LIVNO: Nakon šestodnevnih duhovnih vježbi koje je su bile pod vodstvom p. Zdravka Barića, monfortanca, a na kojima su se duhovno pripremale za slavlje svojih jubileja sestre svečarice, uoči blagdana Velike Gospe u Livnu u „Kući Djeteta Isusa“, duhovnom centru Služavki Malog Isusa splitske provincije sv. Josipa, svečanu koncelebriranu sv. Misu koja je započela u 10.30 sati predvodio je Mons. dr. Franjo Komarica, biskup banjalučki. Na ovom euharistijskom slavlju bilo je prisutno preko dvadeset svećenika koji su došli iz banjalučke biskupije, splitsko-makarske nadbiskupije, zadarske nadbiskupije, zagrebačke nadbiskupije, te i iz Italije p. Maurizzio Annoni, kapucin. Preko sv. Mise Sestre Služavke Malog Isusa provincije sv. Josipa imale su obnovu zavjeta i zahvalu Bogu za 25, 50 i 70 godina zavjeta. Mons. dr. Franjo Komarica, biskup banjalučki, posvetio je, blagoslovio i otvorio Kapelicu i kuću 3 „Djeteta Isusa“.

Svečanom procesijom ušlo se u novu kapelu, koja je bila prepuna sestara, svećenika i dragih prijatelja ove kuće. Na samom početku misnog slavlja provincijalka s. Sandra Midenjak pozdravila je Mons. dr. Franju Komarica, braću svećenike i bogoslove, sestre svečarice, te sve ostale prisutne i istakla kolika je radost sestara ove Provincije danas kada se posvećuje kapela, blagoslivlje nova kuća duhovnog centra i sestre slave svoje zavjete. Svima je izrazila dobrodošlicu u duhovnom centru „Kući Djeteta Isusa“.

Mons. dr. Franjo Komarica je na ovaj pozdrav i izraz dobrodošlice rekao kako je ovo je dan što nam ga darovao Gospodin Bog i moramo se radovati, te je istaknuo kako je Božja providnost da sestre Služavke Malog Isua dođu u ovaj kraj i zahvalio sestrama što su ovoj mjesnoj Crkvi i ovom narodu na raspolaganju. 

Slijedio je blagoslov vode i dok je biskup Komarica blagoslivljao sve prisutne, sestarski zbor predvođen s. Dulcelinom Plavša pjevao je „Vidjeh vodu“, a na orguljama je pratio prof. Mirko Jankov, PMI.

U uvodnom dijelu dio obreda zavjetovanja provincijalka s. Sandra Midenjak proziva sestre svečarice, a one odgovaraju „Evo me Gospodine, pozvao si me“. Ove godine sestre svečarice su: S. M. MATEA KRSTIČEVIĆ koja obnavlja privremene zavjete, S. M. MIRJANA ROJNICA i S. M. ANKA KRISTIĆ koje zahvaljuju Bogu za 25 godina zavjeta, S. M. VATROSLAVA DUGANDŽIĆ, S. M. GORDIJANA LOVRIĆ, S. M. SERVACIJA MATELJAN, S. M. KREŠIMIRA MILOLAŽA, S. M. GONZAGA MUŠTERIĆ, S. M. EMERITA ŠUŠNJARA i S. M. LUKRECIJA ŽAPER koje zahvaljuju Bogu za 50 godina zavjeta i S. M. ROZAMUNDA VUKAS koja zahvaljuje Bogu za 70 godina zavjeta.

U prigodnoj homiliji Mons. Komarica je istaknuo kako je danas doista izvanredan svečani dan za provinciju sv. Josipa – Družbe sestara Služavki Malog Isusa, sestre jubilarke,  sestru koja obnavlja zavjete, sve nas nazočne, te za mnoge koji će se okoristiti ovim Božjim darom novog zdanja redovničke zajednice SMI. U ovom slavlju slave se tako četiri važna događaja: Posveta oltara, blagoslov ove kapele i kuće susreta, Obnavljanje privremenih redovničkih zavjeta i zahvaljivanje Bogu za 25, 50 i 70 godina redovničkog života.

Mons. Komarica je rekao kako su od najstarijih vremena kršćani podizali stalan oltar – kao žrtvenik, na kojem se u slavlju euharistije uprisutnjuje žrtva križa sve dok Krist ponovno ne dođe i kao STOL oko kojeg se okupljaju članovi Crkve da hvale Boga i blaguju Tijelo Kristovo.

Nadalje, istaknuo je kako je po promisli Božjoj sagrađena je ova kuća njemu drage  Družbe, Družbe koja je djelo Božjeg milosrđa za ovo podneblje. Krist je Osnivač Družbe i On je po  Njegovom vjernom sluzi nadb. Josipu Stadleru ostvario i ostvaruje divna djela i u našem narodu i ovoj zemlji, kao i susjednoj Hrvatskoj, ali i drugdje. Tko ozbiljno računa s Kristom, taj mora biti vjerodostojan Njegov suradnik – mora biti graditelj Božjeg Kraljevstva – Božje istine, milosrđa, dobrote i ljubavi i trajnog mira među ljudima – ako se uspostavi mir s Bogom, imat će se mir i u vlastitom srcu i moći će se izgrađivati istiniti mir i sloga među ljudima. Mons. Komarica je naglasio kako upravo zato trebaju ovakve kuće, i kako u ovom gradu treba graditelja, činitelja dobra i mira! 

U daljnjem govoru, Mons. Kmarica se razmišljajući o evanđeoskom tekstu osvrnuo na pitanje o najvećoj zapovijedi, o najtežem propisu iz knjige Zakona koje je ozbiljno Isusu postavljeno. Isus odgovara izdvajajući dvije zapovijedi, dva propisa koji se inače nalaze na odvojenim mjestima u knjizi Zakona i – što je zapravo začuđujuće – spaja ih zajedno. To su zapovijedi ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu. Istaknuo je kako treba nadodati da se zapovijed ljubavi prema bližnjemu nalazi na prilično neupadljivom mjestu, a zapovijed ljubavi prema Bogu naprotiv na posebno istaknutom. Isus ipak ove dvije zapovijedi spaja i tako spojene ih stavlja od sada kao najveću zapovijed, najveći propis i to Božji najveći propis. To je izvanredna, nova nauka, koja čovjeka pojedinca čini daleko slobodnijim! Ali i mnogo odgovornijim pred Bogom.

Mons. Komarica naglašava:“ Prisjetimo se, ono što je u izvješću evanđelista Mateja Isus već rekao u svom poznatom Govoru na Gori (usp. Mt 5-7) u ovoj prigodi on još jednom vrlo jasno ističe. Korijen i cilj svega djelovanja čovjekova, treba biti ljubav. Čovjek nije stvoren samo da se svim srcem Bogu pokorava, nego da ga kao svog dobrog Oca voli, ljubi. Tek kroz ljubav se pravo ostvaruje i poslušnost. Bog nas ne treba kao ustrašene,  pokorne robove, nego kao slobodnu, radosnu svoju djecu, svoje sinove i kćeri. Zato bi naša ljubav prema Bogu trebala biti korijen i temelj našeg života, naše pobožnosti, našeg ponašanja i djelovanja – i kao kršćani i još više kao Bogu posvećenih osoba u redovničkom odn. svećeničkom staležu.

Iz istog korijena, istog temelja treba izrasti i naša ljubav prema bližnjemu. Pri tome treba dakako imati na umu – a to mi znademo iz svetopismskih mjesta – da taj „bližnji“ nije samo moj ukućanin, samo pripadnik moje redovničke zajednice, moga naroda, kao što se to nekad mislilo ( a ima i danas primjera da se tako ne samo misli, nego i ponaša) nego je to svaki čovjek. Ljubav Isusova sljedbenika ne smije nigdje postaviti sebi prepreke, jer je njezin uzor ljubav Nebeskog Oca, koji „daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima“ (5,45). I za odnos prema drugome, prema bližnjemu vrijedi da ljubav treba biti ona jezgra, srčika, snaga koja je kadra i oživjeti i uzdržavati sve međusobne veze među ljudima. Ljubavlju treba život i oblikovati i međusobno povezivati u dragocjeno zajedništvo, jedinstvo. Za svakog vjerodostojnog Kristovog sljedbenika dolazi -  prije svih drugih obveza, propisa i zapovijedi – pitanje njegova odnosa prema Bogu i prema bližnjemu. Zato, ako netko ne zna što treba činiti u konkretnom slučaju, tj. što je volja Božja, onda neka se upita kakav mu je odnos prema ovoj najvećoj zapovijedi.“

Spominjući Sl. B. Josipa Stadlera, istaknuo je kako se on trudio živjeti ove zapovijedi, te bio je blagoslovljen i bio je blagoslov. Bio je vjerodostojni Kristov sljedbenik i suradnik, neumorni apostol ljubavi Presvetog Isusova Srca, Zaljubljenik u Isusa Krista – i Malog i velikog i na križu raspetog i Uskrslog, te je gajio pobožnosti – prema oltarskom sakramentu, Srcu Isusovu, Presvetoj Djevici i Sv. Josipu. Mons. Komarica je zahvalio Bogu za njegov sveti život, osobito za njegovo posebno djelo Družbu sestara SMI.

Mons. Komarica se nakraju obratio i sestrama svečaricama: „Draga sestro juniorko i sestre jubilarke – Vama danas od srca zahvaljuje Crkva za Vašu spremnost da služite Kristu i Vašu vjernost Kristu.

Vi ste, drage i poštovane sestre prije 25, 50 i 70 godina prepoznali Božji poziv i odlučili da mu se odazovete. Vi ste Kristu povjerovale, dale Mu se posve na raspolaganje, svjesne da On ne treba navijača, ni promatrača, ni polovičnjaka, ni zabušanata, nego vjernih i neumornih suradnika. Prolazile su godine i desetljeća Vašeg ustrajnog odazivanja na nove zadaće i u novim sredinama, a Vi ste, potpomagane Njegovom utjehom i snagom, koja se često očitovala i preko Vaših redovničkih poglavarica i drugih, braće i sestara, ustrajavali i ustrajali. Kao i kod svakog čovjeka, bilo je, možda i u Vašem životu trenutaka Vašeg osobnog Getsemanija, ali Vi ste i tu zajedno s Kristom ponavljali: Oče, ne moja, nego tvoja volja neka bude! – Razumljivo je također, da sada, Vaše tjelesne snage pomalo malakšu, a i onaj nekadašnji Vaš mladenački idealizam nije tako izražajan. Ali Vi ostajete vjerne Kristu u duhu Evanđelja i Vaših redovničkih Konstitucija i takve želite ustrajati do smrti. To također očekuje od Vas i Bog, koji Vas je pozvao na ovakvu izabranu životnu stazu i koji Vam trajno garantira svoju vjernost, a očekuje i Vaša redovnička zajednica i naša domovinska Crkva, koja Vam zahvaljuje za Vaše vjerno i požrtvovno služenje, te moli za Vas Božju pomoć i zaštitu, te zagovor Presvete Djevice, te Vašeg Svetog Utemeljitelja.

Drage sestre i braćo, Isus i nas danas – na ovaj svečani dan – potiče da molimo Gospodara žetve da pošalje nove radnike u svoju žetvu (usp. Mt 9,35-38), kako smo čuli u odlomku Matejevog evanđelja. Očito je to itekako Isusu važno, da Mu nebeski Otac dadne i danas, iz redova Njegove Crkve u našim biskupijama – novih, spremnih, vjerodostojnih suradnika i suradnica! Mi smo svi pozvani i prozvani – ne samo moliti, nego i djelovati da se ta Isusova želja ispuni. A to će se djelovanje najbolje očitovati kroz naše vjerodostojno kršćansko, svećeničko, redovničko življenje. Radi se, dakle, o ispravno shvaćenom duhu kršćanskom, duhu svećeništva i duhu redovništva! – Pozivam vas da za taj duh molimo danas, i ne samo danas! Molimo s vjerom da nas Bog želi uslišati! Neka Mu je slava i hvala za sva dobročinstva, koja je udijelio našim svečaricama i cijeloj našoj domovinskoj Crkvi. Amen.“

Nakon homilije slijedilo je pjevanje litanija svih sveti. Litanije je pjevao don Josip Dukić, ravnatelj klasične nadbiskupijske gimnazije „don Frane Bulić“ u Splitu.

Nakon litanija Mons. Komarica je pomazao i posvetio oltar. U oltar su  stavljene relikvije sv. Leopolda Bogdana Mandića. Prije samog stavljanja relikvija, Povelju o relikvijama potpisali su Mons. Franjo Komarica, banjalučki biskup, provincijalka s. Sandra Midenjak i s.  Salutarija Đula kućna predstojnica i provincijalna ekonoma. 

Slijedila je obnova zavjeta - s.M. Matea Krstičević obnovila je svoje redovničke zavjete na godinu dana.

Dok je sestarski zbor pjevao „Gdje je ljubav prijateljstvo“, Mons. Komarica je u pratnji provincijalke s. Sandre Midenjak i kućne predstojnice s. Salutarija Đula, bagoslovio kuću.

Misne darove, koje je pripremila i aranžirala s. Dolores Brkić, su prinijele s. Mirjana Rojnica, s. Anka Kristić i s. Matea Krstičević, a za to vrijeme su s. Dulcelina Plavša i s. Marinela Delonga u pratnji sestarskog zbora otpjevale pjesmu Blagoslovi Gospode.

Poslije popričesne molitve sestre jubilarke su zahvalile Bogu za svoje služenje tijekom 25, 50 i 70 godina redovničkog života. Ovo su za sve prisutne bili posebni trenuci, a za sestre jubilarke veliko uzbuđenje, što se dalo i primjetiti. Na kraju ovog svečanog slavlja zajedno smo pjesmom zahvalili Bogu pjevajući Tebe Boga hvalimo i Himnu Družbe sestara Služavki Malog Isusa.

Nahranivši se Tijelom i Riječju Božjom, druženje se nastavilo za zajedničkim stolom uz bratsku riječ i pjesmu. U ovom dijelu provincijalka s. Sandra Midenjak uputila je još jednom svoj izraz dobrodošlice i zahvale nazočnima:

Mnogopoštovani oče biskupe Franjo, poštovana braćo svećenici, poštovani gosti i uzvanici, drage sestre, drage svečarice jubilarke!

Dva su razloga da smo se danas okupili u ovoj svečanoj atmosferi. Jedan je – proslava redovničkih jubileja naših sestara: 25. obljetnica, 50. obljetnica  i 70. obljetnica zavjeta, i obnova redovničkih zavjeta. Drugi razlog našeg današnjeg slavlja jest – posveta kapele i blagoslov kuće.

Kad smo se 10. 10. 2000. prvi put našle na ovom posjedu i upoznale se s našom dobročiniteljicom Vojom Kajić, nismo ni slutile koju ulogu će ovaj prostor imati i za nas i za druge. Naša Voja nam je velikodušno darovala sve što je ovdje posjedovala: svoju kuću, stojnu i gospodarsku i okućnicu. Ponovo joj od srca izričemo svoju zahvalnost. To je za nas Služavke malog Isusa, posebno tadašnju upravu, bio izazov na razmišljanje što Isus od nas sada ovdje želi? Zašto nam se daje i čemu ovo treba služiti? Kroz molitvu i razgovor polako smo otkrivale što Isus želi i koje su potrebe ovog vremena i naše potrebe u današnjem vremenu.

Božju darovanost u ljepoti ovog kraja, posebno ovim prostorima uz rijeku Žabljak, mislile smo da ćemo najbolje upotrijebiti ako ovdje uredimo prostor za duhovnu obnovu i odmor za sestre u njihovim duhovnim i tjelesnim potrebama. I s tim smo počele. Međutim, s vremenom se uvidjela potreba za većim prostorom, koji bi bio otvoren i za potrebe drugih koji ovdje žele naći duhovnu okrepu, i u susretu s Bogom i ljepotom okoliša obnoviti svoje duhovne snage. Zato je ovo naraslo u duhovni centar – da u njemu duhovno poraste tkogod u njega dođe u i njemu se zaustavi.

Najljepše što se ovdje dogodilo jest to što se sam Isus ovdje nastanio, u kapelici Malog Isusa u kojoj mnogi u tišini i molitvi nalaze utjehu i ohrabrenje u susretu s Njim. Danas imamo radost posvećenja ove prekrasne velike kapele.

Zahvaljujem Svevišnjem što nam je providio ovaj prekrasni dio zemlje u Bosni u kojoj smo nikle. Zahvaljujem našoj dragoj Vojislavi Kaić što je nadahnuće Božje o darivanju provela u djelo. Zahvaljujem s. Salutariji koja je svojim umijećem i požrtvovnošću sve ovo pretvorila u ovu prekrasnu cjelinu zdanja i okoliša u kojem sve odiše ljepotom sklada, u kojoj na poseban način dominira sklad i uzvišenost prostora u kojima stanuje Isus u dvije kapelice.

U ovoj prigodi posvete kapelice i slavlja redovničkih jubileja od srca pozdravljam mons. Franju Komarica, biskupa banjalučkog, predvoditelja današnjeg slavlja. Znamo da se iskreno radujete. Ostvarila se Vaša Želja: Mali Isus je „preplivao“ Vrbas! Hvala Vam što ste danas s nama u ovoj našoj zajedničkoj radosti i zahvalnosti Bogu. Dobro nam došli, danas i inače!

Bez naših vjernih dobročinitelja teško bi se ovo ostvarilo. Stadler nam je ostavio u amanet vjeru u providnost Božju. I nikada nas nije napustila brižna Očeva ruka. I ovaj duhovni centar je dokaz Njegove brižne ljubavi.

U duhu te Božje providnosti od srca pozdravljam dragog p. Maurizia, kapucina iz Italije, provjerenog prijatelja Malog Isusa i Njegovih služavki i velikog našeg dobročinitelja. Hvala Vam p. Maurizio za veliku pomoć i podršku i hvala Vam što ste došli da s nama podijelite ovu radost.

Od srca pozdravljam fra Antu Logaru, kapucina, provincijala provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića. Darovao nam je i moći sv. Leopolda Bogdana Mandića koje su položene u oltar. Hvala fra Ante za doprinos Vaše provincije u uređenju i dovršenju i kapele i kuće i okoliša. Od srca pozdravljam fra Juru Šarćevića, također kapucina, definitora u vrhovnoj upravi oo. Kapucina.

Hvala svima koji su na bilo koji način, u novcu, materijalu ili na drugi način pomogli da se dovrši ovaj duhovni centar „Kuća Djeteta Isusa“.

Pozdravljam čelne ljude grada Livna i raznih institucija grada Livna.

Pozdravljam sve izvođače radova koji su odgovorno radili posao koji im je dodijeljen i povjeren.

Srdačno pozdravljam izaslanicu naše časne Majke, savjetnicu u vijeću Vrhovne uprave – s. Mariju Banić. Dobro nam došla s. Marija!

Srdačno pozdravljam sve drage goste i uzvanike: sve svećenike, sve sestre, i sve, sve koji ste danas došli da zajedno s nama zahvalite Gospodinu za ovo lijepo djelo na slavu Božju i raste Njegove djece.

I na kraju, pozdravljam p. Zdravka, voditelja Duhovnih vježbi i pozdravljam sve naše svečarice, naše jubilarke: s. Rozamundu (70), s Vatroslavu, s. Emeritu, s. Servaciju, s. Lukreciju, s. Gordijanu, s. Gonzagu, s. Krešimiru (50), s. Mirjanu, s. Anku (25) i najmlađu s. Mateju (obnova) – i od srca čestitam vaše jubileje, dijamantni, zlatni, srebrni i obnovu zavjeta. U ovu posvetu kapele lijepo se uklapa posveta vaših života i predanja Isusu kojemu sve ovo smjera i u kojemu jedino sve ima svoj smisao. Hvala vam sestre za vaše svjedočenje ustrajnog služenja Isusu kroz tolike godine života, kad je to bilo zgodno i kad nije bilo zgodno. Od srca vam čestitam i želim, kako ste Mu i obećale, da Mu budete vjerne u ljubavi i služenju do kraja svoga života.

Od srca pozdravljam vašu rodbinu i prijatelje koji su došli da se s vama raduju i zahvale Gospodinu za vaše posvećene živote.

Još jednom pozdrav svima i srdačna dobrodošlica svima, baš svima, uz naš dragi poklik: ŽIVIO MALI ISUS!

s. Sandra Midenjak, provincijalna glavarica

s.J.M.