Slavljenice 50-e obljetnice (9 sestara) i 60-e obljetnice (1 sestra), nakon svečane proslave produžile su svoj boravak u našem samostanu u Livnu. Zajedništvo koje su živjele godinu dana u novicijatu, željele su obnoviti druženjem u Livnu. Prvo jutro tj. na blagdana Uznesenja Marijina krenule su na hodočašće u Ramu, Gospino svetište. Uz svečarice pridružile su se sestra provincijalka Anemarie i s. Zorka. 

Putem se molilo, pjevalo, pričalo, a ljepota krajolika ostavlja je svih bez daha. U srcu svake sestre pjesma „Domovino moja mila“ spontano se nametnula u mislima. Zelene livade, brežuljci, šumica, brda, sve je odisalo ljepotom i svježinom. Jedna činjenica nam se urezala u srce. Nema stanovništva. Livade, polja, brežuljci sve je prazno. Kad smo se spuštali prema Rami, dah nam je stao. Koja ljepota, koji prizor, što sve Božja ruka nije podarila Hrvatima i drugim narodima. Jezera, otočići, zelenilo i plavetnilo zaustavili su nam dah. U svetištu još je bila jutarnja sv. Misa, pa smo u međuvremenu obišli njihov muzej. Čovjek ne može nego se diviti što su sve vrijedne ruke prikupile i otele zaboravu. Neke eksponate smo i same prepoznale, jer su bile dio našeg djetinjstva. Svečana sv. Misa počela je u 11 sati. Nepregledno mnoštvo Gospinih štovatelja skupilo se oko svetišta na zelenoj površini. Nadahnuta homilija bila je izraz današnjeg stanja među ljudima, ali i nada u bolje sutra. Nakon sv. Mise, okupljeni puk zaigrao je ramsko tradicijsko kolo. Nas je posebno zanimalo ovo svetište zbog činjenice da je slika Gospe Sinjske pred najezdom turske vojske  sklonjena u današnje svetište u Sinju, gdje je postala zaštitnica Sinja i sinjske krajine.  Za zajedničkim stolom ugostila nas je obitelj Šarčević, roditelji i braća fra Ivana Šarčevića, kapucina, koje je organizirala s. Zorka. Ovo druženje bilo je radosno, iskreno i spontano.

Na poslije podnevnom programu bio je posjet Tomislavgradu. Prekrasna crkva, na vratima crkve poprsje kralja Tomislava, a muzej i prostor u koji je smješten impozantan je. Možda su neke od nas prvi put vidjele kako izgleda knjižnica u kojoj su knjige zaštićene, police međusobno povezane, na prvi pogled skrivene. Dvorište i naš boravak u njemu bio je pun smijeha, šale i pričanja.

Slijedeći dan pridružile su nam se i dvije kolegice (50.-e) obljetnice iz Sarajevske provincije: s. Genoveva i s. Pavka. Njihov dolazak posebno nas je razveselio. Današnji dan organizirala nam je i bila vodič s. Sandra. Zajedno smo posjetile franjevački muzej u Livnu, kroz koji nas je provela službena zaposlenica i tumačila svaki eksponat. Svaki od posjećenih muzeja na svoj način je jedinstven i smisleno uređen. Poslije podne posjetili smo „Hudinu jamu“ stratište i grobnicu poraženih u II. Svjetskom ratu. Izmolili smo krunicu i odali počast svim žrtvama komunističkog režima. Proplanak na kojem smo proveli neko vrijeme, bio je odraz one nevinosti koju smo u djetinjstvu živjeli. Ugodan zrak, lijep pogled, neiskvarena priroda, ugođaj koji se može poželjeti. Neke od nas u prirodi su prepoznale ljekovite trave i nisu odoljele da ih ne uberu. Slijedio je posjet memorialnom centru, kapelici u kojoj su napisana imena svih poginulih u onom kraju za vrijeme domovinskog rata. Tu smo se također pomolile, te nastavile put prema našem samostanu. Posjetile smo i duhovni centar  banjalučke biskupije namijenjen za duh. obnovu branitelja. Slijedeće jutro nakon sv. Mise i doručka, radosne zajedništvom i ponesene svim doživljenim, rastale smo se uz želju da se još koji put zajedno družimo i obnovimo zajedničke novicijatske dane. Zahvalne smo prov. Upravi , a posebno s. Eduardi da su nam omogućili ovako lijepo zajedništvo.