MARIJA BISTRICA: Kako netko napisa: „Marija Bistrica vjekovima je središnje mjesto u vjerničkom životu hrvatskoga naroda. Ono što je Francuzima Lourdes, Portugalcima Fatima, Talijanima Loreto, Poljacima Čenstohova, Austrijancima Mariazell, Hrvatima je to životopisna Marija Bistrica.“ U to duhovno središte kao članovi svojih župnih zajednica grada Zagreba (Uznesenje BDM – Stenjevec, sv. Jeronim, sv. Pavao ), predvođeni svećenicima i sestrama, nošeni vjerom i zahvalnošću uputili su se i PMI. Pristižući u samo svetište, svatko je s obiljem svojega srca ušao u svetište, obišao oko oltara, zastao pred likom Majke i otvorio svoje srce.

Svi zajedno u 9 sati molili smo pobožnost Križnog puta kojeg je predvodio mons. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački. Nakon pobožnosti Križnog puta, koji su mogli, uputili su se prema kapelici „Ave Maria“ kako bi sudjelovali u zavjetnoj procesiji od kapele „Ave Maria“ do „Crkve na otvorenom bl. Alojzija Stepinca“.

Svečano euharistijsko slavlje uz prisutnost zagrebačkih pomoćnih biskupa i mnoštvo svećenika grada Zagreba, predslavio je kardinal Josip Bozanić. U homiliji kardinal je istaknuo: „Imajući pred sobom skori početak Godine vjere, ove smo godine došli u naše bistričko svetište vođeni riječju koju je Elizabeta uputila Mariji: Blažena ti što povjerova…! (Lk 1, 45). To je blaženstvo kojim je obuhvaćen sav ljudski život i cijela povijest čovječanstva. Biti danas ovdje ponajprije znači biti nošen vjerom, jer ovdje smo kao vjernici grada Zagreba, ispunjajući zavjet koji su naši preci, naraštaji prije nas, u vjeri dali Bogu. Ovdje su mladi vjernici Zagrebačke nadbiskupije u zahvalnosti za vjeru u kojoj se pripremaju za susret s Gospodinom.... Sa zahvalnošću smo ovdje, na hrvatskome zdencu vjere. Kad god se naš narod našao u pustinji, znao je da je Bog ovdje osigurao vrelo za sve naraštaje. I mi znamo da je odnos s Bogom ključ svih naših životnih trenutaka. Ovoga ljeta suočeni sa sušom, vidjeli smo  kako zemlja bez Božjega dara ne može donositi plod. Trebali bismo se još više zabrinuti što čini druga suša, ona duhovna, ona koja siječe korijen povezanosti s Bogom i zatvara čovjeka za odnos s izvorom postojanja i vječnosti. Nažalost, u novije smo vrijeme u našemu društvu suočeni s pojavama koje suše naše živote...“

Kardinal je pozvao sve, i mlade i odrasle, da novom zauzetošću žive svoj vjernički identitet kako bi imali snage oduprijeti se ideologijama bilo koje vrste koje zadiru u samu srž života pojedinca, obitelji i naroda, prikazujući vjeru nevažnom i nepoželjnom u javnome prostoru, a s druge se strane unosi sve veći strah u naše sredine te se na taj način želi osušiti naš vjerski život. Pljesak na kraju propovijedi bio je jasan govor velikog mnoštva koje se okupilo da bi na zdencu vjere ponovno zagrabilo vodu života.