U Koštama u kući Sestara služavki Malog Isusa, pod geslom Sve(t) ili ništa održan je od 11. do 14.7. ljetni oratorij Sve(t) ili ništa. Voditelji programa bili su dva salezijanksa bogoslova , dvije sestre SMI te šest animatorica. U svoj toj priči to je manje važno, bitno je zbog čega su oni to radili, a to je zbog ljubavi prema samom Bogu, Isusu Kristu. 

 Radili su to vođeni onom istom ljubavlju kojom On njih obasipa  svaki dan i hrabri ih da krenu u novi dan prepun avantura, prolaza i padova u kojima se grade i rastu. Po istom tom primjeru oni su bodrili  šesdesetak djece različite dobi da u igri i radosti učeći ih da budu kao jedno. Ohrabrivali su ih kad su gubili da se nastave boriti, tješili ih kad su padali i veselili se s njima kad su brzo ozdravljali, no to nije sve to je samo dio naše zajedničke avanture. Teško je na list papira prenijeti dječji osmjeh, sjaj u očima i sveopću radost, cjelokupnu atmosferu s ljetnog oratorija. Stoga nećemo puno pričati, naša djela će govoriti umjesto nas!

U našim očima nije lako postati svet, ali na nama je da težimo prema svetosti i svojim primjerom budimo svetost kod drugih, vođeni tom mišlju mi maleni smo budili svetost kod najmanjih. Da, baš  kod najmanjih jer oni su naša sadašnjost i nedvojbeno naša budućnost . Toj istoj sadašnjosti i budućnosti, našoj nadi, našim uzdancima, našoj djeci treba pružiti pažnje te djelovati tako da se osjećaju prihvaćeno i voljeno; no to i nije baš tako lako. Nije potrebno objašnjavati da se tu nalazilo 60ak različitih karaktera, 60ak različitih svjetova... Držim se one izreke koja kaže idi svojim putem jer ti si nečija staza, bit  je da mi zavolimo i prihvatimo sami sebe, tek onda kad očistimo bunar naše duše, možemo ga napuniti vodom koja je satkana od strpljenja, ljubavi prema drugima, suosjećanja, prihvaćanja, a taj bunar čistimo Vodom iz Nepresušnoga Izvora.

A sad malo o programu rvi dan u četvrtak smo se lagano upoznavali, bili smo sramežljivi, ljupki, ali i malo uplašeni, svaki strah je otklonila početna molitva i pravilo podizanja ruke za uspostavljanje tišine, ne spominjem uzalud tišinu, već da i nam bude podsjetnik da se u tišini i tijekom molitve  najbolje čuje Boga. Nakon molitve naš poznati i već svima prepoznatljivi glumci o kojima piše cijeli svijet iznijeli su četiri salezijanska pravila koja glase biti radostan, biti prijatelj s Isusom i Marijom, biti dobar svima i na kraju izvršavat obveze, vjerujem da nam za svet i čestit  život više ništa i nije potrebno.

Kad smo već kod izvora, vode i mokrog nikako nam nije nedostajalo, a nije nam ni bilo dosadno. Drugi dan djeca su puno opuštenija, radosno pjevuše, a onda slijede vodeni izazovi koji nas osvježavaju od žege i podsjećaju kako nas Bog osvježi onda kad nam je najpotrebnije, a On najbolje zna kad i što nam je potrebno. Osvježava nas svojom ljubavi i milosti kao što i Božji službenici pružaju ljubav drugima, za njih nepoznatim ljudima, djeci nepoznatih roditelja, ali poznatih njihovom Bogu njihovom poznatom Cilju, nesebično daju sebe jer je njima dato ono najdragocjenije spoznaja da ljubimo druge kao samog sebe.

Dan treći ne bi naši glumci bili poznati, da ne znaju svoje znanje prenijeti na druge kao i pjevači koji našu djecu pretvaraju u slavuje. Kao i prethodnih dana nastavljamo sa igrom, iza igre slijedi Sveta Misa u kojem Bogu zahvaljujemo na ova tri dana prepuna blagoslova i prepoznavanja sreće u davanju jednih za duge. Kao šlag na toru od tri kata stavljamo predstavu o životu Pier  Giorgiu Frassatiu koji je davao sve što je imao da zaštiti najugroženije, a Isus je rekao ono što činite najmanjima od moje braće meni činite.

Svet ili ništa, Bože bez tebe sam ništa , a s Tobom sam sve i svaki tren s Tobom je moja svetost. Baština svetosti nalazi se u služenju i davanju sebe zao druge, ona se ne krije već  je dobro poznato da se ona sastoji od SKROMNOSTI, koja nas vodi prema svetosti koju je sam Bog za nas odredio i to je neprocjenjivo.              

Zorana Tomasović, animatorica