Oproštaj sestara Služavki Malog Isusa u Essenu
Oproštaj sestara Služavki Malog Isusa u Essenu
Petak, 30. 10. 2020.Nakon punih 60 godina djelovanja u njemačkom gradu Essenu naša zajednica se
končano oprostila odlaskom dviju sestara: s. M. Alis Lovrić i s. M. Fanite Jukić, koncem
rujna 2020. godine. Većí dio zajednice odselio se je od listopada 2017. – s. Rafaela
Ivanković, do veljače 2018.; kada su se u Domovinu vratile s. Angelis Kešina i s.
Folorina Matić, s. Jakobina Ćubelić, s. Krucifksa Ivelić i s. Salvatora Delaš.
Punih 60 godina naša zajednica je djelovala u različitim ustanovama mjesne
Crkve i u staračkim domovima, u biskupijskim ustanovama mjesne Crkve; u staračkim
domovima, u biskupijskim ustanovama, te u hrvatskoj katoličkoj misiji.
Nakon punih 60 godina djelovanja u njemačkom gradu Essenu naša zajednica se
končano oprostila odlaskom dviju sestara: s. M. Alis Lovrić i s. M. Fanite Jukić, koncem
rujna 2020. godine. Većí dio zajednice odselio se je od listopada 2017. – s. Rafaela
Ivanković, do veljače 2018.; kada su se u Domovinu vratile s. Angelis Kešina i s.
Folorina Matić, s. Jakobina Ćubelić, s. Krucifksa Ivelić i s. Salvatora Delaš.
Punih 60 godina naša zajednica je djelovala u različitim ustanovama mjesne
Crkve i u staračkim domovima, u biskupijskim ustanovama mjesne Crkve; u staračkim
domovima, u biskupijskim ustanovama, te u hrvatskoj katoličkoj misiji. O svemu tome
pisano je u našim dosadašnjim izvješćima. Posljednji oproštaj bio je od hrvatske katoličke
misije.
Dušobrižništvo za Hrvate u Essenu i široj regiji započelo je godine 1956. godine
dolaskom svećenika zagrebačke nadbiskupije don Franje Lodete u Essen. Već 1960., na
njegovu zamolbu, naša zajednica poslala je sestru Beniciju Rubić da mu bude pomoćnica u
pastoralnoj skrb za naše vjernike. Uskoro su u rujnu pristizale i druge sestre, te se njihovo
djelovanje širilo i na druge ustanove u biskupiji.
U najtežim poratnim danima su se sa župnikom Lodetom brinule za vjernike u svim
segmentima života, pastoralno, karitativno, te promicale kulturni rad. Uz sestru Beniciju u
župi su djelovale s. M. Anuncijata Kovačušić, s. M. Mihela Slakoper, s. M. Zdenka Tomas, te
dugi niz godina s. M. Alis Lovrić i s. M. Fanita Jukić. Neka mi oproste sestre koje možda
ovdje nisam spomenula iz prvih godina djelovanja.
Uz to važno je spomenuti da je čitava zajednica podupirala rad sestara u našoj misiji,
kako pomaganjem u sakristiji, tako i u organizaciji župskih slavlja, primanjem župskih
gostiju, a posebno brigom za bolesnike koji su u Essen dolazili iz Domovine na liječenje.
Zajednica sestara u Essenu bila je duhovna oaza naše misije i šireg područja. Vjernici
su rado dolazili na svetu misu sa sestrama i sudjelovali u svim duhovnim programima. Sve je
to bilo jer je misija u Essenu imala prikladne prostorije, samostan sestara, župsku kuću, a
posebno lijepu kapelu. Biskup mons. Franz Hesenbach dao je na zamolbu Hrvatskog
dušobrižnika don Franje Lodete i njegovog njemačkog župnika Alberta Schmidta graditi ove
ustanove, da bi naši vjernici mogli dobiti kvalitetnu dušobrižniku skrb, a s nakanom da
zajednica sestra pošalje sestre za rad u drugim ustanovama. Sve je to od 1966. rezultiralo da je
Družba 16 kandidatica poslala u Essen na školovanje u pripremu ta preuzimanje određenih
službi.
Posljednje dvije i pol godine u Essenu su ostale sestre s. M. Alis i s. M. Fanita,
zajedno sa župnikom don Stjepanom Penićem, koji je zajedno sa sestrama proveo 43 godine
na misiji u Essenu. Kako se vidi iz oproštajnog pisma, kojeg su župnik i sestre uputili
vjernicima, jer zbog opće situacije COVIDA 19 nisu bili u mogućnosti organizirati oproštaj,
kako bi se to običavalo, vidi se u čemu je bio naglasak njihova djelovanja. Nije mi namjera
pisati pohvale nama samima, ali vrijedno je ovdje istaknuti da je djelovanje sestara i župnika
bilo kroz sve godine izrazito skladno. Ta zdrava suradnička atmosfera pomogla je da su svi
mogli uložiti sve svoje duhovne i fizičke snage u Božjem vinogradu. Nakon odlaska sestara
2018., te odlaska u mirovinu, naše snage su popuno oslabile, ali dodatnim naporom vršili smo
sve kako bi nasljednik župnika preuzeo organiziranu, sređenu i angažiranu župu.
Upravo u to posljednje vrijeme događale su se u njemačkoj Crkvi pomalo dramatične
strukturne promjene. Plod razvoj te situacije je uz ostale razloge, kao npr. manjak svećenika,
smanjeni broj vjernika, financijski problemi, jest taj da se započelo procesom zatvaranja,
prenamjene i rušenja crkava i crkvenih objekata. Naša misija je tako iz crkve st Thomas
Morus prešla u crkvu St. Maria Roesenkranz, prva je srušena, druga za 2-3 godine bi trebala
biti zatvorena. Ovo spominjem kako bi bilo jasnije da je mjesna župa odlučila i ovu našu
kapelu, zajedno sa župnom kućom i bivši samostanom srušiti. Tu informaciju dobili smo
mjesec dana prije našega planiranog odlaska. Vjerujem da nije potrebno opisati našu
nevjericu, ogorčenje, žalost i bol.
Sve preostalo nam vrijeme poduzimali smo sve što je u našoj moći i da ovu namjeru
osporimo s riječima. osim pisma upućenog biskupu, te razgovara s njim, obavijestili smo naše
kardinale, apostolskog nuncija u Berlinu, hrvatskog konzula u Dȕseldorfu. Angažirali smo
naše župsko vijeće da nakon našeg odlaska nastavi pregovore s mjesnom župom i biskupijom.
Sam oproštaj iz Essena odvijao se tokom dvije nedjelje svetim misama u rujnu. Prve
nedjelje 13. rujna uspjeli smo organizirati svetu potvrdu za 44 naših mladih i tu u dvije grupe.
Svetu potvrdu podijelio je essenski biskup dr. Franz Josef Overbeck prvoj grupi u 11 sati, a
drugoj u 16 sati. Tom prigodom biskup je župniku Stjepanu Peniću i nama sestrama uputio
izraze zahvalnosti za dugogodišnje pastoralno djelovanje u essenskoj biskupiji. ˝Moj duboki
naklon˝ rekao je biskup, ˝ovim pastoralnim djelatnicima koji su neizmjernom zauzetošću sve
ove godine okupljali svoju zajednicu i uzorno svjedočili svoju vjeru i ljubav.˝. Pohvalama i
oproštajnim riječima obratili su se i prelat dr. Michael Dörnemann i naddušobrižnik iz
Frankfurta velečasni Ivica Komadina, koji je a kraju pročitao poruku ravnatelja inozemne
pastve dr. Tomislava Markića.
Druge nedjelje 20. rujna nakon obadviju svetih misa, kada su drugi vjernici, koji nisu
mogli biti na krizmi, sudjelovali na misnom slavlju. Župnik je izrazi zahvalnost župljanima za
dugogodišnju podršku, suradnju i svjedočanstvo vjere. Vjernici su tom prigodom izrazili
svoju zahvalnost, izrekli svoje želje za nas i predali prigodne darove. Sve je bilo ovijeno
suzama i pozdravima s distance.
U navedenom tjednu slavili smo tri dana svete mise u našoj kapeli, kada su i oni
vjernici koji nisu mogli prije došli da nas pozdrave.
Jedne večeri, nenajavljeno, pozvonili su nam na vrata mladi iz folklorne grupe. Bili
smo zaista iznenađeni kad smo ih vidjeli na livadi oko kapele okupljeni u veliki krug, a bilo
ih je oko 40. Rastanak je ponovno bio zaliven zajedničkim suzama i dobrim željama. U
subotu 26. rujna župnik nas je otpratio u zračnu luku, a za vožnju je zamolio gospodina
Radoslava Galića. U nedjelju je došao župnikov nećak Josip Penić. Dočekali su ga u Kölnu
stri don Stjepan i ponovno gosp. Radoslav Galić.
Na kraju ovog izvješća pitamo se i mi što će ostati od našeg djelovanja u Essenu. Novi
župnik velečasni Ivan Cesar preuzeo je jednu sređenu, organiziranu i angažiranu župsku
zajednicu. Uvjeti za pastoralno djelovanje su se radikalno promijenili, ne u pozitivnom pravcu
Usprkos svega čvrsto se nadamo da će sve molitve i žrtve nas sestara i župnika kao
dobro sjeme pasti na plodno tlo i donijeti stostruki rod.
Šezdeset godina djelovanja Sestara Služavki Malog Isusa u Essenu ne smije biti
zaboravljeno ni u našoj Družbi, jer to su svijetle godine naše prisutnosti u životu hrvatskog
naroda u tuđini.
s. M. Fanita Jukić