4 točke: 1. osobna molitva, 2. Riječ Božja, 3. Sakramenti, 4. Zajednica. Po svojoj savjesti vrednovali smo ih od broja 1 do 10 i tako zaokruživši te 4 točke dobili veličinu našeg kotača koji je mjerilo našeg duhovnog stanja u kojem se nalazimo. Što je kotač pravilniji, što su nam brojevi usuglašeniji i to ćemo brže doći do Gospodina! Na euharistijskom slavlju u evanđelju razmišljali smo o izgubljenom sinu. Propovjednik se zadržao na starijem sinu u kojem se mnogi uhodani vjernici mogu prepoznati i zato nam Isus poručuje: „Pomozite jedni drugima“! Imajmo širinu srca, da sa ljubavlju možemo dočekati obraćenike, prigrliti ih, a ne sablazniti tvrdim srcem osude.

Nakon svete mise, naši domaćini na čelu sa župnikom vlč. Markom Baršićem počastili su nas ručkom, trudeći se ljubaznošću posluživanja učiniti nam boravak kod njih što ljepšim i ugodnijim! I zaista, svi smo bili ganuti i zahvalni takvom pažnjom. Hvala im! Drugi dio duhovne obnove odvijao se vani na suncu, gdje je bilo ugodnije i zanimljivije. Duhovnik se osvrnuo na to, da se puno toga postiže dobrom organizacijom, kojom naša duhovnost može biti puno veća i kvalitetnija. Primjer: Misa u isto vrijeme, molitva časoslova, koji ima 5 časova, također je veoma važna u raspodjeli vremena molitve, na koju se u određeno vrijeme okuplja. Ta disciplina čini duhovni život puno kvalitetnijim i ispunjenijim. Osvrnuo se na franjevačku pobožnost Korizme, koja je znatno drugačija i koja se proteže na 200 dana, po uzoru na sv. Franju. Također je bitno koliko i kako molimo, koliko zahvaljujemo Bogu. Je li molitvu doživljavamo kao razgovor sa Bogom što ona uistinu jest! Koliko i kako čitamo Bibliju, uz dragocjeni savjet: da se Biblija nikada ne čita od Staroga Zavjeta - jer on zastrašuje, već od Novoga i da bi bilo veoma dobro da ju čitamo uz pomoć duhovnika, koji bi nam mnoge nedoumice razjasnio. Također, dotakli smo se nezaobilaznog pitanja posta i njegova provođenja. Smisao posta je umjerenost i disciplina samosavlađivanja. Pitanje molitve! Kako molimo?! Kakva nam je osobna molitva?! U molitvu se ulazi sa kajanjem! Važno pitanje bilo je, da li molimo za sebe?! Molimo li za svoje duhovno, mentalno i fizičko zdravlje?! Jer, da bi mogli moliti za druge, moramo biti zdravi, a ne bolesni. Ne može bolesnik bolesniku pomoći! Koliko sebe optužujemo, opraštamo li si? Bog nam oprašta, a mi si tako često ne možemo oprostiti i samooptužujemo se, što nas vodi ravno u depresiju. Trebamo prema sebi biti milosrdni! Nastavak i završetak duhovne obnove bio je kruna toga tako milosnog dana u klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom sa mogućnošću sakramenta ispovjedi!

Na kraju je, uz dirljive riječi zahvale i podjelu darova župniku Marku i duhovniku fra Ivanu, to učinila pročelnica DPMI-a, s. Kristina. Zajednička fotografija na oproštaju bila je pečat jednoga zaista blagoslovljenog i milosnog dana, ovdje na obroncima Zagorja, gdje Gospodin nije štedio ljepotu koju je darovao ovoj župi sv. Nikole kojeg usrdno molimo za zagovor! Lijepo je bilo čuti, kako je voditelj ove duhovne obnove gorljivo uskliknuo pozdrav:
"ŽIVIO MALI ISUS, UVIJEK U NAŠIM SRCIMA!"

Marija Lukač, PMI
Župa sv. Jeronima, Maksimir