U jutarnjim satima sedme Vazmene nedjelje, dana 1. lipnja 2014., u Gospodinu je preminula naša s. Agneta Majić. Zadnjih mjeseci je pobolijevala i liječila se u splitskoj bolnici, te se oporavljala. Kao i obično, tako i nedjeljnog jutra 1. lipnja, dan je započela s predanjem u ruke Gospodnje, s molitvom sa sestrama u samostanskoj kapeli. Na početka moljenja  Hvalospjev (Dn 3, 57-88, 56) - Slavospjev stvorenja Bogu - s antifonom ˝Oslobodit će se stvorenje na slobodu i slavu djece Božje, aleluja˝, osjetila je slabost i klonulost u svom tijelu.

Sestre okupljene na molitvu odmah su joj priskočile u pomoć, pozvale župnika i Hitnu medicinsku pomoć, koji su odmah došli. Župnik don Vinko Sanader joj je udijelio bolesničko pomazanje. Medicinska intervencija bila je uzaludna, sestra Agneta već je predala svoju plemenitu dušu Gospodinu u naručaj. Obasjana slavom Isusova Uzašašća preselila se duhom iz kapele samostana sv. Rafaela u Solinu u rajsku slavu Oca nebeskoga, početkom mjeseca lipnja, mjeseca Srca Isusova, u 71. godini života i 51. godini redovništva. Kako je s Bogom i sestrama živjela u jedinstvu i skladnom zajedništvu tako je u Božjoj i sestarskoj prisutnosti i završila svoj ovozemaljski život, i nastavila ga živjeti u onostranoj povezanosti. 

Posljednji ispraćaj s. Agnete bio je u utorak, 3. lipnja na novom solinskom groblju u Solinu. Na sprovod iz Zagreba došle su časna majka s. Radoslava Radek sa svojim savjetnicama: s. Vesnom Mateljan i s. Marijom Banić, i na taj način odale joj priznanje i zahvalnost za vjernost Kristu u Družbi sestara Služavki Malog Isusa. Sprovodne obrede na groblju predvodio je župnik župe Gospe od otoka u Solinu don Vinko Sanader, a uz njega su bilo je deset svećenika: don Vjekoslav Pavlinović, don Drago Šimundža, don Dušan Vuković, don Željko Majić, don Pavao Banić, don Franjo-Frankopan Velić, don Tomislav Ćubelić, don Ante Matešan, don Ivan Kovačević i don Franko Prnjak. Na pogrebnim obredima uz rodbinu iz rodnih Drinovaca, te brojne sestre Služavke Malog Isusa, pristigle iz svih samostana Provincije, bilo je i nekoliko sestara drugih redovničkih zajednica u Splitu, lijepi broj ljudi iz župe Gospe od otoka u Solinu na čelu s gradonačelnikom gosp. Blaženkom Bobanom. Pjevanje je predvodio zbor sestara pod ravnanjem s. Dulceline Plavša.

Župnik don Vinko, u homiliji protkanoj važnosti svakidašnjeg življenja u proživljenoj vjeri s nadom u život vječni, izrazio je zahvalnost Gospodinu za život s. Agnete, redovnice posve vjerne Bogu i uvijek spremne na pomoć bližnjima, redovnice molitve, reda i rada. Zahvalio je za 34 godine njezina služenja u samostanu u Solinu i radosnu prisutnost u župskoj zajednici župe Gospe od otoka. Prije ispraćaja riječ oproštaja u ime sestara splitske Provincije sv. Josipa uputila je provincijska glavarica s. Anemarie Radan. U kratkim crtama iznijela je životni tijek s. Agnete, te posvjedočila njezino nesebično redovničko svjedočenje, njezinu dobrotu, vjernost u vršenju volje Božje, raspoloživost za život zajednice, Provincije i Družbe. Zahvalila je župniku župe Gospe od Otoka u Solinu don Vinku Sanaderu, prisutnim svećenicima, gradonačelniku Solina gosp. Blaženku Boban i vjernicima župe Gospe od otoka u Solinu, koji su s dubokim poštovanjem došli na ispraćaj na vječni počinak s. Agnete. Nakon oproštaja lijes s posmrtnim ostacima s. Agnete položen je na vječno počivalište u grobnicu sestara Služavki Malog Isusa, uz milozvučni cvrkut ptica i pjesmu „Kraljice neba raduj se“. Odmah nakon sprovoda slavljena je sveta misa zadušnica u crkvi Gospe od otoka u Solinu, koju je predvodio župnik don Vinko Sanader.

Nada s. Agneta Majić rođena je 1. siječnja 1942. u Drinovcima, općina Grude, u Hercegovini, od oca Andrije i majke Matije rođene Majstorović. Krštena je odmah sutradan po rođenju, 2. siječnja, u župi sv. Mihovila u Drinovcima, po rukama krstitelja fra Zdravke Zovke. U obitelji Majića, kao u kućnoj crkvi, Bogu se molilo, Boga se na prvo mjesto stavljalo, s Bogom se živjelo i radilo, radovalo i patilo. U takvom obiteljskom ozračju rasla je i odgajala se s. Agneta. Uz nju su u obitelji: sestra Sofija, brat Krešo, od nje dvije godine starija sestra Ana, te sestra Janja. U osnovnoj školi u Donjim Sovićima školske godine 1959./1960. završava osmi razred osnovne škole. Odgovorna je, požrtvovna i marljiva u svim kućanskim poslovima. Potaknuta Božjom milošću i uzornim obiteljskim odgojem, odaziva se Gospodinu da ga slijedi u redovničkom pozivu u Družbi sestara Služavki Malog Isusa, gdje je već bila njezina susjeda s. Belarmina Dedić. Nakon nje iz Drinovaca u Družbu dolazi više djevojka.

Dolazi 25. srpnja 1960. u samostan ˝Antunovac˝ u Maksimiru u Zagrebu. Nakon redovničke formacije u kandidaturi, započima novicijat 14. kolovoza 1962. na Kraljevcu u Zagrebu. Privremene redovničke zavjete polaže 15. kolovoza 1963., a doživotne 15. kolovoza 1969. u Zagrebu. Nakon položenih privremenih zavjeta, 26. rujna 1963., kao mlada sestra dolazi na službu u samostan sv. Rafaela u Solinu, gdje kroz sedam godina marljivo vrši službu njegovateljice osoba s posebnim potrebama. U njima gleda Malog Isusa, kojeg u njima voli, hrani, njeguje, nad njim dan i noć bdije. Potpuno se predala Kristu kroz služenje ovim osobama. Njima je dala svu sebe. Ona je s njima srasla, i oni s njom. Kroz 34 godine zajedničkog života u samostanu u Solinu bila im je sestra, majka, osoba koja ih voli, koja za njih živi. Kao mlada sestra  njegovala ih je, a kasnije kroz dugi niz godina kao kuharica pripremala im je hranu. Znala je što vole, čemu se raduju. Od dragosti su je zvali teta „Neta“. Godine 1970. odlazi iz Solina u župu Tivat u Boki kotorskoj, gdje vrši službu domaćice, do 1983 g.  Godine 1983. dolazi u samostan "Primorski Betlehem" u Dobroti u Boki Kotorskoj gdje kroz četiri godine vrši službu kuharice. Iz Boke kotorske godine 1987. ponovno dolazi u samostan sv. Rafaela u Solinu u kojem ostaje do smrti. Kroz 27 godina vrši službu kuharice. U dva navrata, 34 godine živjela je i radila u samostanu u Solinu.

Imala je izraženi smisao požrtvovnosti i  spremnosti da učini dobro bližnjima.Uvijek je bila radosna i raspoloživa, makar je i sama osjećala teškoće. Bila je skromna, jednostavna i požrtvovna redovnica, kojoj nije ponestalo ulja ljubavi i dobrote prema Bogu i bližnjemu. Možemo posvjedočiti da su se kroz njezin život ispunile riječi iz Prve poslanice blaženoga Ivana apostola: ˝Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom …  Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu … I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina Njegova Isusa Krista. i da ljubimo jedni druge, kao što nam je dao zapovijed. I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu.˝ Sestra Agneta je uistinu ljubila i poštivala , dobrotom i blagošću, vedrinom duše i toplim osmjehom, bezazlenošću i evanđeoskom mudrošću, svoju zajednicu i sve s kojima je surađivala. Uvijek je prije gledala dobro drugih nego vlastitu korist i ugodnost.

Početkom ove godine počela je ozbiljnije pobolijevati. Liječila se u splitskoj bolnici. Strpljivo i vedro nosila je križ bolesti. U boli je bila okrenuta potrebama sestara i zajednice. Osjećala je bol, ali zračila je vedrinom i optimizmom. Čvrsto je vjerovala u otkupiteljsku snagu Kristove muke i smrti. Zahvaljujemo Ti Gospodine za život naše sestre dobre s. Agnete. Hvala Ti za njezinu vjernost i postojanost u dobru, za njezino radosno i ponizno evanđeosko služenje Tebi u našoj Družbi, u našoj Provinciji. Hvala Ti za svjedočanstvo njezina života kako je lijepo biti Božji, kao je lijepo voljeti ljude s kojima živiš, kako je lijepo voljeti svoje sestre i svoju redovničku zajednicu, biti jedno srce i jedna duša, te se bez pridržaja žrtvovati za druge.

 Draga s. Agneta, Bog bogatom milosrđem bio ti vječna nagrada za sve dobro koje si za svog života iskazivala bližnjima. Trudila si se živjeti po Božju. Volju Božju vjerno si prihvaćala i postojano izvršavala. S Kristom si živjela, u Kristu si umrla. Gospodin ti bio vječna radost u rajskoj slavi u nebeskom kraljevstvu. Moli pred Gospodinom za nas, za naša nova duhovna zvanja, za duhovno dobro Provincije i Družbe, za naše obitelji. Duša Ti se raja nauživala!  Iz rajske slave nastavi skupa s nama moliti psalam treći iz Jutarnje molitve Časoslova na sedmu vazmenu nedjelju, psalam Ps 148. Nebo i zemlja hvale Gospodina. Skupa s tobom kličemo: ˝Onomu koji sjedi na prijestolju, i Jaganjcu: hvala, čast, slava i vlast u vijeke vjekova (Otk 5, 13).

                                                                                                                                                                                                                                                                 s. Maneta Mijoč