Meditacija  za Prijatelje Malog Isusa

Postoje poteškoće u životu s kojima se trebamo na različite načine suočiti. Neke rješavamo marljivim radom i zalaganjem, neke utječući se u pomoć dragih osoba i onih koji hoće i mogu pomoći, neke pak kroz upornu vježbu i zauzimanje, neke, čekajući vrijeme da bude pogodan i pravi čas. Neke pak moramo izbjeći, jer u svojim posljedicama nose smrtnu opasnost kojoj se ne možemo svojim silama oprijeti, a ne želimo se uteći silama zla.

Izlaz je u bijegu! In fuga salvus!

Takav potez sugerira anđeo, Otac, koji se brine o svome Sinu i to preporučuje i naređuje njegovom poočimu u kojeg ima potpuno povjerenje: Uzmi dijete i majku njegovu i bježi u Egipat! Ne daje mu slutiti, nego otvoreno kaže, radi čega. Herod hoće ubiti Dijete!

Ako ne možeš otkloniti zlo, udalji se (bježi) od njega!

Bijeg u Egipat Mt, 2,13-18.

„A pošto oni otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: »Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.« On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja – da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga.“

Međutim, zlo ne miruje. Uvijek nanovo ima prijedlog gorega! Prijevara se nikako ne može oprostiti i zato slijedi odmazda:

Pokolj nevine dječice

„Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže – prema vremenu što ga razazna od mudraca. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji:

U Rami se glas čuje, kuknjava i plač gorak: Rahela oplakuje sinove svoje i neće da se utješi jer više ih nema.“

Problem nastaje tek kad progonjeni ne može pobjeći. Majke danas dižu ruku na svoju djecu, ne Herod, možda i pokoji Herod otac, a jadno ugroženo dijete (Isus) ne može pobjeći. I poubijaju ih! I još se time hvale i hvale priliku koju im pruža Zdravstveni sustav. Reklamiraju se na sve strane i drugi ih štite.

Nemamo pravo govoriti i protestirati, jer to čine najviše baš kršćani! Imamo samo mogućnost moliti i tražiti zaštitu Svemogućega da nas prosvijetli Duhom Svetim, da shvatimo život i da ga štitimo, koliko je do nas!

I bježati od zlog ponašanja, govorenja, činjenja zla i želje zla drugome, jer time najviše ugrožavamo sebe, a od nas može poteći ogroman učinak zla, kad ga preporučujemo prepričavajući loše stvari, prenoseći loše događaje i pričajući loše o ljudima koji jesu ili čak i nisu učinili zlo. Savjest se ne da podmititi! Ona je glas Božji u nama, nije naš! Ona nam kao i

Mudracima kaže da izaberemo drugi put, put koji vodi u sigurnost i zaobilazi mnoge smicalice Zloga. Problem Zloga je što zna da ne može uspjeti i da je osuđen na propast, ali ne prestaje zavoditi i hrani se propašću drugih! Koja strahota, ali znajte to nije kraj!

Kraj određuje Gospodin. To je u Njegovim rukama i moći! U Njegovoj pravednoj ljubavi!

Ta Ljubav nas krijepi i jača, da u momentima potrebe iskazati svoje poštovanje i ljubav, ne uzmičemo. Da se ne bojimo. Da se ne plašimo ničega. Da smo nezaustavljivi s nadom da sve što u ljubavi drugome činimo, da time svjedočimo Njegovu prisutnost u nama. Predajmo se bezrezervno toj Ljubavi – Kristu Isusu!

Marko Tomić, sac.