U ponedjeljak, 4. ožujka u samostanu "Antunovac" održan je prvi turnus duhovne obnove na planu Provincije kako bi zaživjeli referati s XVIII. redovitog Generalnog kapitula. Idejni nositelj duhovne obnove je provincijsko Vijeće za duhovnost i promicanje baštine o. Utemeljitelja. Prvi turnus vodila je s. Marina Piljić, učiteljica sestara novakinja.

Duhovna obnova trajala je cijeli dan, a imala je tri dijela. Triptih su činila predavanja:

• - Posvećeni život u svjetlu obnovljenih Konstitucija
• - Milost rada
• - Naša odgovornost te naše zajedništvo.

Nakon svakog predavanja slijedio je spontani sestrinski razgovor kao odjek na izgovoreno. U prvom predavanju promišljale smo o svojim korijenima, o našim Konstitucijama. U uvodnom dijelu s. Marina nam je lijepo prikazala presjek nastanka i obnove naših Pravila od onih prvih iz 1906.g. pa sve do zadnjih, revidiranih Konstitucija čije smo odobrenje primile 2009. Uz slušanje izgovorene riječi svaka se sestra mogla pitati što njoj osobno znače pravila, koliko ih iščitava, koliko živi taj duhovni projekt, koliko živi poziv na svetost. Mnoge sestre izrazile su želju da se revidira, posadašnji i ponovno tiska stari tumač Pravila jer svetu baštinu od oca Utemeljitelja i naših prvih sestara treba iščitavati kao nadahnuće za naše današnje poslanje.

Osobitu pažnju posvetile smo našem zajedništvu. Ponirale smo u evanđeoske temelje iz kojih svaka zajednica vuče svoje korijenje, a osobito redovnička zajednica koju povezuje Duh Sveti. Svima nam je zajedničko ista ljubav - ISUS i pripadanje Isusu. S tom istinom trebamo iz dana u dan gledati lice Kristovo u licima sestara i svih kojima služimo. Zastale smo u meditaciji nad evanđeoskim detaljem kako Isus Petru pere noge te promišljale gdje je svaka osobno u tom vidu služenja.

Punina zajedništva u ljubavi proizlazi iz euharisitije. Tako smo i mi dan duhovne obnove okrunile euharistijskim slavljem kojeg je predslavio vlč. Anđelko Košćak, rektor bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu.

Sve sudionice obnove imale smo priliku danas iznova zahvaliti Bogu na svojim korijenima iz kojih smo nikle, rasle i razgranale se. Ohrabrene zajedništvom, svaka se vratila tamo gdje je poslana. Sigurno je u srcu svake sudionice narasla želja i spremnost što spremnije i vjernije ispuniti svoje poslanje.

Hvala sestrama koje su nam omogućile ovaj dan.