Na Treću korizmenu nedjelju 24.ožujka 2019. godine, Članovi Društva Prijatelja Maloga Isusa splitske provincije već treću godinu u nizu hodočastili su u Katune – Kreševo na pobožnost Križnog puta. Tako I ove godine organizirala nas je i okupila naša pročelnica s. Dolores Brkić. 

Znakovitost je posebna jer su postaje postavljene stazom na planini zvanoj Brdo. Hod, penjanje, visoki križ na vrhuncu koji dominira u širem krajoliku, nošenje teškog drvenog križa od postaje do postaje, dublje nas povezuje sa Kristovom mukom u koju svaki sudionik  unosi svoje životne muke I patnje. Molili smo uz osobne nakne ovu pobožnost za duhovna zvanja sestara i svećenika, naše župe, posebno za bolesnike i duhovne potrebe članova.

Kroz organizaciju pročelnici je od bitne pomoći bila skupina  Društva PMI-a iz Katuna- Kreševo i Šestanovca zajedno sa s. Dankom Žaper I župnikom don Mijom. Oko 14 sati počeli su pristizati hodočasnici ispred velebne župne crkve Uznesenja BDM. Sabirući se za proživljavanje Kristove muke molili su Gospinu krunicu u crkvi. Sudionici su došli iz Sutivana o. Brač, Splita – svetišta Gospe od Pojišana, sv. Križa, sv. Spasa, zatim Jesenica, Dugog Rata, Dugopolja, Ciste Velike, Vrgorca, Žrnovnice I jasno domaćini Katuna- Kreševo i Šestanovca . U pratnji i molitvi bile su sestre Služavke Maloga Isusa; s. Dolores, s. Danka, s. Vlasta, s. Dulcelina, s.Eudoksija, s. Amabilis i s. Gerarda.

Pobožnost je započela u 15 sati u crkvi uvodnom kratkom meditacijom koju je započeo don Mladen Ivišić. Uz zvonjavu zvona sa zvonika crkve kroz pjesmu korizmenih pjesama pobožno su se svi uputili prema podnožju Brda gdje je prva postaja. Vrijeme je bilo mirno i sunčano te se moglo dublje uroniti u misterij Kristove muke. U čitanju postaja sudjelovali su don Mladen, s. Dolores i PMI- a iz svake pridošle  navedene skupine. Veliki drveni križ nosili su po 2 muškarca iz svake skupine. Bilo je dirljivo meditirajući sadržaj, gledajući taj teški križ kojeg trebaju nositi dvojica.  Kako je Isusu bilo , sam je, ptpuno sam ? Našao se jedan Šimun i jedna Veronika, a tko je naš Šimun i Veronika ili još bolje; Jesmo li mi nekom na životnom putu Šimun i Veronika? Mogli smo dublje doživljavati upravo po laganom usponu korak po korak kako se preko križa dolazi do preobrazbe i Uskrsnuća .

N kraju završne riječi podno velikog križa na vrhuncu koji ima i poruku Uskrsnuća, održali su don Mladen i s. Dolores koja je ujedno, jer su tu na okupu, čestitala nadolazeći svetkovinu Blagovijesti članovima Društva PMI-a kao zaštitnicu Društva PMI-a.

U istoj tišini , a puna srca hodočasnici se se lagano spuštali po stazi uz divljenje krajoliku I plemenitim ljudima. Po dolasku u nizinu čekala nas je toplina srdaca u kući gđe Svetke koja je takođeri članica PMI-a. Hvala joj od srca na nesebično otvorenom domu i dvorištu. Dobrota  ovih ljudi je  dosjetljiva i nesebična  pa smo se svi osvježili i okrijepili tijelo . Zadivljeni smo jer Katunjani – Kreševljani to rade svaku godinu a nije nas malo. Oko 150 – 200 ako me matematika ne vara.

Bitno je da Božja ljubav  nikad ne gasne, ali u srcima dobrostivih ljudi uvijek  je gorljiva. Hvala Malom Isusu za sve. Vozeći se natrag u Split, u našem busu s. Dolores nadahnuto nam je između ostalog rekla ; “Po iskustvu svetaca , u životu nas mogu stići nerazumjevanja, odbacivanja , kriva shvaćanja i sl. To je zato ako smo bliže Bogu ili nastojimo k njemu na Njegov put prisnije, onada će se sotona pobrinuti da namješta zamke… Ne bojmo se , jer samo s Kristom pobjeđujemo . Budimo ponosni i molimo snagu da budemo podno križa radosni jer je to znak da smo Kristovi. Prijatelji smo Maloga Isusa ali i patničkog i Uskrslog. Radujmo se, u Njegovoj smo ruci i srcu !”

 Vesna Mamić, PMI-a Split