Papa Franjo predvodio sv. Misu polnoćku u bazilici sv. Petra

Ponedjeljak, 26. 12. 2016.

 Sveti Otac potaknuo na razmišljanje o drami brojne djece koja leže „u jaslama dostojanstva“ ili žive dramu rata i izrabljivanja


Tijekom Svete mise u Božićnoj noći, s 24. na 25. prosinca 2016., papa Franjo je potaknuo na razmišljanje o drami brojne djece koja leže „u jaslama dostojanstva“ ili žive dramu rata i izrabljivanja. Ovo je „noć slave, svjetla i radosti“ – tim je riječima tijekom mise u bazilici svetoga Petra Sveti Otac oslikao svetu noć Gospodinova rođenja.

Ovo je noć slave, koju su anđeli navijestili Betlehemu, a mi danas cijelom svijetu – rekao je Papa. Ovo je noć radosti, jer Bog, Vječni, Beskrajni od danas je i zauvijek Bog s nama: nije daleko. Ne moramo ga tražiti u nebeskim orbitama ili u nekoj mističnoj ideji; blizak je, postao je čovjekom i nikad se neće odvojiti od našega čovještva, koje je posvojio. Ovo je noć svjetla, koje je navijestio prorok Izaija (usp. 9,1) koje bi trebalo prosvijetliti onoga koji hodi u tmini, pokazalo se i obasjalo je betlehemske pastire (usp. Lk 2,9) – kazao je papa Franjo.

Stigavši u Betlehem, pastiri su našli „ znak za uvijek“ koji im je anđeo pokazao: „nježnu jednostavnost malenoga novorođenčeta, blagost njegova položenog bića, nježnu ljubav pelena koje su ga obavijale. Tu je Bog“. Evanđelja rođenja paradoksalno govore o „velikanima onog vremena“, ali Bog se ne pokazuje „u bogatoj dvorani kraljevske palače“, već u siromaštvu jedne štale. Ako ga se želi sresti, treba ići tamo i „prignuti se, sniziti, postati maleni“ – ustvrdio je Papa.

Djetešce Isus poziva nas da otklonimo iluzije prolaznoga i da se okrenemo bitnome, da se odreknemo svojih nezasitnih prohtjeva, da ostavimo vječno nezadovoljstvo i žalost zbog nečega što će nam uvijek manjkati – istaknuo je Sveti Otac, a potom je nastavio govoriti o djeci koja danas „nisu položena u kolijevke i koju ne grije majčina i očeva ljubav, već leže u bijednim „jaslama dostojanstva“: u podzemnom skloništu kako bi izbjegli bombardiranja, na nogostupima su velikih gradova, na dnu dotrajalih brodova koji su pretrpani izbjeglicama – podsjetio je papa Franjo.

Papa je pozvao sve da se prepuste da ih propituju djeca kojima nije dopušteno da se rode, djeca koja plaču jer su gladna, djeca koja u rukama drže oružje a ne igračke. Božić sa sobom donosi „otajstvo nade i tuge“, tuga se rađa tamo gdje nije prihvaćena ljubav, gdje je život odbačen, kao što se događa Josipu i Mariji, kad su im nijekali smještaj – kazao je Papa dodajući:
Isus se rodio odbačen od nekih a mnogi su bili ravnodušni – kazao je Papa. I danas se može obistiniti ista ravnodušnost, kad je Božić slavlje na kojem smo mi protagonisti, umjesto Njega; kad trgovačko blještavilo zatamnjuje Božje svjetlo, kad se mučimo kupujući darove, a neosjetljivi smo na one koji su na rubovima – primijetio je papa Franjo.

Božićna se nada očituje u „Božjem svjetlu“ koje „obasjava a ne zastrašuje“, s Bogom koji se „među nama siromašan i krhak“ rađa u Betlehemu, a Betlehem znači „kuća kruha“, kuća onoga koji biva „ kruh za nas“, koji dolazi „u naš svijet da nam donese svoju ljubav“ – rekao ja Papa.

Isus ne dolazi na svijet da „ždere“ i „zapovijeda“, već da „hrani i služi“. Jedna izravna nit povezuje jaslice i križ, gdje će Isus biti izlomljeni kruh: ta izravna nit je ljubav koja se dariva, koja nas spašava, koja daje svjetlo našem životu i mir našim srcima – ustvrdio je Sveti Otac.

U Božjim očima nitko nije isključen, a to očituje činjenica da su upravo „ondašnji isključeni“, odnosno pastiri, bili povlašteni uzvanici na prvi Božić. I mi se prepustimo da nas Isus propituje i ovu noć pozove, s pouzdanjem idimo k Njemu, počevši od onoga u čemu se osjećamo isključeni, od naših ograničenja – kazao je Papa potičući da Isusu nosimo ono što jesmo, svoja isključenja, svoje nezaliječene rane, da razmišljamo o „ljepoti da nas Bog ljubi“ te da mu reknemo: “hvala, zato što si ovo učinio radi mene“ – zaključio je papa Franjo.

Preuzeto: (kta/rv)

 

Galerija slika:

  Vijesti - Sve