{image:1:large}

Tog sunčanog i lijepog poslijepodneva, ispraćena blagoslovom i lijepim željama našeg vlč. Željka Faltaka, grupa od tridesetak članova Prijatelja Malog Isusa iz župe sv. Ivana Krtitelja, na čelu s našom voditeljicom, s. M. Kristinom Maslać, krenula je u posjetu i na mjesečni susret Prijateljima Malog Isusa u Samobor. Društvo nam je pravio i đakon Filip Marić.

Inspirirani toplim Stadlerovim razumijevanjem važnosti međuljudskih odnosa i bliskosti s braćom i sestrama koje nam Isus dovede u život, ne kao slučajnost već odabir, otvorena smo srca krenuli bolje upoznati braću i sestre u Samoboru, koji i sami štuju Malog Isusa te nesebično i spremno dijele ljubav i veselje sa svojim bližnjima.

Nešto prije 18:00 sati stigli smo pred crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije. Ova prelijepa crkva, građena je u baroknom stilu od 1712. do 1733. g. Smještena je u kompleksu franjevačkog samostana te obiluje bogatim umjetničkim, izuzetno vrijednim, baroknim inventarom i umjetninama. U sklopu crkve nalazi se i Kuća susreta Tabor u čijoj se organizaciji održavaju duhovne obnove i seminari. U fratarskom samostanu dočekao nas je gvardijan fra Nikola Vukoja

i ljubazno nam ispričao kako je tekla gradnja same crkve i samostana, te povijest dolaska franjevaca u ove krajeve još od 16. stoljeća, kada im je darovano zemljište i crkvica svete Marije u polju, u kojemu se sada nalazi samostan. Kao čuvari vjere, jezika i kulture, vrlo rano su u samostanu osnovali i školu za nadarene dječake koji su htjeli učiti, a uvijek su imali i apoteku, te su osnivali i sveučilišta. Narod ih je i u ovom kraju lijepo primio, a tako je i danas, jer fratri predano rade s djecom, mladima i odraslima, približavajući im Riječ Božju, ali grade i međugeneracijsku toleranciju i bliskost. Potom smo posjetili samostan Sestara Služavki Malog Isusa i kapelicu sv. Ivana Krstitelja. Srdačan susret sa sestrama, Služavkama Malog Isusa i samoborskim Prijateljima Malog Isusa uveličan je prigodnim programom, pjesmom i molitvom. Predstojnica samostana, s. Marina Dugalija, toplo nas je pozdravila i upoznala s osnivanjem samostana i djelovanjem sestara od samih početaka do danas. Družba je 1932. god. otvorila samostan u Samoboru gdje su sestre vodile zabavište za malu djecu, tečaj šivanja za djevojke i sirotište. Godine 1942. primljeno je 15 siromašne djece iz Slovenije. Od komunističke državne vlasti, krajem rata ukinuto je sirotište i zabavište, a u istu je kuću Gradska općina dala smjestiti ambulantu. Kako u gradu nije bilo dječjih jaslica, a smatralo se da sestre ne mogu imati toliko vjerskog utjecaja na malu djecu, sestrama je bilo dopušten oda 1972. god. otvore jaslice, te su primile 25 djece bez razlike na vjersku i nacionalnu pripadnost roditelja. Danas ovdje djeluje prelijepo uređeni vrtić koji, osim odgoja i obrazovanja, djeci pruža i duhovnu dimenziju, čije je polazište u Svetom Pismu. Svi smo bili oduševljen i dječjim radovima koji ukrašavaju vrtić te pršte od kreativnosti i veselih boja. Djeca koja su bila prisutna dok smo obilazili vrtić spremno su nam objašnjavala koje su im najdraže igračke, gdje im je najdraže mjesto, gdje spavaju, koji su im najbolji prijatelji… Ah, to srce djetinje, neka nam Mali Isus pomogne zadržati takvu otvorenost, prostodušnost i povjerenje. Ovo lijepo druženje završilo je pravom gozbom ljubavi- Prijatelji Malog Isusa su nas počastili mnogim ukusnim delicijama, slanim i slatkim, pa smo svi poželjeli da se naše druženje, suradnja, molitva i međusobna podrška nastave još intenzivnije i u budućnosti. Jer, kao što reče Stradler: “Bog ne zapovijeda nemogućih stvari, nego zapovijedajući opominje da činiš što možeš, a moliš što ne možeš, i pomaže te, da uzmogneš”.

Anica Gregović, PMI
Župa sv. Ivan Krstitelj