Peta postaja molitvenog hoda ususret 180. obljetnici spomen rođenja i krštenja sluge Božjega Josipa Stadlera, prvog vrhbosanskog nadbiskupa, koja će biti proslavljena 24. siječnja iduće godine, bila je u utorak 24. svibnja 2022. godine, u župi Svete obitelji u Slavonskom Brodu. Misno slavlje predvodio je župnik David Sluganović.

Na Misi kao i na molitvi krunice, koja joj je prethodila, uz domaće župljane sudjelovale su Stadlerove duhovnih kćeri Služavke Maloga Isusa, koje žive i djeluju u samostanu u Brodskom Vinogorju kao i domaće redovnice Krvi Kristove.

Predstavljajući život i djelo sluge Božjega Josipa Stadlera, utemeljitelja družbe Služavki Maloga Isusa, s. M. Kristina Adžamić je naglasila kako molitvenim hodom žele osvježiti spomen na toga duhovnog velikana sveta života, koji je rođen i kršten 24. siječnja 1843. godine u župi Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu u obitelji Marije i Đure Stadler. Za svećenika je zaređen 1868. godine, a  1881. imenovan je prvim Vrhbosanskim nadbiskupom u Sarajevu.  Na blagdan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca 1918., napustio  ovaj svijet i prešao u Kraljevstvo nebeskog Oca, ostavivši iza sebe djela koja i danas  govore o njemu kao duhovnom velikanu hrvatske povijesti. Prisutne je potaknula da im svetost Stadlerova života bude poticaj, njegov nauk pouzdan oslonac, a zagovor čvrsta zaštita i sigurna okrjepa u svim potrebama.

Kako je taj molitveni hod u mjesecu svibnju, kada posebno častimo Blaženu Djevicu Mariju i toga dana slavimo Mariju Pomoćnicu kršćana s. Kristina je istaknula slugu Božjega Josipa Stadlera kao velikog štovatelja BDM. Izdvojila je nekoliko misli iz njegova govora o BDM koji je sadržan u poslanici svećenstvu i vjernicima banjalučke biskupije iz 1884. godine.

„Nitko ne može k Isusu bez Marije. Isus, naš Gospodin, došao je na ovaj svijet po Mariji, i mi imamo pristup Isusu samo po Mariji. A i sada na nebu,  naš Gospodin Isus jest sin Marijin, kao što je na zemlji bio poslušan Mariji, tako i sada njezine molbe prima kao zapovijed,  jer joj ne može uskratiti ono što od njega traži, budući da to uvijek odgovara njegovoj svetoj volji.   Blažena Djevica Marija naša je posrednica kod Isusa, kao što je Isus naš posrednik kod Oca nebeskog. Ako hoćemo k Isusu, valja nam ići k Mariji. Predati sebe i sve svoje u ruke Marije jest pobožnost Mariji najmilija. Poučava nas sluga Božji Josip Stadler, te svjedoči, kada tako sebe posvetimo Mariji odričemo se đavla, svijeta, grijeha, samih sebe, i predajemo se Isusu po rukama Marije. I nebeski Otac je svijetu dao Isusa po rukama Marije, ni sin nije drukčije čovjekom postao, nego po Mariji, ni Duh Sveti ne daje svojih milosti nego po rukama Marije. Ako se sve tri Božanske osobe služe Marijom da bi nam darovale Isusa i sve druge darove, nismo li upravo i mi dužni posvetiti se Mariji. Za darove koje smo od Boga primili po Mariji, Bogu po Mariji i zahvalimo. Mi to upravo činimo kada sve svoje misli, sve svoje želje, sva svoja dobra i sebe po Mariji Bogu prikažemo. Kad njoj dajemo nužno Isusu dajemo, kad nju hvalimo i slavimo, hvalimo i slavimo Isusa. Stadler zaključuje ovaj govor poticajem da sebe i sve svoje po rukama Marije Isusu predamo. Ne prestanimo nikada govoriti i prikazivati sebe Mariji molitvom: O Gospođo moja, o Majko moja, tebi se sasvim prikazujem, ...  „  navela je s. Kristina.

Naglasivši kako sestre SMI svakodnevno mole za Stadlerovo proglašenje blaženim, vjernicima je podijelila sličice s kratkim Stadlerovim životopisom i molitvom koju su zajedno molili za njegovo proglašenje blaženim. Vjernike je pozvala da im se pridruže i molitvom prate, na idućoj molitvenoj postaji, koja će 24. lipnja,  kada Crkva slavi Presveto Srce Isusovo i Rođenje Ivana Krstitelja, biti u brodskoj župi Sv. Leopolda Mandića na Mikrorajonu.

Župnik Sluganović na kraju je misnoga slavlja zahvalio Služavkama Maloga Isusa što čuvaju spomen na svoga utemeljitelja. Prisjetio se i njihove zauzetosti kada su pred strahotama Domovinskoga rata iz Bosne i Hercegovine došle u rodni grad svoga utemeljitelja točnije  u župu u Brodskom Vinogorju gdje su i same, kako je rekao, jele izbjeglički kruh, ali svesrdno pomagale izbjeglima, starijima i bolesnima. Podsjetivši svoje župljane na veličinu i djelo sluge Božjega Josipa Stadlera vjernike je pozvao da po njegovim zaslugama mole za nova duhovna zvanja u župi i Crkvi. Sestre su, kao i ostalim župama,  i toj župi darovale fotografiju svoga utemeljitelja dok je bio mladić – klerik - rimski student. Ona je toga dana krasila oltar i tu će ostati još neko vrijeme kako bi vjernici molili za njegovo proglašenje blaženim.

 B. Lukačević