S. M. Miljenka Grgić, koja je 19. prosinca prošle godine obranila doktorsku disertaciju na Papinskom biblijskom institutu u Rimu, imala je svoj prvi javni nastup. Sestrama naše Provincije održala je duhovne vježbe u Livnu od 19. do 25. srpnja. 

Pred dvadesetak sestara dva puta dnevno trudila se uz pomoć Duha Svetoga disponirati nas  i oduševiti  za bolje upoznavanje Biblije i Božje zahvate u ljudskoj povijesti spasenja. Obogaćena znanjem i mladenačkim zanosom trudila se na nas prenijeti ljubav prema svakoj riječi Svetog pisma. Sadržaji su bili iz Starog kao i Novog zavjeta. Vrijeme koje smo proveli družeći se s likovima iz Svetog pisma bilo je dragocjeno. (Sadržaj nagovora po želji predavačice,  ovdje nije opširnije obrađen). Ipak jedna nama znana misao  nadovezana na misao sv. Pavla. - U Crkvi su svi jednako važni, svi smo mi udovi jednog Tijela, nema  manje važnih i više važnih. Sve službe su jednako važne, različite služe, a isti Bog. Važno je priznati da smo svi jednako važni, time prestaje  častohleplje, licemjerje, prezir. Nema precjenjivanja niti podcjenjivanja sebe - .

Naglasak zajedničke molitve bio je na pobožnijem moljenju psalama. Ono što u psalmima molimo, molitva je Crkve koja nas međusobno povezuje. Jedinstvo u molitvi, jedinstvo je i zajedništvo u svakodnevnom životu. Osobna molitva treba biti duboko proživljena. To je razgovor duše i Boga, te svakoj osobi Bog progovara na jedinstven način. Potrebno je imati vrijeme za osobnu molitvu i korisno ga upotrijebiti. Nedostaje nam vrijeme u kojem osluškujemo što nama Bog govori i koji su Njegovi planovi s nama. Upravo na tom osobnom odnosu s Bogom počiva duhovnost svake osobe. Premda smo svi (osim jedne) stariji od naše predavačice, upijali smo i uvažavali svaku njezinu misao, znajući da nam prenosi Božju poruku, da je upravo ta poruka nama upućena.

Ovim duhovnim vježbama nazočila  je i provincijska glavarica s. Anemarie, koja je kao i mi svi ostali bila aktivni slušatelj. Mogućnost pitanja bila je pisanim načinom. U tome smo bili dosta disciplinirani, pa je nismo previše opterećivali. Jednu večer s. Mirta imala je prezentaciju o Utemeljitelju i Družbi. Premda su nam činjenice koje je iznijela u prezentaciji PowerPointu poznate, ipak nam je ponavljanje predstavljalo određeno osvježenje i posvješćenje. O ocu utemeljitelji sluzi Božjem dr. Josipu Stadleru, nikad dosta riječi. On je naše nadahnuće i njegov život predstavlja nam predanost Bogu i Božji plan s našom Družbom.

Imali smo dosta vremena za osobnu molitvu, što je svaka od nas koristila kako je bolje znala i umjela. Svetu misu slavili smo svaki dan, a animacija pjevanja pripala je s. Dolores, koja je ujedno ukrašavala sakralni prostor svojim umjetničkim nadahnućem.

Duhovne vježbe bile su u tjednu kad se slavi sv. Ilija, kojeg još zovu "gromovnik". Mi smo imali priliku iskusiti tu riječ, jer je u jednom nevremenskom pohodu zemlji, grom prošetao u našoj neposrednoj blizini. Odabrao je jednu vrbu, prošetao po još dvjema, ostavljajući na njima duboki urez, znak svog posjeta.

Neka Duh Sveti izvede u nama svoje djelo, a s. Miljenku prati u njenom daljnjem radu, da mnogima pomogne u duhovnom rastu i sazrijevanju iščitavajući poruke Svetog pisma.