Na samu svetkovinu sv. Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije i zaštitnika očeva, Prijatelji Malog Isusa iz župe sv. Ivana Krstitelja, u pratnji s. Marte Vunak, pohodili su Specijalnu bolnicu za kronične dječje bolesti u Gornjoj Bistri. Ovom hodočašću svetom Josipu i posjetu bolnici prethodila je tridesetodnevna pobožnost na čast sv. Josipu koja se održavala u župi sv. Ivana Krstitelja.

Po dolasku u bolnicu, u obilazak nas je poveo gospodin Tomislav Sarić koji radi u bolnici te poznaje povijest njezina djelovanja. Bolnica je stradala u potresu koji se dogodio 29. prosinca 2020. godine te su vidljiva oštećenja.

Prigodom ovog posjeta članovi Društva Prijatelja Malog Isusa imali su priliku upoznati se s mogućnošću volontiranja i osjetiti želju za takvim načinom djelovanja. Djeci koja su zbog bolesti i potrebne skrbi odvojena od svojih najbližih najpotrebnije je dati svoje vrijeme i nježnost. Trpljenje tih najmanjih vrijedno je svakog truda i zalaganja oko toga da im se pruži radost koja im je u toj osjetljivoj dječjoj dobi uskraćena zbog njihove bolesti. Dirljivo je bilo na hodnicima vidjeti mnoštvo dječjih kolica i čuti kako se djelatnici i volonteri trude oko toga da svako dijete koje je u mogućnosti svakodnevno izvedu van, u prirodu.

Nakon obilaska bolnice, uputili smo se do kapelice svetog  Josipa, ispred koje je  slavljena sveta Misa. Misno slavlje predvodio je vlč. Anđelo Maly uz koncelebraciju župnika vlč. Marka Baršića. Vlč. Anđelo je u svojoj propovijedi istaknuo kako nikada ne smijemo prestati sanjati o vremenu i budućnosti koju ćemo Bogu predati u ruke i njegovoj providnosti jer sanjati je jedna od kvaliteta koje je sveti Josip tako često proživljavao u svome životu. Opisao je svetog Josipa kao živog sanjara, ali ne onog koji je živio u snovima nego koji je svoje snove ostvarivao. Zatim se osvrnuo na evanđeoski tekst u kojem je vidljiva Josipova poslušnost i san kao sredstvo Božje objave. Time je sveti Josip postao jedna od svetih osoba koje slavimo zbog njezina pouzdanja u Boga. Nakon svete Mise imali smo priliku izreći sv. Josipu ponizne molbe svoga srca za sve one koji pate i za one koje volimo.

U ovim teškim i mučnim vremenima, pozvani smo biti malo svjetlo jedni drugima i nositi Krista svima oko nas. Neka nas taj poticaj snaži i vodi kako bi uspjeli spremno odgovoriti potrebama našeg vremena. Vjerujemo kako ćemo se uskoro ponovno vratiti u dvorac u kojem žive maleni koji su Bogu najbliži po svojim patnjama i koji poput našeg Gospodina strpljivo nose svoj križ.

s. M. Snježana Bjelobrk