Oaza tišine i mira
Oaza tišine i mira
Nedelja, 19. 3. 2017.
U nedjelju, 12. ožujka 2017., u večernjim satima, u duhovnom centru Kuća Navještenja u Gromiljaku 23 sestre Služavke Maloga Isusa Sarajevske provincije započele su duhovne vježbe - put ulaska u pustinju srca da bi se s Bogom susrele i s njime razgovarale.
Početni koraci šestodnevnog duhovnog putovanja vodili su kroz susret sa samim sobom do susreta s Bogom. Vođene duhovnim iskustvom patera Marijana i povjerenjem u Boga koji nas prati na tome putu. Bilo je trenutaka u kojima se trebalo u duhu vratiti u prošlost, unazad 20, 30, nekim sestrama i više od 50 godina te oživjeti sjećanje na susret s Bogom koji je svaku osobno pozvao u redovnički život. Kako je lijepo i dirljivo iznova čuti glas Boga koji u nježnosti i ljubavi zove: Dođi i slijedi me! Bio je to susret s Bogom i poziv na potpuno i autentično nasljedovanje Krista, u kojem nema prostora za polovičnost. Sljedeći duhovni korak vodio je do trenutka preuzimanja redovničkog poslanja. Biti redovnica znači biti od Krista poslana u susret drugim ljudima s porukom Božje Riječi i karizmatskog apostolata. U pratnji patera Marijana duhovni hod vodio je prolazom kroz 10 Božjih zapovijedi otkrivajući u njima vlastiti poziv i poslanje.
Svako predavanje pater Marijan bi započeo kratkom pričom s poticajnom porukom za duhovni život. Jedna me se posebno dojmila, kazala je s. M. Tereza Dokić: Slijepi starac prosio je na trotoaru ulice s natpisom: Slijep sam i ne vidim! Naišao je prolaznik i vidio da u šeširu ima samo nekoliko sitniša. Sagnuo se i na plakatu koji je slijepac držao nešto je napisao i otišao. Slijepac nije znao što je prolaznik napisao. Popodne se prolaznik vratio i vidio pun šešir novca. Slijepac ga prepozna po koraku i upita: Što si uradio pa danas imam pun šešir novca? Prolaznik je odgovorio: Napisao sam isto što i ti, samo sam promijenio strategiju: „Danas je proljeće, a ja ga ne mogu vidjeti.“ Priča o slijepcu vodi do pitanja: Koja je moja životna strategija? Uz mnoge poticajne i mudre savjete koji su nam pomagali osvježiti duh Božjom prisutnošću, bilo je i poticajnih pitanja: Kome se klanjam? Kome dugujem svoj život? Kako se predati Bogu? Kada se susreće Boga? Jesam li spremna dosljedno i potpuno slijediti Isusa? Po čemu će nas drugi pamtiti? Koji su plodovi moga života? …
Uz pitanja bilo je i poticajnih riječi za konkretnu primjenu u život, kao što su: Budimo čuvari svojih riječi! Ne bacajmo riječi tamo gdje ne treba, jer izgovorena riječ najviše boli! …
U duhovnih vježbama svaka sudionica osvježila je i svoje spoznajno područje duha. Neke od mudrih spoznaja su: Posjedujemo samo ono što možemo dati. U suprotnom ono posjeduje nas. Škrtost se očituje i duhovnim dimenzijama, u riječima, vremenu, druženju s drugima, … Patimo zbog svojih želja, a to je problem srca…
Iz navedenoga može se zaključiti da na našem šestodnevnom duhovnom hodu bilo turbulentno, izmjenjivala su se razdoblja mira i nemira, tišine i govora, oblaka, kiše i sunca, … Ali u svemu tome najveća radost i milost je iskustvo Božje blizine, ljubavi i milosrđa, koje nas hrabri i vodi u nove korake, novi dan, nove odnose, u budućnost koja je nova i drugačija, oblikujući u nama nove srce.
s. M. Tereza Dokić/s.K.
Nekoliko riječi iz zahvale za duhovne vježbe
Cijenjeni i poštovani patre Marijane, drage sestre sudionice duhovnih vježbi, draga sestro Admirata!
Velika mi je čast zahvaliti se od srca u ime svih nas sestara u duhovnim vježbama, našem dragom pateru Marijanu na predivnom vodstvu duhovnih vježbi. Puno ste nam toga lijepoga i poticajnoga rekli, puno lijepih primjera ispričali, a povrh svega puno osmjeha poklonili.
U kratkim crtama pokušat ću prenijeti nešto od toga blaga. Nije badava rečeno: „Tiha voda brege valja!“ Tako skromno, radosno, svojim ugodnim, milozvučnim glasom vodili ste nas pustinjom kroz punih šest dana. Zajedno sa vama tražile smo i vapile Bogu za čistom živom vodom. Zato ste nas na samom početku poveli na bistru pučinu Genezaretskog jezera da se zagledamo u Isusa koji uvijek stoji pred nama. Petre, baci mreže na drugu stranu! kaže Isus, i eto ti velikog ulova ribe -153 – punina svega, punina milosti, punina 10 riječi tj. 10 Božjih zapovijedi što nam ih Bog daje. Sestro, brate, na koju stranu ti bacaš svoju mrežu? Ako si zagledana u Isusa poput Petra imat ćeš veliki ulov. Putujući Galilejom Isus susreće u tebi i Martu i Mariju jer obje su potrebne kako bi ga slušale i služile Mu. Bog poznaje sve naše muke i nevolje, čuje naše vapaje na uzburkanom moru i želi da mu se neprestano obraćamo. Stoga ne gradimo sebi ideale u stvarima i osobama: Ja sam Gospodin Bog tvoj! Stvorena si za slobodu djeteta Božjega, a ne za ropstvo! Osloni se na Boga! Vjeruj u Boga! Zazivaj Boga i pouzdaj se u Boga poput Davida koji ide s praćkom u ruci i par kamenčića na svoga neprijatelja Golijata…
Bitno je svoj život što više graditi s Bogom. Dva važna momenta u Isusovu životu i što traži od mene: istjerati trgovce iz svoga srca i davati plodove svoga života. Rješenja su moguća samo po Bogu i u Bogu. I na kraju zahvaljujem Bogu za ovaj veliki dar što smo mogli biti zajedno. Još jedno veliko hvala patru Marijanu, sestrama ove zajednice na čelu sa s. Ljiljom koje su se brinule kao vrijedne Marte da sve štima. Posebno hvala s. Damjani koja je u punom sjaju pokazala svoje umijeće. Sad vidimo što Bog može napraviti od nas. Čudesa! HVALA I ŽIVJELI!
s. M. Ružica Ivić