Na lijepi sunčani jesenski dan, 19. listopada 2019. s početkom u 16 sati u Rudi bio je sprovod pok. Marka Radmana, oca našeg s. M. Ivane Radman, koji je umro u sedamdesetoj godini života, nakon duge i teške bolesti. Kršćanski je živio, i u tom duhu sa svojom suprugom je odgajao svoje četvero djece. 

Bio je Bogu zahvalan što je njegova kći s. M. Ivana izabrala redovnički poziv, što je postala redovnica. Ona je u svojoj boli, Bogu zahvalna da je imala milost biti uz njega u zadnjim danima njegova zemaljskog života. Zadnje dana proveo je u bolnici, a ona je bila uz njega, hrabrila ga je svojom molitvom, kako bi izmiren s Bogom u miru i spokoju duše otišao u kuću nebeskog Oca.

Svetu misu zadušnicu u župskoj crkvi sv. Martina predslavio je župnik don Marin Matijaca,  u koncelebraciji s mjesnim svećenicima: don Ivanom Tadićem i don Branimirom Projićem, te  don Antom Mateljanom i fra Šimunom Markulinom profesorima na KBF-u u Splitu. Na ispraćaju pok. Marka uz obitelj, rodbinu, prijatelje, znance i mještane Rude, nazočilo je i tridesetak naših susestara.

U nadahnutoj homiliji o smislu života, patnje i bolesti u otajstvu Kristova života, Kristove patnje, smrti i uskrsnuća, župnik don Marin je ocrtao i život pok. Marka, koji je zadnji desetak godina bio teški bolesnik, vezan uz krevet. Kao teški invalid jobovski strpljiv u svojoj boli i nemoći snagu je crpio u molitvi. Zbog napredovanja bolesti preživio je više  operativnih zahvata, te je na kraju bio prikovan za krevet, oslabljenog vida i sposobnosti govora, potpuno nemoćan te ovisan o tuđoj brizi i njezi. Ljudskim očima gledano na svom bolesničkom krevetu  bio je kao raspeti Krist na križu. Snagu vjere crpio je u supatnji s Kristom, duboko vjerujući da je i Krist trpio, da se s Kristovom pomoći može sve podnijeti. Imao je strašne boli, i momente klonulosti, iako je bio vedra duha i životnog optimizma.  Župnik don Marin je istaknuo kako je pok. Marko bio praktični vjernik, u bolesti se redovito ispovijedao i pričešćivao. Podijelio mu je i sakrament bolesničkog pomazanja, i pripremio ga duhovno za susret s Ocem nebeskim. U svojoj dugogodišnjoj bolesti i patnji pokojni Marko je svojoj obitelji, supruzi Kati i djeci, kao i svima koji su ga poznavali i susretali, posvjedočio kršćansku snagu vjere, smisao križa i patnje. Posvjedočio je da je ljudski život borba, da sve životne nedaće i križeve treba iz Božje ruke prihvatiti, s Kristom ići naprijed, s Kristom sve izdržati, živjeti u vjeri u život vječni i uskrsnuće. 

Gospodin mu bio nagrada za sve dobro koje je u životu učinio i za svu patnju koju je podnio.