Evo Jaganjca Božjeg! Evo Onoga koji odnosi grijeh svijeta! (Iv 1,29)

Drage sestre, novakinje i postulantice!

U svojoj providnosti Otac milosrđa i Bog svake utjehe (2 Kor 1,3) dariva nam milosno korizmeno vrijeme. U Crkvi ono je od početaka življeno kao milosno vrijeme obraćenja. Čovjekova pala narav grijehu je trajno sklona. Krist, koji je došao spasiti palo čovječanstvo, svojim postom u pustinji kroz 40 dana, ostavio nam je primjer koji valja nasljedovati. Molitvom, postom i djelima ljubavi pozvane smo liječiti tri temeljne požude: požudu tijela, požudu očiju i oholost života.

Sveti oci korizmu nazivaju i proljećem duhovnog života. U darovanim danima obraćenja kroz molitvu, post i djela ljubavi imamo priliku iznova marljivo sijati na njivi svoje duše. Redovitošću u svagdašnjim dužnostima te u izmjeni molitve i rada obrađivati njivu svojeg Bogu posvećenog života; dušu zalijevati Živom vodom, izlagati ju u molitvi toplini Sunca kako bi posijano sjeme poziva na obraćenje raslo i donijelo plod. Svaki ratar sije nadajući se urodu. Nije u njegovoj vlasti rast, već bdijenje nad sjetvom, čuvanje usjeva i obrađivanje. Bog daje rasti. (usp. 1 Kor 3,7)

U toj istini ispunjenoj djetinjim pouzdanjem u Očevu ljubav i milosrđe započnimo ovogodišnju korizmu. Redovito i ustrajno koristeći sva naravna i milosna sredstva koja nam stoje na raspolaganju svaki dan, sijmo na njivi svojeg srca. Pred Jaganjca Božjeg donesimo svoje srce onakvo kakvo jest. U vjeri dopustimo da nas svaki dan oslobađa tereta grijeha kako bismo uvijek iznova na Ljubav uzvraćale ljubavlju.

U svakodnevnoj liturgiji Riječi u euharistijskom slavlju, majka Crkva obilno nas hrani, jasno nas doziva da se vratimo sa svojih stranputica. Poslušajmo kako bismo živjele!

U svakodnevnom čitanju Konstitucija osluškujmo jasno usmjerenje kako idealima biti vjerne; kako svoj posvećeni život njegovati, usavršavati i vraćati Prvoj ljubavi.

U pobožnosti Križnog puta ponirimo iznova u dubinu Božje ljubavi slušajući nadahnuća Duha Svetoga kako svojim životom ljubav uzvratiti.

U svakodnevnoj osobnoj molitvi kleknimo pred Jaganjca Božjeg! Dopustimo Mu da odnese naše grijehe. Predajmo mu sve što nas sapinje. Vjerujmo da On to može i da čini kako u našem vlastitom životu tako i u životu sestara s kojima živim u zajednici. Svaka je potrebna obraćenja. Postojano trčimo u borbu koja je pred nama (Heb 12, 1) do onog dana kada će svakoj Zaručnik dati neuveli vijenac Slave. (1 Pt 5, 4) Sve navedene mogućnosti samo su pomagalo za dublje ulaženje u svetište nutrine u kojem se može dogoditi milosni susret Boga i tebe koja ga tražiš svom dušom, svim srcem.

Kao Provincija pripremamo se za slavlje 100 godina našeg služenja u Marijinom domu u Vinkovcima. Imamo jedinstveni dar da je na vinkovačkom groblju pokopana prva vrhovna glavarica Družbe – s. M. Krescencija Zwiefelhofer. Svaku sestru potičem neka u svojoj osobnoj molitvi iz Družbinog molitvenika na stranicama od 207. do 213. iščitava što je pronađeno i prepisano iz osobnog molitvenika Majke Krescencije. Neka nam njezini zapisi budu poticaj na vlastito obraćenje. Molim da se u zajednicama kroz korizmeno vrijeme za vrijeme čitanja duhovnog štiva pročita o njezinom životu građa koja je izlazila u Družbinom vjesniku u 2018. godini kad smo na razini Družbe obilježavale 150 godina od njezinog rođenja. Primjeri nam trebaju kako bismo potaknute svjedocima i mi odložile svaki teret i grijeh koji nas sapinje i postojano trčale u borbu koja je pred nama. Upirimo svakodnevno pogled duše u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. Doista pomno promotrimo njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da – premorene – ne klonemo duhom. (Heb 12, 1-3)

Molim da se u svakoj zajednici upriliči euharistijsko klanjanje na tzv. Pokladnu nedjelju, 19. veljače 2023. godine. U većim zajednicama (u samostanima Antunovac i Betlehem neka bude cjelodnevno klanjanje – iza jutarnje svete mise do Večernje molitve časova). Kleknimo pred Jaganjca Božjeg! Razmatrajmo, kako zapisa o. Utemeljitelj, kako je Krist svojom nevinošću, krotkošću i prostodušnošću sličan janjetu. „Zove se jagnje Božje jer je Otac nebeski smrt Kristovu primio za spas naš… Ono jagnje [u starom zavjetu] ne oduze nikomu grijeha, a ovo uzima grijehe cijelog svijeta. Ne reče: koje će oduzeti grijeh svijeta, nego koji oduzima, jer ono to uvijek čini od onoga vremena do danas!“ (Sveto evangjelje po Ivanu, preveo po Vulgati i protumačio po sv. Otcih dr. Josip Stadler, u Sarajevu 1902., str. 58)

Pristupajmo, dakle, smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas! (Heb 4,16)

Vaša

s. M. Emanuela Pečnik, provincijska glavarica