Ne daju se stišati emocije, doživljene na ovom izuzetnom hodočašću…Pod duhovnim vodstvom vlč. Tomislava Kralja, vlč. Ivana Lastovčića, te časnih sestara s. M. Zrinke Šutalo i s. M. Monike Maslač, ostvarili smo divno i osmišljeno hodočašće, koje će dugo živjeti u našim srcima… Nakon cijelonoćne vožnje, koju smo prikazali kao žrtvu, stigli smo u Herceg Novi, okupan jutarnjim suncem. Dočekao nas je domaćin ovog hodočašća, don Robert Tonsati, i poveo u crkvu u kojoj je kršten sv. Leopold Bogdan Mandić. Tu nas je dočekao ljubazni župnik don Siniša, i uz riječi dobrodošlice, započelo je misno slavlje, koje je predvodio vlč. Ivan Lastovčić.

Okrijepljeni Božjom hranom, poslušali smo riječ župnika Siniše i don Roberta, o povijesnim podatcima crkve, i onog najznačajnijeg, o krštenju velikoga sveca hrvatskoga roda, sv. Leopolda Mandića. Naravno, čuli smo i mnoge pojedinosti o svečevu životu, koje ovdje na licu mjesta,imaju posebni značaj i vrijednost. Iako taj svetac potječe iz ovog kraja, još uvijek nije dobio svoju ulicu, no gradski park dobio je po njemu ime. On, koji je toliko molio za zajedništvo istoka i zapada, za ekumenizam, on je ovdje još uvijek opor, i teško se prihvaća katolička vjera. Slijedila je okrjepa i kratko druženje, u prekrasnom cvjetnom vrtu, uređenom po vrijednim rukama don Siniše, koji ovdje djeluje 4 godine kao župnik.

CRKVA GOSPE OD ŠKRPJELA, posebna je znamenitost! Građena je 200 godina iz zahvalnosti, što ih je Gospa spasila od Turaka. Kako? Potapali su na tom mjestu stare brodove, barke, kamenje, i dovozili ga godinama. Kada su dostigli tvrdo tlo u prostornoj veličini od 3000 m2, načinjena je crkva, a sve što je u njoj, dar je pomoraca. Mnoga su se čuda dogodila zagovorom Gospi od Škrpjela! Tu nas je dočekao ljubazni don Srećko, i proveo nas malim otočićem, te pokazao unutrašnjost prelijepe crkve. Zavjetne pločice kojih je preko 2000, dovoljno govore o zagovornim milostima.

MUO je jedino ribarsko mjesto, sva ostala su pomorska. Tu je crkva bl.Gracije, redovnika, augustinca…Sve što je u toj crkvi izgrađeno, dar je siromaha. Tu se nalazi u staklenom lijesu neraspadnuto, sasušeno tijelo blaženog Gracije. Njegov zagovor poznat je u pomirenju ljudi, svetac je euharistije i pomoć bračnim parovima koji nemaju djece!

KATEDRALA SV.TRIPUNA velebna je katedrala, prelijepe gradnje. U njoj dominira svetac, sv.Tripun, jako omiljen u svojoj biskupiji. Mi smo imali radost susresti se sa biskupom msgr. Ivanom Štironjom, koji nas je došao pozdraviti. Bio je vrlo srdačan, a radost je narasla do ganuća, kada je ugledao s. Zrinku, našu pročelnicu, koju poznaje po njenim roditeljima. Nakon njega, o znamenostima Kotorske biskupije, o sv. Tripunu, nastavio nam je govoriti don Robert, koji je studirao povijest i pun je znanja o mnogim povijesnim događajima.

CRKVA SV.KLARE ima lijepu oltarnu sliku Gospe Bezgrešne. CRKVA BL. OZANE poznata je svima po blaženici, čije je tijelo izloženo na štovanje, i po čijem se zagovoru događaju mnoga čudesa. CRKVA SV. EUSTAHIJE u Dobroti, također je velebno djelo vrsnih majstora, a zbog oltarne slike umjetnika današnjeg vremena Ede Murtića, predmet je mnogih rasprava zbog stila umjetnosti. Ovu crkvu je gradilo 5 obitelji sa njihovim bratstvima, a tu su živjele i djelovale sestre Služavke Maloga Isusa. U sakristiji se nalazi zbirka vrlo stare čipke.

BUDVA je zadnji dan našeg hodočašća! Kažu, da je za hodočasnike ono što im ne treba, jer odiše turizmom. Novom gradnjom, koja ne jenjava, izgubljena je duša Budve. U Budvi je postojalo kršćanstvo još u 6. stoljeću, a bila je samostalna biskupija. Bili smo u crkvi sv. Ivana Krstitelja, u kojem dominira mozaik Ivana Dulčića. Razgled grada završio je zajedničkim ručkom, i rastankom od ljepote Zaljeva svetaca!

Završimo sa riječima don Roberta, da je naš život jedno hodočašće, dok ne dođemo svome cilju… Dao Bog da bude plodonosno, da nam cilj bude Krist! Tako neka bude!

Marija Lukač, animator sv.Jeronima, Maksimir