U subotu 2. prosinca 2017., četrnaest djevojaka livanjskog kraja, okupilo se u našem duhovnom centru „Kuća Djeteta Isusa“ u Livnu, na duhovnu obnovu. Duhovnu obnovu su pripremile i vodile s. Matea Periš, s. Kristina Španjić i s. Jelena Marević.

Kroz ovu duhovnu obnovu razmišljali smo o riječima sv. Pavla: „ A Kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo.” (Ga 4,4-5).

Naše razmišljanje započeli smo kroz priču Tri stabla koja nam govori o životnim željama i snovima triju stabala. U jednom trenutku ti snovi su bili neostvarivi, ali kasnije, na posve drugačiji način, kada su prepustili svoje snove Stvoritelju, snovi su se još potpunije ostvarili. Kroz ovu priču razmišljali smo o rečenici: U punini vremena moj život je postao jasan i potpun, koja nas je uvela u samu temu dana.

Nakon pročitanog teksta Gal 4,4-5 razmišljanje smo podijelili u tri dijela:

• što znači „punina vremena“ - u tom dijelu došli do zaključka kako je svaki dan je Njegov; Njegova era nije obilježena brojevima, vječnost ne zna za početke ni za kronologije. Uvijek kad se čovjek potrudi da uđe u kraljevstvo, da ostvari kraljevstvo i da ga utvrdi, vrijeme je uvijek tu, u svoj svojoj punini.
• Žena i Duh Sina - Pavao nam ne donosi ništa o imenu Isusove majke, nego samo navodi da je rođen od žene. Riječ je o situaciji Židova koji su do rođenja Sina Božjega bili pod Zakonom. Tu situaciju Pavao uspoređuje s robovanjem. Robovanje prestaje Isusovom dolaskom.

Isus Krist kao susret Stvoritelja i stvorenoga postaje središnja točka vremena i povijesti; događaj kojim se mjeri i mjerit će se svi prethodni i susljedni događaji, sva vremena i sva povijest.

• … te primimo posinstvo - Bog šalje svoga Sina kako bi i nas učinio svojim sinovima i kćerima. Bog postaje jedan od nas da bismo i mi mogli postati njegovi sinovi i kćeri, a time i baštinici njegove ljubavi i kraljevstva. Mnogo nam je darovanog Sinovim rođenjem, a na nama je izbor hoćemo li te darove primiti.

Nakon razmišljanja uslijedio je rad u grupama koji se sastojao od četiri članka sa nekoliko portala. Bilo je to konkretno razmišljanje o prepoznavanju „punine vremena“ danas u ovom svijetu koji se na mnoge načine otuđuje od Boga, ali isto tako prepoznavanje svijetlih primjera koji nam pomažu kako i na koji način ne odustati svjedočiti Boga. Bog nas treba kao svoje poslanike. Djevojke su izvještaje o radu u grupama imale nakon rada u kreativnoj radionici.

Izmolivši sa sestrama srednji čas, okrijepili smo i svoja tijela za zajedničkim stolom.

Nakon rada i okrijepe, uslijedila je kreativna radionica na kojoj su djevojke ukrašavale prigodne ukrase, koje su ponijele svojim kućama kao uspomenu na ovaj susret. Ovaj dio duhovne obnove uvijek je još jedan način opuštanja, blizine i boljeg upoznavanja naših djevojaka.

Podijelivši svoja razmišljanja iz rada u grupama, izašle smo na prekrasni livanjski svježi zrak i izmolile Krunicu Djeteta Isusa hodajući i pjevajući od postaje do postaje. Bilo je to jedno zanimljivo molitveno druženje u kojem smo i na takav zajednički način otkrivale puninu vremena.

Pri kraju naših promišljanja upoznali smo se s likom i djelom Sl. B. Josipa Stadlera, a nakon toga smo završili susret u kapelici pjevajući adventske pjesme dok smo upalili prvu adventsku svijeću i od nje svaka je djevojka upalila svoju svijeću moleći svoje osobne nakane.

Ovu duhovnu obnovu smo završili u slatkom ozračju, okrepljujući se slatkim palačinkama sa sladoledom. Na kraju ovako radnog dana, potreban je sladak završetak.

Djevojke su se razišle sretne, zadovoljne, duhovno okrjepljenje i obogaćene novim spoznajama i prijateljstvima. Za ljepotu i uspješnost ovog susreta zahvaljujemo sestrama u „Kući Djeteta Isusa“: s. Sandri Midenjak, kućnoj predstojnici, s. Neveni Cvitanović i s. Ines Marić, kao i s. Antoniji Čobanov koja nam je posvetila svoje vrijeme.

Nekoliko razmišljanja naših djevojaka koje su nam ostavile u svom osvrtu na cijeli dan:

„…. Naučila sam da se ne treba sramiti Boga pred drugima i da ga ne odbacujemo u teškim trenutcima života….“

„… Shvatila sam da u centar svog života moram staviti Isusa jer je On pokretač svega!“

„…. Naučila sam da trebam ostati ustrajna u vjeri i molitvi i uvijek slijediti Isusa bez obzira na sve. Ako Ga ne vidimo, znamo da je uvijek tu u dobrim, ali i teškim trenutcima. Hvala Bogu na ovom danu i Služavkama malog Isusa.“

„…. Naučila sam mnogo toga. No, najbitnije je to što sam naučila da nikad ne izostavljam Boga iz svog života jer je On uvijek uz mene. Ja Mu se obraćam molitvom i klanjanjem.“

„Danas na duhovnoj obnovi stekla sam doživljaj s kojim sam pronašla jedan dio mira u mome srcu.“

Kao zaključak ovog dana možemo reći:

Primjer služenja i otvorenosti punini vremena imamo u Mariji koja je svojim „Da“ omogućila da se Bog približi čovjeku. Recimo i mi svoj DA kako bismo dopustili da Bog postane dio naše svakodnevice u svoj svojoj punini i bogatstvu. Otvorimo svoja srca kako bi se dogodila punina vremena i u našem životu, kako bi se dogodio susret Boga i čovjeka.

s.J.M.