Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić predvodio je svečano Euharistijsko slavlje, 25. listopada 2015. u katedrali Srca Isusova u Sarajevu kojim je Družba sestara Služavki Maloga Isusa proslavila 125. obljetnicu svoga utemeljenja. Propovijed kardinala Puljića donosimo u cijelosti:

Draga braćo u biskupstvu,
Draga braćo misnici,
Draga braćo i sestre prisutni u katedrali
i vi koji nas pratite preko valova Radio Marije!

Na poseban način želim progovoriti vama, drage sestre svečarice, koje danas slavite 125. rođendan Družbe sestara Služavki Malog Isusa.

Dok mi ovdje u katedrali slavimo taj divni jubilej, papa Franjo s biskupima slavi završetak Biskupske Sinode o obitelji. Sjedinjujemo se u molitvi s njime kao jedna Crkva, sveta katolička i apostolska.

Dok mi ovdje u katedrali Srca Isusova slavimo Rafaelovo, kako su sestre Služavke Malog Isusa s oduševljenjem nazivale svetkovinu svoga nebeskog zaštitnika sv. arkanđela Gabrijela, s nama su tu i zemni ostaci sluge Božjega Stadlera. On nas sigurno iz neba prati i, na neki način, raduje se jer to je njegovo djelo odnosno Božje djelo po njemu. Volio bih imati Stadlerovo srce i Stadlerova usta da danas, povodom ovog jubileja, progovorim onako kako je on govorio. Međutim, to ni izdaleka nemam. Ipak, s ljubavlju ću progovoriti o ovome danu vama, drage naše sestre Stadlerovke ili, kako vas mi jednostavno zovemo, Služavke Malog Isusa.

Zanimljiv je početak zajednice sestara Služavki Malog Isusa. Po ljudsku bi se reklo - ništa posebno, a opet jest posebno. Božje je djelo da je Družba preživjela 125 godina. Prebirući sve ono što je u njihovim papirima u prošlosti zapisano, sestre su mogle itekako otkriti kako je tekla njihova povijest kroz ovih 125 godina. Čovjek se koji puta divi kako je Bog pratio tu zajednicu. Zato su s pravom za geslo ovog jubileja u osobama u Godini posvećenog života uzele riječi: sa zahvalnošću gledati prošlost.

Pripravljajući se za ovaj dan, sestre su izdale jednu divnu knjižicu u kojoj se nalazi devetnica u čast sv. arkanđelu Rafaelu i brojni detalji o Družbi i njezinom Utemeljitelju. Tako se spominje zgoda kada je, prigodom obilježavanja 25 godina Družbe, sluga Božji Stadler, na temelju prispodobe o deset gubavaca, podsjetio da se samo jedan od ozdravljenih gubavaca vratio i zahvalio Isusu te potaknuo sestre da znaju uvijek biti zahvalne. I s pravom je ova današnja proslava dan zahvalnosti u kojoj zahvaljujete Bogu: hvala ti, što smo opstale unatoč svim kušnjama! Vi ste u spomenutoj brošuri, u kojoj se nalazi devetnica, nabrojali i one sestre koje su bile mučenice, koje su ubijene, koje su po zatvorima odležale, ali i one za koje je sam sluga Božji Stadler znao reći: ona je sveta sestra. Dakle, u vašu prošlost utkani su vrijedni životi i s pravom možemo reći: „Sa zahvalnošću gledamo na prošlost“.

Gledamo kako se razvijala Družba koja je iz Sarajeva pošla po Bosni i Hercegovini, a onda se širila u Hrvatsku i dalje te danas prožima brojne krajeve svojom prisutnošću i svojom karizmom. U tom duhu ću drugi dio gesla vaše proslave - s velikom ljubavlju živjeti sadašnjost - povezati s današnjim evanđeljem. Ovaj slijepi čovjek Bartimej vapi: „Gospodine, da progledam“. Nama zdravima te riječi puno ne znače jer smo se već naučili da je normalno vidjeti, gledati. A oni koji izgube vid, oni znaju što to znači: „Gospodine, da progledam“. To je taj fizički vid. A još je gore nutarnje sljepilo, kad čovjek izgubi smisao života, kad ne vidi čemu živjeti? To nutarnje slijepilo je gore od fizičkog sljepila.

Ovdje sam nekoliko puta spominjao primjer našega vrlog slikara Gabrijela Jurkića koji je oslijepio i boravio u samostanu na Gorici u Livnu. Tada je jedan, sada već pokojni, vrli lider komunizma došao i ponudio mu: Gabrijele, evo mi ćemo ti platiti operaciju da se ideš liječiti. Tada je Gabrijel rekao: hvala ti; bojim se da neću vidjeti ono što sada srcem vidim. Često je snažnije ono srcem vidjeti, dušom vidjeti, dušom proniknuti. Eto to je ono - sadašnjost s ljubavlju živjeti. Najbolja optika života jest ljubav. Ta optika osmišljava žrtvu, i odnose s ljudima, i vjernost Bogu, i predanje Bogu. Zato ste s pravom uzeli riječ: sadašnjost živjeti s ljubavlju. Vjerujem da bi to itekako želio i sluga Božji Stadler vama koji vas je ustanovio kao zajednicu. Dobro se sjećate one njegove rečenice koja je ostala zapisana: želim da zajednice budu obitelj a ne čistilište. Dakle, to je ta ljubav koja stvara zajedništvo, obiteljsko ozračje, radost života. Jer, tko se s ljubavlju daruje, taj radosno živi.

Danas, obilježavajući ovu obljetnicu, ovaj jubilej, s pravom reci: hvala ti za sve one žrtve utkane kad su nas htjeli uništiti, a nisu nas uništili; kad su nas htjeli raspršiti, a nisu uspjeli; kad su nam sve oteli, a dušu nam nisu oteli. Zato živi sadašnjost s ljubavlju jer to je snaga predanja Isusu, to je najbolji očinji vid – vid srca koje vidi smisao života i to prenosi drugima. Taj Mali Isus, koji je simbol vaše Družbe, zapravo označava vaše poslanje služiti Malom Isusu, onom nejakom, malenom… To tako osvaja jer u čovjeku, ako išta ima u sebi ljudsko, proradi plemenitost kad vidi malo dijete jer dijete izaziva tu plemenitost. Sluga Božji Stadler kao da je htio u vama baš kroz to malo dijete probuditi sve ono lijepo plemenito služenje; služenje Djetetu Isusu koje se krije u svakom čovjeku koji treba naše ljubavi.

S nadom prigrliti budućnost – taj treći dio vašeg gesla vrijedi ne samo za vašu Družbu, nego i za sve nas koji živimo u ovom vremenu u kojem nam se tako sumorno nameću brojne stvari s nakanom da nam otmu nadu. Papa Franjo je poručio mladima: ne dajte da vam ukradu nadu! Silno je, velika je jakost živjeti iz nade. Danas, slaveći ovaj jubilej, želim vas ohrabriti riječima sluge Božjega Stadlera kao njegov nedostojni nasljednik. Želim vas ohrabriti da vaša karizma istinski bude obogaćenje Crkve u ovoj godini posvećenog života, kad se radujemo svim karizmama u Crkvi, svim redovnicama i redovnicima. Na poseban način, želim vama, koje ste naše gore list, da istinski donesete plodove evanđeoskog služenja, da u ovaj sumorni svijet unesete svjetla. Kao što smo obradovani današnjim danom koji je obasjan suncem, tako treba čovjek današnjice biti obasjan smislom života te s ljubavlju nositi svoj križ i ustrajno hoditi naprijed. Želim da vaša karizma donese u ovo ozračje vremena upravo tu snagu da se isplati živjeti.

Dok vam čestitam jubilej, dok vas hrabrim da se ostvarite u svojoj karizmi, želim iskreno zahvaliti za svaku žrtvu ugrađenu, ne samo u ovu mjesnu Crkvu gdje ste nikli, nego i u svaku mjesnu Crkvu gdje živite i djelujete da tamo svjedočite upravo onu karizmu koju je Bog po sluzi Božjem Stadleru vama darovao da budete prepoznatljive. Želim da budete neumorne u toj ljubavi, da progledate očima vjere, progledate srcem koje vidi dalje nego što oči ljudske vide. To je taj eshatološki smisao života.

Uz moju iskrenu zahvalu, želim na poseban način s vama moliti da što prije slugu Božjega Stadlera doživimo uzdignuta na čast oltara, da, na neki način, njegov lik bude nama svima izazov da se ne damo obeshrabriti, slomiti ili zbuniti na putu Kristovom, na putu evanđelja. Koliko god se nadvijale razne ideologije i mitologije, Kristova je vječna. Za nju se isplati opredijeliti i nju se isplati se slijediti, jer život Kristov osmišljava naš zemaljski život i obećava nam vječni život. Sluga Božji neka nas prati, a mi smo na njega ponosni. Nemojmo okaljati njegov divni lik koji u vama živi! Budite nam na ponos, gdje god živjele i gdje god radile. Amen! (kta)