Dan uoči proslave svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, 14. kolovoza 2018., okupili smo se na radosnoj svečanosti proslave ulaska u drugu godinu novicijate te obnove i zahvaljivanja na životu u redovničkim zavjetima. Proslavili smo tako ulazak u drugu godinu novicijata i primanje redovničkog odjela naših novakinja s. M. Snježane Bjelobrk i s. M. Zrinke Šutalo, dok su svoje zavjete na godinu dana obnovile sestre juniorke: s. M. Kristina Maslać, s. M. Margaret Ružman i s. M. Monika Maslać.

Za pedeset godina vjernosti Gospodinu u posvećenom životu zahvalile su: s. M. Imakulata Lukač, s. M. Ksaverija Sršan i s. M. Tihomila Leventić. Zahvalu su izrekle i s. M. Riharda Posavec za šezdeset godina te s. M. Hilarija Posavec za sedamdeset godina vjernosti u životu po redovničkim zavjetima.

Središte proslave je bilo svečano euharistijsko slavlje koje je predslavio vlč. Tomislav Kralj, župnik župe u Donjoj Bistri. On je tom prigodom uputio svečaricama i svima okupljenima sljedeće riječi: 

Predrage sestre slavljenice, drage sestre Služavke malog Isusa, poštovani gosti,  Božji narode. 

Okupljeni smo danas u zajedništvu našega nebeskog Oca za njegovim stolom uz majčinsku prisutnost i potporu naše nebeske Majke za čiju se sutrašnju veliku svetkovinu spremamo  kako bismo proslavili blagoslovljene trenutke u životu drage nam Družbe. Stoga odmah na početku želim uputiti posebne čestitke dragim sestrama Snježani i Zrinki koje su danas obukle svoje redovničko odijelo i time dobile posebnu zadaću biti prepoznatljiv znak Krista spasitelja svima kojima će biti poslane u vršenju svoje službe. Zatim čestitke i sestrama M. Kristini, M. Margaret i M. Moniki koje danas na godinu dana obnavljaju svoje zavjete. Vi ste drage sestrice odlučile nastaviti put svoje formacije prema vječnim zavjetima i zato neka u vašim srcima uvijek bude prisutna misao da je ovo što danas činite još jedna velika stepenica više u vašem životu i životu zajednice kojoj pristupate!“  Nadalje čestitke i našim jubilarkama s. M. Imakulati, s. M. Ksaveriji, s. M. Tihomili koje slave pedeset godina zavjeta te sestrama M. Rikardi i M. Hilariji koje slave šezdeset godina vjernosti u redovničkim zavjetima. S vama se drage sestre posebno radujemo jer ste nam živi primjer predanja Malom Isusu i služenja čovjeku u skladu s evanđeoskim pozivom na vlastito posvećenje. 

Božja riječ koja nam je danas u ovome slavlju upućena i o kojoj sada želimo razmišljati tako nam živo progovara da je zapravo jako teško nešto izdvojiti ili pak sažeti, a da pritom ne bismo ostali zakinuti za poneki dio koji nam Crkva stavlja na srce kad pred nas stavlja možemo reći najsvjetliji primjer vjere, pouzdanja u Boga,  poniznosti i služenja u liku Nebeske Majke djevice Marije. Zbog toga nam je upravo ona i ono što o njoj svjedoči sveto pismo pomoć i poticaj da doista u potpunosti možemo svi mi, a posebno vi drage sestre tražiti model života, model služenja i model svetosti. Pokušat ćemo stoga korak po korak lomeći Božju riječ i mi izvući ono što će vama drage sestre dati snagu da svoj redovnički život svakodnevno suobličujete Kristu, a nama ostalima ražariti vjeru koja će nas poticati na velika djela ljubavi. 

Čitanje iz Otkrivenja sv. Ivana apostola stavlja nam pred oči lik Marije kao žene koja je obučena u sunce. Sunce je znak božanstva, žena je dakle u Božjem svijetu, u nebeskoj slavi. To dočaravaju i zvijezde koje su oko Marijine glave. Mjesec naprotiv označava vladavinu tame i on je pod njezinim nogama što označuje Marijinu pobjedu nad zlom. Zlo njoj ne može ništa, dapače ona ga je pobijedila. Sunce i zvijezde su tako ovdje i simboli pripadnosti Bogu,  znak snage i sile koja nas štiti od zloga i tame, baš kao što će i vas drage sestre vaš habit i koprena na simboličan način štititi od svjetovnih zala i napasti kojih nećete biti pošteđene jer cijeli je naš život na zemlji borba u kojoj smo pozvani trajnom molitvom i dobrim djelima pobjeđivati zlo, svojim konkretnim življenjem vjere zaslužiti pobjedu života nad smrću kako nam kaže apostol Pavao.

Lukino Evanđelje donosi nam divan susret Marije i Elizabete. Ali da bi se susret dogodio Marija mora poći na put, mora ostaviti sigurnost doma i napraviti korak. Mora odgovoriti na poziv, na intervenciju koju Bog čini u njezinu životu. Tako i životu svake redovnice sve započinje s pozivom; Bog zove, kuca, zahvaća, i prodire u naše srce. Mora nam biti stoga jasno da biti redovnica nije samo naša odluka, već je to doista naš i samo naš odgovor na Božji poziv. A onda to ima i posljedica. Ponekad osjećamo da je izvrsna stvar biti Bogu posvećena osoba. Međutim, pripadnost Isusu ima i svoju cijenu. Ponekad naše zvanje prate i poteškoće. Diskriminiraju nas, ismijavaju nas, drže nas zaostalima, ponekad nam se i u zajednici čini da smo sami, da nas ne razumiju,  možda i ne vole i o tome nam naše sestre jubilarke sigurno mogu posvjedočiti, no to su samo trenutci kušnje koji nas jačaju za nastavak našega puta. Biti redovnica ne znači ni samo razumsko prihvaćanje kršćanskih istina, već potpuno povjerenje i ljubav prema Isusu".  Marija to zna i osjeća i zato se ne boji sama poći u gorje, rekli bismo ne boji se promijeniti poziciju. 

I naš bogu posvećeni život stvarno često nalikuje na uspon na neku visoku planinu. Isus nas poziva da živimo visoke ideale: ljubav prema neprijatelju, bezuvjetno praštanje, velikodušnost, vjernost, služenje najmanjima. Neka nas zato ne smeta ako nam se ljudi zbog toga rugaju ili nas ponižavaju : onaj tko ne vjeruje u Isusa Krista, ionako neće razumjeti zašto se ponašamo ovako ili onako. Mnogi nisu razumjeli brojne svece poput svetog Franje Asiškog, koji je odrekavši svega postao Kristov siromah, svetu Majku Tereziju iz Kalkute, koja se stavila na raspolaganje najbolesnijima, slugu božjega Josipa Stadlera koji je unatoč svojoj poziciji i vlasti na prvo mjesto stavio one posljednje, one najmanje.

Marija je pošla u Gorje da bi bila s Elizabetom, da bi služila i pomagala, da bi pokazala svoju ljubav.  Tako je i cilj našeg redovničkog života da budemo s Isusom, da mu služimo,  da mu uzvratimo svojom ljubavlju i da budemo njegova produžena ruka. Biti s Isusom, to je bit našeg redovništva. U središtu naše vjere i naših života mora biti Isus. U središtu naših zavjeta, naše molitve i crkvenih obreda mora živjeti Isus, konkretno sada i ovdje mali Isus". Ukoliko to nije tako u opasnosti smo da sve promašimo.

Čuli smo nadalje, kad se napokon dogodio susret dviju Majki, Elizabeta je zadivljena pa Mariju pozdravlja: „Blagoslovljena ti među ženama, i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda mi da majka Gospodina mojega dođe k meni?“ Kako lijep naslov daje Elizabeta Mariji, naziva ju „Majkom Gospodinovom“. A onda ju blagoslivlje: „Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina! Vjera i blagoslov- kreposti kojima trebamo težiti. “ Marija je velika – kako ju naziva naš puk „Velika Gospa“ – po svojoj vjeri. Njezina veličina nije ovozemaljska, ona se ne ističe ničim drugim nego svojom vjerom, ali ta je vjera stamena i jaka, čvrsta poput stijene. Ona se odazvala na riječ Gospodnju i zato je postala majka naše vjere! Svi se trebamo ugledati u Mariju jer ona prednjači pred svima nama svojim odazivom Gospodinu koji joj je učinio velika djela. Tako ona sama pjeva u prelijepoj pjesmi pohvalnici Gospodinu, „Magnificat – Veliča“. Sebe u toj pjesmi ponizno naziva „neznatnom službenicom Gospodnjom“ i tako postaje naša učiteljica, naša magistra za svaki stadij našega života. Marija zna i poučava nas; veličina je dakle u Božjim darovima, a ne u njoj samoj. Ona je, kako je sv. Pavao učio, „glinena posuda“, ali nositeljica neizmjerne Božje milosti. Hoće li ta glinena posuda našega života biti ispunjena ili polu prazna ovisi o nama. Redovnici nisu tu da žive mirnim životom, nego da služe ljudima, malenima potrebnima. S tim je ciljem i biskup Stadler osnovao i ovu našu Družbu. Našu vjeru živimo uz svagdašnje djelatnosti, obične sitne dužnosti pronalazeći u njima radost služenja i raspetu ljubav. Izvana se ni u čemu ne razlikujemo od onih, koji ne vjeruju u Isusa Krista, ali ono što gori u našim srcima treba nas razlikovati i oblikovati da doista budemo znak,  primjer i  poticaj. 

Sukladno tome moramo si posvijestiti i ovo ; Nije naša ljudska vrijednost što možemo poslužiti Bogu za njegova velika djela, ali premda je sve njegova milost, On treba i našu ljudsku suradnju. Marija je sva u toj suradnji, sva Božja, sva otvorena Bogu da njemu dade sve i da od njega primi sve. 

I mi danas zajedno s našim sestrama možemo i trebamo pjevati svoj Veliča. Zahvalni i radosni za dar života, za dar poziva, za milost obnove zavjeta, za služenje Bogu u ovoj Družbi, za milosti koje su nam dane u redovničkom zvanju. Ako gledamo na Mariju, onda nam to pomaže otkriti ne samo na Mariji veličanstvena djela Božja, nego čovjek opaža da tada ne smije zaboraviti ni svoje vlastito dostojanstvo.

Ako je Marija bila blagoslovljena na poseban način, onda se možemo i mi pitati: na koji način je Bog na nama učinio velike stvari da bi ga naš duh stalno trebao slaviti? On čini velike stvari tako što nas, po svojoj milosti, vodi i prati i to mnogo više nego smo mi toga svjesni. I ako pogledamo u budućnost, onda Bog želi i na nama i dalje učiniti velike stvari, tako što je spreman i nas, kao što je Mariju, uvesti u svoju slavu. 

To je poruka današnjeg dana za nas: cilj koji je Marija dostigla je i naš cilj. Svi smo na ovome svijetu tek hodočasnici - putnici, ali taj cilj bitno usmjeruje i daje smisao našem životu. Prava proslava za nas bit će kad se budemo s našim Bogom gledali oči u oči. Molimo stoga danas  Marijin zagovor da naš život bude uvijek na slavu Božju i trajna priprema za život vječni. Amen.

Zahvaljujemo Gospodinu na daru poziva i na svim milostima koje nam daje na putevima našeg života po zavjetima. Molimo Ga i dalje za ustrajnost i snagu kako bismo nastavile svoj rast u svetosti te postale što sličnije Njemu, svome Zaručniku, moleći pritom pomoć i zaštitu Njegove i naše nebeske majke Marije. Neka izlije svoj blagoslov na nas, na sve članove naših obitelji i na sve koji su nam se pridružili u ovom svečanom času. A mi se trudimo iz dana u dan biti sve bliže Njemu da On zauvijek ostane i živi u našim srcima!