"Daj nam ljubav da s Tobom hodimo, svjetlo da Tvoje budemo i da svakome radost nosimo jer prijatelji Tvoji smo": stihovi su himne Društva Prijatelja Maloga Isusa koji, i nakon nekoliko dana od hodočašća, još odzvanjaju u uhu i srcu. Još je postojanija želja za donošenjem radosti drugima.
Dana 8. veljače 2022. godine, na 8. dan devetnice blaženome Alojziju Stepincu, a ujedno i Stadlerov dan, članovi su se naše zajednice Prijatelji maloga Isusa zaputili na hodočašće u Stepinčev Krašić. Ne samo da su put do Krašića obilježili razgovor i molitva, već i mala edukacija sestre Marte Vunak o značaju blaženoga Stepinca za Družbu sestara Služavki Maloga Isusa.
Po dolasku u Krašić uslijedio je križni put popraćen događajima, trenutcima i okolnostima vezanima uz blaženikov život. Taj je križni put poslužio kao milosna duhovna priprema za svetu misu, a u animiranju su križnoga puta sudjelovali i članovi naše zajednice.
Svetu je misu predvodio dekan Krapinskoga dekanata i župnik Župe Uzvišenja sv. Križa – Začretje preč. Vladimir Drnetić; propovijedao je župnik Župe sv. Jelene Križarice u Zaboku preč. Branko Risek. Uz domaćega župnika Ivana Vučaka koncelebrirali su i župnik Župe Gospe Fatimske iz Lukavca preč. Josip Žagar te naš župnik Ivan Lastovčić. 
(…) Ovako sakrivenog možemo da Te gledamo, ovako sakrivenom možemo da Ti dođemo s punim pouzdanjem i iznesemo naše nevolje. Ali, iako si sakriven, Ti si ipak naš Bog, Bog Izraelov, Spasitelj (…) riječi su jednoga od mnogobrojnih snažnih Stepinčevih govora. Skriven u Presvetom oltarskom sakramentu – nama, malenima, tako blizu. Ljudskome srcu nepojmljivo, a tako potrebno i ispravno: Ti, Kralj kraljeva, želiš biti prijatelj nas malenih. Koje li časti. Misli su to koje su me obuzele tijekom misnoga slavlja dok sam promatrala umjetničku sliku Posljednje večere na svodu župne crkve u Krašiću: želiš nas za svojim stolom, želiš da se nazivamo Tvojim prijateljima i tako donosimo radost drugima.
U nadi, molitvi i vjeri u proglašenje blaženoga kardinala Stepinca svetim, zaključili smo misno slavlje. U mislima ostaje lik dječaka ministranta koji dijeli ceduljice s molitvom za proglašenje Stepinca svecem. U srce se usjekla želja biti nevinim, jednostavnim i sklonim sanjarenju – poput toga dječaka, ali i blaženoga kardinala čija je savjest čista, a ljubav prema vlastitome narodu nemjerljiva.
Nakon svete mise razgledali smo prostorije u kojima je Stepinac provodio svoje (posljednje) dane, a potom je uslijedila zajednička večera.
Ohrabreni Stepinčevim primjerom, odnosno ljubavlju kojom je ovaj blaženik izgarao za svoj narod, vjeru i domovinu zaputili smo se svojim domovima. Njegov život poticaj nam je da izgaramo jedni za druge, donosimo drugima radost i tako ,,lovimo ljude’’ (usp.  Lk, 5:10). Iz svakoga trenutka slabosti neka nas podigne Stepinčeva misao: Gledaj gore prema nebu i ne boj se!

Iva Marija Pitlović