LIVNO: U duhovnom centru Služavki Malog Isusa "Kuća Djeteta Isusa" vikend je provelo 19 djevojaka iz Dugopolja, Strožanca, Splita, Konjskog, Karakašice (Sinj), Trogira, Košuta i Trilja. U "Kući" su nas radosno dočekale s. Salutarija Đula, predstojnica, s. Vesna Mateljan, s. Nevena Cvitanović i s. Leona Leventić. Tema duhovne obnove bila je "Poklon mudraca" Mt 2,2-12, a u nedjelju na Krštenje Gospodinovo, bilo je kratko razmišljanje o življenju našeg krštenja. Duhovnu obnovu su pripremile s. Petra Šakić, s. Matea Periš i s. Jelena Marević.

U subotu nakon okupljanja i upoznavanja, krenulo se u dublje razmišljanje nad Riječju, susretu mudraca i Spasitelja u betlehemskoj štalici.

Ovo evanđelje predstavlja Božić duše (Meister Eckhart): rođenje vjernika u Bogu i Boga u vjerniku. Riječ je o stupnjevitom rađanju koje sačinjava pet trenutaka: traženje, Pismo, radost, klanjanje i prinos. Traženje Boga nije vožnja po autocesti duha koju su drugi napravili. Naša je napast: siguran, direktan, savršen put sa znakovima dobro vidljivima i kompletiranima sa svim mogućim informacijama. Semaforima koji su direktno povezani s nebom. Semafori koji nam daju zeleno svjetlo bez mogućnosti dvosmislenosti, odluke ili nam nalože zaustavljanje. Put savršeno osvijetljen. No, vjera je rizik, ona je put koji trebamo prevaliti osobno na drukčiji način, koji treba otkriti, izmisliti i treba biti kreativan.

Pismoznanci imaju sve: put i znakove ali ipak nisu stigli u Betlehem. Znaju sve o zemljopisu ali tu nikada nisu stavili nogu, niti namjeravaju učiniti korak. Teoretski se zanimaju za taj događaj. Informirani su ali ne i uvučeni. Imaju sve, ali putovanje, pokret, prepuštaju drugima. Od nas se ne traži zemljopisna karta nego prepričavanje, ali prepričati može onaj tko je vidio, dotaknuo. Kraljevstvo nije za ljude koji čekaju, nego za osobe koje se odluče pokrenuti. Najveći je rizik ne poći, ne krenuti, ostati nepomičan.

Došli smo se pokloniti - Prvotna svrha je klanjanje ne prinos darova. Teško je slomiti, zavesti, manipulirati osobama koje čuvaju klanjanje Jedinome koji ima pravo na to. Vjera nije ono što darujemo, nego Onaj pred kim sagibamo koljena. Ako smo zabrinuti za prinos, nalazimo se pred idolom a ne pred Bogom. U istinskom odnosu vjere nije najvažnije ono što nosimo, nego ono što idemo primiti. Ono što primili, ono što znamo, treba tražiti, otkriti, vidjeti, učiniti vlastitim, pronalazeći svoj put, neponovljiv. Mudraci nisu došli sastaviti ugovor, ugovoriti posao, nego su došli su prinijeti same sebe Onome koje se je već darovao njima.

Mudraci otkrivaju svoje srce i prinose ono što ono sadržava.
Zlato – vidljivo bogatstvo – predstavlja ono što imamo.
Tamjan – nevidljiv kao Bog – predstavlja ono što netko želi postati.
Smirna – mirisna pomast koja liječi rane i koja čuva od kvarenja – predstavlja ono što jesmo.
Kraljevsko dostojanstvo, božansko dostojanstvo i smrtnost, vlastita stvorenju, jest sve ono što čovjek ima, ali nadasve ono što želi i što mu nedostaje, njegovo je blago. Otvara Bogu svoje imanje, svoje želje i svoje oskudice, nestašice. I Bog ulazi u njegovo blago. Dajući ono što jesu, mudraci primaju onoga koji jest i postaju oni sami slični Njemu.
Prevaljen put, učinjeno iskustvo ne može se prenijeti.
Ovim Evanđeljem je prikazan i Božji univerzalizam. Bog ljubi svakoga, poštuje svakoga i razgovara sa svakim.

Nakon zajedničkog razmišljanja, uslijedio je rad u grupama, a iznošenje zaključaka vodilo nas je u još dublje i otvorenije promišljanje.

Nakon ovog duhovnog rada, uslijedila je kreativna radionica koju je pripremila s. Matea Periš. Salvet tehnikom ukrašavala su se drvca, a nakon zajedničkog opuštajućeg, kreativnog rada, dobili smo zanimljive, kreativne slike.

Ulazeći ponovo u naša duhovna promišljanja, povlačeći se u osamu, svaka djevojka je pisala svoje osobno pismo Isusu i u njemu iznosila svoj duhovni prinos malenom Djetetu, koji su nakon Večernje u kratkom klanjanju izrekle svaka za sebe u tišini.

Nezaboravni dio večeri bila je proslava 18. rođendana naše drage Ane Vržine, koja je odlučila svoj rođendan proslaviti na duhovnoj obnovi i na taj način zahvaliti Bogu na svom rođenju i onom što ona jest, Njegovo ljubljeno dijete.

Večer smo završile gledanjem dokumentarnog filma o Bl. Chiari Luce Badano i mislima o toj mladoj blaženici našeg vremena koja je prihvaćajući svoju bolest posvetila svoj život Bogu i širila oko sebe Radosnu vijest.

Drugi dan duhovne obnove započeli smo jutarnjom molitvom slaveći psalmima Krštenje Gospodinovo. Nakon molitve i doručka, razmišljali smo o svom krštenju.

Krštenjem ulazimo u novi odnos s Bogom, ljubljena smo djeca Božja, Njegovi izabranici, pomazanici. Bog tim sakramentom postaje naš Otac. Mi postajemo božanska djeca u kojima Bog postavlja novi početak, novi život u ljubavi i zajedništvu s Njim.

Pomazani smo, a pomazanje izražava da smo kraljevski, proročki i svećenički ljudi, da na nama počiva Božji blagoslov i da iz našega života zrači poseban miris. Po krštenju smo postali kraljevski ljudi koji gospodare sobom i kojima nitko ne gospodari, koji sami žive umjesto da budu življeni od drugih, koji su u miru sa sobom, i od kojih zato može izlaziti mir. Mi smo ljudi s nedodirljivim dostojanstvom, s božanskim dostojanstvom i ljepotom.

Svaki čovjek je jedinstven, jedinstvena Božja riječ, koja samo po ovom čovjeku može odjeknuti u svijetu. Mi smo neponovljivi otisak Božje ljubavi na ovoj zemlji. U toj našoj jedinstvenosti je i jedinstveno poslanje koje imam od Boga i koje nitko ne može izvršiti umjesto mene. Bog ima sa mnom poseban plan koji ću otkriti ako dozvolim Bogu da živi u meni i da mi govori.

Svjesni poklona i prinosa Bogu, te vrijednosti svoga krštenja, pristupili smo sakramentu pomirenja, a nakon toga i Euharistijskom slavlju koje je predvodio fra Marko Ercegović, meštar franjevačkih novaka u Livnu. Fra Marko nam je progovorio o pozivu apostola, ali i o pozivu svakoga od nas. Bitno je otkriti koji je moj poziv i u njemu ostvarivati svoje poslanje.

Nakon zajedničkog ručka, oprostile smo se od sestara i "Kuće Djeteta Isusa", te krenule u svoju svakodnevnicu "novim putem" i željom da i mi nekome budemo zvijezda koja će pokazati put prema Betlehemu.

s. Jelena Marević