Preselila se  u kuću Oca nebeskoga

S.  M. Magdalis (Dragica) Krnjača 

(Košute, 23. VIII. 1954. - 2. VI. 2022.)        

 Uoči prvog petka, u mjesecu posvećenom Srcu Isusovu, 2. lipnja 2022., u samostana Srca Isusova i Marijina u Košutama, okružena sestrama, u jutarnjim satima, tiho se preselila u drugu i ljepšu Domovinu gdje nestaje svaka bol i patnja, naša draga s. M. Magdalis Krnjača. Preminula je u 68. godini života i 48. godini redovništva. S ljubavlju je neumorno odgajala i vodila djecu Isusovom srcu, te se u mjesecu posvećenom Isusovu srcu preselila u vječnost.

Posljednji ispraćaj obavljen je u subotu 4. lipnja 2022. s početkom u 16,00 sati. Slavljenja je sveta misa u župskoj crkvi u Košutama, a zatim je bio ukop na mjesnom groblju Srca Isusova u Košutama.

Na sprovodu je bilo nazočno oko pedesetak sestara iz Provincije, s provincijskom glavaricom s. M. Terezijom Pervan. Iz rodnih Košuta došli su njezini najbliži, brat i sestre, i ostala rodbina, brojni mještani, kao i veliki broj ljudi iz Metkovića. Svetu misu s prigodnom homilijom je predvodio župnik župe sv. Ilije u Metkoviću fra Ante Bilokapić, a u koncelebraciji su bili: don Stipe Ljubas, župnik Trilja i dekan cetinskog dekanata, župnik Košuta don Tomislav Topčić, don Dražen Dukić, don Petar Dukić, don Josip Dukić, st, don Josip Dukić, ml. don Ivan Grubišić, don Vjenceslav Kujundžić, fra Antonio Mravak, fra Lukica Vojković. Fra Ante je zahvalio s. M. Magdalis, koja nas je tako brzo napustila, za život i služenje Malom Isusu u malenima u samostanu u Metkoviću kroz 28 godina, te izrazio riječi sućuti Splitskoj Provinciji, rodnoj župi Košute, župi sv. Ilije u Metkoviću, djeci i njihovim roditeljima u dječjem vrtiću ˝Mali Isus˝ u Metkoviću. Najavio je da će se i misa zadušnica za s. M. Magdalis slaviti i u crkvi sv. Ilije u Metkoviću, 6 lipnja 2022. u 19 sati.

 Na kraju svete mise u ime sestara Splitske Provincije od s. M. Magdalis se oprostila provincijska glavarica s. M. Terezija Pervan.

 S. Magdalis (Dragica) Krnjača, kći Ante i Ive rođ. Dukić, rođena je 23. kolovoza 1954. u Košutama, župa Trilj, danas župa Košute, u dobroj katoličkoj obitelji, kao prvo dijete od petero braće i  sestara: dva brata i tri sestre. Teško je doživjela kad se otac teško ozlijedio i dosta rano umro. Majka je djecu s ljubavlju i brižnošću dalje odgajala. Uz kućni odgoj Dragica se pod vodstvom revnih župnika don Ante Bućana i don Tomislava Karamana odgajala i u župskoj zajednici. Osjetila je Božjom milošću i poticajem drugih djevojaka iz rodnog mjesta poziv na redovnički život. Došla je u Družbu Sestara Služavki Maloga Isusa 18. listopada 1970. godine. U samostanu u Omišu kao redovnička pripravnica je  završila sedmi i osmi razred osnovne škole. Upućivala se i u domaćinske poslove i redovnički život. U novicijat je ušla 6. siječnja 1973. u samostanu u Dubrovniku, pod vodstvom magistre s. M. Maristele Goić. Privremene redovničke zavjete položila je 6. siječnja 1974., a doživotne zavjete 6. siječnja 1980. godine u Dubrovniku. 

  Kao sestra završila je srednju stručnu školu-smjer konfekcionar tekstila, stekla Uvjerenje o osposobljenosti za pomoćne poslove u zdravstvenim i socijalnim ustanovama, a na Institutu za duhovnu formaciju redovnica pri Bogoslovnom fakultetu u Splitu stekla svjedodžbu o dvogodišnjem pohađanju s položenim ispitima tečaj za sestre juniorke. Imala je prirođeni sluh i smisao za crkveno pjevanje, izraziti dar za umjetnički ručni rad i aranžiranje, te je u Zagrebu pohađala i završava tečaj za aranžiranje. Uvijek je bila aktivna u crkvenim zborovima u župama u kojima je djelovala, kao i u zboru sestara na planu Provincije, koji je nastupao na svim većim, proslavama Provincije i Družbe. Bila je članica Društva Prijatelja Malog Isusa u Provinciji, koji su je za vrijeme njene bolesti uključili u svoje molitve.

  Poslije položenih redovničkih zavjeta u siječnju 1974. godine odlazi u Donju Lastvu u Boki kotorskoj, gdje godinu dana uređuje i kiti župsku crkvu, crkveno rublje i vodi crkveno pjevanje. Istu službu godinu dana vrši i u župi Gruda u Konavlima, a uz to izrađuje džempere za potrebe mještana. Ovo isto godinu dana vrši i u župi Cista Velika. Od 1976. do smrti predano radi s djecom u dječjim vrtićima u nekoliko samostana. Kroz 46 godina neumornog rada u dječjim vrtićima dolazi do izražaja njezina prirođena kreativnost, umjetnički dar za pjevanje i likovno izražavanje, kreaciju, aranžiranje, scensku postava dječjih priredbi. Svaki detalj u pripremi priredbi s djecom s. M. Magdalis bi precizno razradila, od dekoracije do scenskih postava i izvedbi priredbi. Najprije radi od 1976. do 1984. u dječjem vrtiću u samostanu u Krilu Jesenicama; zatim od 1984. do 1994. u dječjem vrtiću u samostanu u Metkoviću; od 1994. do 2004. u dječjem vrtiću u Kaštel Kambelovcu, gdje jedno vrijeme uz tu službu vrši i službu predstojnice. Od 2004. ponovno dolazi u Metković i radi u dječjem vrtiću “Mali Isus”, u kojem predano radi do sredine travnja 2022., možemo reći do svoje smrti, do zadnjih dva mjeseca kad su se počeli pojavljivati znakovi teške bolesti.

U dječjem vrtiću u Metkoviću kroz 28 godina neumornog rada s djecom odgojila je brojne generacije djece, koji su sada odrasli ljudi i stvaraju svoje obitelji, imaju svoju djecu u dječjem vrtiću, pa je znala u vrtiću odgajati i djecu svojih odgajanika. Mnoge generacije djece odgojem u vrtiću u Metkoviću usmjerila je u životni smisao, bila je kako u propovijedi, reče fra župnik fra Ante, dobri anđeo u neretvanskoj dolini, koji je bdio nad djecom u dječjem vrtiću u samostanu, a djeca su oko nje bili mali zbor anđela, kojima će nedostajati u vrtiću ali će ih zasigurno pratiti kao dobri anđeo iz rajske slave. Fra Ante je istaknuo da je s. M. Magdalis darom koji joj je Gospodin udijelio, druge razveseljavala, radovala svojim umjetničkim kreacijama, malim crtežima, izrađivanjem anđela, raspjevanim glasom i širokim osmjehom. Sve je to činila Bogu na slavu, a na radost djece i drugih. U ime brojnih generacija djece koje je odgajala u dječjem vrtiću u Metkoviću i roditelja riječ zahvale uputio je Branko Medak, koji je nadahnutim riječima, u zahvalnosti nazvao s. M. Magdalis ˝draga naša Radosti, pjevaj u nebeskoj slavi, u nebeskim visinama. Igraj se u rajskoj slavi s anđelima. Izrađuj i gore anđele za djecu u dječjem vrtiću u Metkoviću, pazi na njih kao njihov dobri anđeo.˝

 Rad s djecom u dječjem vrtiću s. M. Magdalis je voljela i svom dušom je bila predana u služenju Isusu u odgajanju malenih. Zdušno se pripremala s djecom i sestrom odgajateljicom u vrtiću za proslave Božića i Uskrsa, sv. Nikole, dane kruha, maskenbal, Majčin dan. Sudjelovala je s djecom u humanitarnim izložbama, kako na razini samog vrtića, tako i na razini Grada i Provincije, u čemu bi s. M. Magdalis doprinosila svojim osobnim kreacijama. Svake godine na humanitarnoj izložbi Prijatelja Malog Isusa i sestara za potrebe misija i za potrebe siromašnih štand iz Metkovića, koji bi s rukotvorinama pripremala bio je poseban i zapažen među svim drugim grupama. Na to  štandu  su  posebno bile upečatljive rukotvorine koje bi osobno izradila s. M. Magdalis. Prihod od humanitarne izložbe slan je našim misionarima za potrebe njihovih misija i siromašnih, pa su prigodom njezine smrti neke misijske postaje kojima je slana za pomoć izrazile sućut prigodom smrti s. M. Magdalis i uključile se u molitvu za pokoj njezine duše: fra Ivica Vrbić iz Bolivie, don Ante Batarelo (ranije i don Dražen Klapež i don Nikola Sarić), i naše sestre iz misijske postaje na Haitima.

 Kroz svih 28 godina života u Metkoviću bila je aktivna članica crkvenog zbora u župi sv. Ilija, te je rado pomagala u aranžiranju za crkvene prigode i blagdane, kao i samostanske svečanosti. Voljela je da samostanska kapela, blagovaonica i zajedničke prostorije za sestre budu lijepo uređene, dekorirane, da podižu duh i dušu za milosno, da odišu duhovnim. U tome bi uvijek dala svoj doprinos i trud. Bila je puna životne energije i volje, vedre naravi i komunikativna.

  Oko Uskrsa ove godine počeli su se pojavljivati znakovi bolesti te je prema uputi liječnika počela s liječničkim pretragama. Otkrivena je teška zloćudna bolest i podvrgnuta je operacijskom zahvatu u bolnici u Dubrovniku. Nastali su problemi s plućima, otežanim disanjem i potreba za korištenjem kisika za disanje. Liječnici i ostalo medicinsko osoblje nastojali su sve učiniti što je u njihovoj moći. U samostanu u Metkoviću posjetila ju je provincijska glavarica s. M. Terezija Pervan sa s. M. Brigitom Rojnica. Postajala je sve svjesnija ozbiljnosti stanja u kojem se nalazi, i suočavala se s nemoću, slabosti i krhkosti ovozemnog života. Bila je strpljiva i predana u Božje ruke, živeći u nadi i vjeri u vječni život. Dana 31. svibnja sanitetskim vozilom prevezena iz samostana u Metkoviću u samostan u Košutama, a 2. lipnja blaženo je premiula.

 Provincijska glavarica s. M. Terezija zahvalila je sestrama samostana sv. Obitelji u Metkoviću pod vodstvom s. M. Angelis Kešina, koje su bile brižne sestre u njenoj teškoj bolesti. Zahvalila je i sestrama iz samostana sv. Obitelji u Dubrovniku gdje je u ovo vrijeme bolesti s. M. Magdalis često odlazila u bolnicu Dubrovnik, kao i liječnicima i medicinskom osoblju Dubrovnik, te dr. Barać iz Metkovića, medicinskom osoblju koji su bili na pomoći kad god je trebalo, hitnoj pomoći Doma zdravlja u Metkoviću koji su osim saniteta dva puta dizali i helikopter za Dubrovnik. Zahvalila je i sestrama u samostanu Košute u čijem je okruženju sestra preminula, kao i sestrama koje su došle na ispraćaj iz naših zajednica, kao i sestrama drugih redovničkih zajednica. Zahvalila je  svećenicima nazočnima, posebno fra Anti Bilokapiću župniku župe sv. Ilije u Metkoviću na predvođenju misnog slavlja i nadahnutoj propovijedi, kao i župniku župe Srca Isusova u Košutama don Tomislavu Topčiću na predvođenju sprovodnih obreda. Izrazila je u ime sestara naše Provincije sv. Josipa iskrenu sućut i blizinu braći: Miljenku i Marinku, sestrama: Mirjani i Anđi s obiteljima, te svoj bližoj i daljnjoj rodbini. Zahvalila je svima koji su došli ispratiti s. M. Magdalis, a posebno župljanima iz Metkovića i okolice koji su je voljeli, a ona je ušla u njihove živote.

 Na koncu oproštajne riječi provincijska glavarica s. M. Terezija je zahvalila s. M. Magdalis i istaknula: ˝U tvojoj bolesti često smo komunicirale i vidjele se kako u Metkoviću tako i po dolasku u Košute. Uvijek si bila zahvalna za sve, zahvalna za sestre, pozdravljala sestre, zahvaljivala za molitvu. Hvala ti za to lijepo svjedočanstvo koje sam doživjela. Zadnji dan tvoga života pozdravile smo se tako da sam ti stavila križ na čelo, stisak ruke i osjetila smiraj u tebi te da uskoro odlaziš svome Gospodinu. ... hvala ti za svu ljubav, žrtvu i molitvu, plemenitost radost i kreativnost koju si utkala u život Crkve naše Družbe, Provincije, a posebno u živote malenih. Neka Ti Isus bude vječna nagrada, moli se za nas kod Isusa da mu služimo u svetosti.˝

 Pokoj vječni daruj joj Gospodine, uživala mir u društvu svetih!

  s. M.  Maneta Mijoč