Na slobodu pozvani!
Na slobodu pozvani!
Ponedjeljak, 28. 4. 2014.Susret hrvatske katoličke mladeži (SHKM), Split, 28. 4. 2014.
Velebni susret mladih u Dubrovniku, za svakog sudionika značio je susret radosti, mladosti, oduševljenja, unatoč poteškoćama koje su bile posljedica kiše. Iskustvo koje su doživjeli ostat će duboko urezano u njihova sjećanja, kao i srdačnost, gostoprimstvo, susretljivost, nova poznanstava i iskustva, koja su doživjeli.
Riječi dubrovačkog biskupa i domaćina skupa msgra Mate Uzinića:“ Svi zajedno odbacimo sve surogate i lažne ideale koje nas vežu i sputavaju kako bismo na Božji „da“ koji nam je konačno izgovoren u Isusu Kristu, rekli svoj konačni „da“ Bogu“, usjekle su u sjećanje svakog sudionika.
Na ovom susretu sudjelovale se i naše sestre katehistice sa mladima koje su povele iz župa u kojima djeluju i škola u kojima predaju vjeronauk.
Luka Gruž koja je prihvatila sve pristigle mlade, nas „Služavke M. Isusa“ veže uspomenom na našeg Utemeljitelja dr Josip Stadlera. U toj luci bio je usidren njegov brod „Imakulata“, kojeg je prodao kako bi podmirio dugove nastale gradnjom mnogih pastoralnih projekata. Značajna je njegova rečenica: „ I tako si ti mene „Imakulata“ spasila“.
Naše postulantice i kandidatice sa prefektom i prov. savjetnicom s. Marcelom, također su nazočile ovom za njim predivnom susretu.
Evo zapisa jedne od njih:
Pod geslom: „Na slobodu pozvani“ , okupili smo se subotnjeg kišnog jutra pred crkvom Gospe od Zdravlja i pod budnim okom kapelana naše župe sv. Križa, svima nam dragog don Vedrana Torića, krenuli tamo gdje nas čekaju Kristove ruke, u Dubrovnik na susret hrvatske katoličke mladeži. Unatoč kiši koja nas je pratila putem, te sa kraćim prekidima nastavila padati cijeli dan, nismo se dali obeshrabriti. Pjevajući himnu ovogodišnjeg susreta, upijajući njene lijepe i ohrabrujuće stihove:
Božje smo djelo i vjera živa,
snovi i nada Kristova križa.
Zidovi jaki Božjega hrama,
ptice slobode Kristova jata…
nismo se dali pokolebati.
U Dubrovnik smo stigli u koloni sa još šestotinjak autobusa iz kojih je izlazilo mnoštvo mladih nasmijanih ljudi. Pod kišnim kapima i kabanicama svih boja, krenuli smo prema Stradunu, a kolona je nalikovala na šarenu rijeku koja teče prema centru grada.
Pošto smo imale slobodnog vremena, otišle smo posjetiti naše sestre u samostan sv. Obitelji u Gospinom polju. Veselo i srdačno su nas dočekale i velikodušno nam ponudile svoju odjeću i obuću, jer smo već bile poprilično pokisle. Nakon ugodnog druženja i ručka sa sestrama, otišle smo prema centru grada, gdje smo s još mnogo mladih zapjevali i zaplesali uz veseli ritam bendova koji su nas zabavljali sa bine na Stradunu, te opet u velikoj šarenoj koloni krenuli prema luci Gruž u kojoj je bila predviđena svečana sveta misa, koju je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, uz koncelebraciju petnaest biskupa i petstotinjak svećenika. Poručio nam je kako nas Bog nije stvorio kao robove, već kao ljude kojima je darovana sloboda koju moramo znati iskoristiti, te naglasio da smo svi pozvani biti odgovorni članovi svog društva, na način kao što je to činio Krist. Lijepo je bilo prisustvovati svetoj euharistiji na isti dan kada se u Rimu proglašavao svetim papa Ivan Pavao II, koji je i sam 11 godina ranije, na ovom istom mjestu, predvodio svetu misu, i kao što je tada blagoslivljao mlade Hrvate, isto je činio ovaj put, ali kao svetac s neba, jer uistinu se mogla osjetiti njegova prisutnost. Nakon svete mise otišli smo u Ston, gdje smo bili smješteni, uglavnom po obiteljima, a mi smo imale sreću odsjesti u prekrasnom samostanu sv. Nikole kod sestara franjevki od Bezgrješnog Začeća, koje su nam pružile toplu dobrodošlicu, večeru i udoban krevet. Neka ih dobri Bog blagoslovi i stostruko im uzvrati za predivne trenutke koje su nam priuštile. Ujutro nakon doručka otišli smo na svetu misu koja se odvijala među zidinama pored samostana,a predvodio ju je sisački biskup mons. Vlado Košić, te je potom uslijedilo predstavljanje župa iz kojih smo stigli. Nakon blagoslova svi smo otišli u centar mjesta na zajednički ručak oko kojeg su se zaista potrudili Stonski mještani i hvala im na tome, a imali smo vremena i za obilazak predivnih stonskih zidina. Sretni i zadovoljni, zahvalili smo se don Miljenku Babaiću, župniku, sestrama i mještanima i krenuli prema Splitu, te uz molitvu i pjesmu sretno stigli svojim kućama.
Karmen Bolanča
postulantica