• Bože u pomoć mi priteci!
• Gospodine, pohiti da mi pomogneš
• Slava Ocu….
•  

Pjesma: Zdravo sveti Rafaele!

Služavke Malenoga Isusa moraju uvijek upirati oči svoje upravo u Malenoga Isusa, koji je od prvih dana svojega boravka na svijetu velike nevolje trpio s bl. Djevicom i sa sv. Josipom. Zato sve da budu kada i bez kruha, i bez žita, i bez novca, ne smiju zdvajati, već se moraju vazda u Gospodina Isusa, Sina Božjega uzdati, koji nije nikad bez svemožnosti, bez providnosti i bez dobrote. I On, taj dobri pastir, priteći će im kao svojim ovcama uvijek u pomoć, kad god Ga s djetinjom ljubavlju osobito pred Presvetim Sakramentom u pomoć zazovu.

(Utemeljiteljeva pisma sestrama, Zagreb – Sarajevo, 2000., str. 141)

Da je pouzdanje u Boga ključ uspjeha u ostvarenju osobnog poziva, karizme i apostolata, vjerno svjedoče već 134 godine mnogi primjeri sestara Služavki Maloga Isusa. Pouzdanje u Boga bila je neiscrpna snaga brojnim Služavkama, posebno u teškim i izazovnim vremenima. Upravo to pouzdanje im je pomoglo autentično ga posvjedočiti onima ponizna srca, malenima, odbačenima od svijeta...

Jedna stara izreka kaže: „Nemojte si natovariti više nego što možete nositi.“ Mudro je ne preuzeti više odgovornosti nego što možemo izvršiti. Usprkos tome, ponekad ćemo biti preopterećeni veličinom i težinom zadaće koju smo preuzeli. To se može dogoditi i nama, kad nas u našem hodu s Kristom služenje Bogu čini preteškim. No kad naše pouzdanje u Boga slabi, On za nas ima riječi ohrabrenja. Kad god nam je teško, nemojmo se pouzdavati u sebe, nego u Isusa i Njegovo obećanje. Upravo nam Božja snaga pomaže nastaviti svoj put u vjeri. Sjećanje na Gospodnju vjernost u prošlosti jača naše pouzdanje u Njega danas. Nekada nemamo odgovor na sva pitanja, na sve okolnosti koje nas snalaze, ali iz svojega vlastitoga iskustva znam da pouzdanje u Njega rađa plodom.

Živa vjera uključuje pouzdanje. Ono je toliki izraz vjere da se čini neodoljivim i gotovo istovjetnom činjenicom s vjerom. Ništa, dakle, nije toliko sposobno pokazati čovjeku vjeru kao što je pokazuje pouzdanje. Kada nas snađu nevolje i kušnje, tada znamo da smo na pravome putu. Što su nevolje veće, to čvršće mora biti naše pouzdanje u Boga. Tada osnažujemo svoja srca, obnavljamo svoju hrabrost na način da usmjeravamo svoj pogled na nevidljivu objektivnu istinu koju vidimo očima srca i ka svjedočanstvu onih koji su tu istinu tako živjeli.

Stoga molimo, vapimo i tražimo Gospodina da nas oslobodi ljudskih obzira i pogleda te usmjeri naše oči na Njega, da se pouzdamo u Njega i Njegov plan koji ima za svaku od nas, baš kao što ga je imao i za svetoga Josipa  kad mu je povjerio brigu za Maloga Isusa i Njegovu Majku Mariju.

Molitva

Ljubljeni Oče, koji tražiš od nas da zahvaljujemo za sve stvari i da ne strahujemo ni od čega osim gubitka Tebe, koji želiš da sve svoje brige bacimo na Tebe koji se brineš za nas, sačuvaj nas od bezbožnih strahova i svjetovnih briga. Molimo Te da nam oblaci ovog smrtnog postojanja ne zaklone besmrtnu ljubav, koja nam se objavila u Tvojemu Sinu, Isusu Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

s. M. Rita Oborović