U našem Duhovnom centru Kuća Djeteta Isusa u Livnu, 14. kolovoza 2026. godine, proslavili smo slavlje redovničkih jubileja naših sestara koje su se za ovaj dan pripremale duhovnim vježbama koje im je predvodio fra Stipo Kljajić. Svečanost je, po običaju, započela procesijom od samostanske kuće prema kapelici. Po dolasku u crkvu, svečarice, prisutnu vrhovnu poglavaricu Družbe s. M. Anđu Vranješ, s. M. Anamari Radan, članicu Vrhovne uprave Družbe, članice Provincijske uprave, sve prisutne sestre, rodbinu, prijatelje, svećenike i predvoditelja misnog slavlja mons. Marka Medu,  biskupa gospićko-senjskog, pozdravila je s. M. Marija Banić, provincijska glavarica. 
Naglasivši kako je svako zvanje nezasluženi dar i milost koju je kroz život trebalo brižljivo njegovati, čuvati i nadasve, uz sve poteškoće i trpljenja, živjeti, provincijska glavarica istaknula je da bez ljubavi, ustrajnosti u ljubavi, ne bi bilo moguće toliko godina živjeti svoje predanje. s. Marija je istaknula: „Kako reče naš Otac Utemeljitelj sluga Božji Josip Stadler  „Bogu služiti znači kraljevati“,  a naše svečarice imaju upravo tu privilegiju da ih je Bog izabrao za  svoje služavke, da Mu služe u malenosti i poniznosti, živeći u istini, ljubavi i nesebičnom darivanju poput Blažene Djevice Marije, jer nutarnja snaga ne dolazi živeći za slavu ovoga svijeta, nego iz predanja Bogu. Kako je njihov život suprotan logici ovoga svijeta, to nije uvijek bilo lako, jer napasti i izazova je bilo puno, ali tajna njihove ustrajnosti i vjernosti je u ljubavi. Zato su jubileji prigoda za zahvaljivanje, za svaki dan od Boga darovan, i za sve ono što nam je Bog dao, a u tom danu nam treba da slavimo Boga, pridonosimo širenju Kraljevstva Božjega na zemlji, to jest spasu duša. A kroz ovih 25, 60 i 70 godina od položenih prvih zavjet prošlo je mnogo dana, od Boga darovanih. Neki su bili lakši, neki teži , jedni su ih  izgrađivali, a drugi ohrabrivali. Jer kako reče naš Otac utemeljitelj sluga Božji Josip Stadler: „Što ćemo Bogu prinijeti ako ništa ne trpimo?“ I sam je Isus trpio, pa hoditi Njegovim putem je neopisiva radost, usprkos trpljenja. Jubileji su isto tako prigoda za  preispitivanje prijeđenog puta, vjernosti svojim obećanjima, svoga svjedočanstva, svojih nastojanja da vršimo volju Božju, živeći prema Božjoj Riječi. Ukratko svoje ljubavi.“
Provincijska poglavarica  pozvala sve prisutne, da zajedno zahvalimo Bogu za naše svečarice i njihov redovnički hod s Kristom i za Krista Zaručnika ali i za životni hod svakog od nas.  Svoj srebrni jubilej, dvadeset pet godina redovničkih zavjeta proslavila je s. M. Antea Šarolić, a dijamantni jubilej, šezdeset godina redovničkih zavjeta, proslavilo je šest sestara: s. M. Damira Granić, s. M. Dijana Mateljan, s. M. Leona Leventić, s. M. Maris Bašić, s. M. Nele Čalo i  s. M. Salutarija Đula. Sveto misno slavlje predslavio je mons. Marko Medo, biskup gospićko-senjski, u koncelebraciji sa desetak svećenika. Biskup je u svojoj prigodnoj homiliji, naglasio da ono „da“ koje su rekle prije dvadeset i pet odnosno šezdeset godina nije ostalo u prošlosti nego da su svoje „da“ kroz sve te godine svaki dan iznova polagale u Gospodinove ruke kroz molitvu i vjerno služenje bližnjemu. „Biti Služavka Malog Isusa (…)znači služiti Isusu u djetetu koje treba skrb, u bolesniku koji treba utjehu, u starijoj osobi koja treba blizinu, u siromašnome koji treba pomoć, u osamljenome koji treba riječ, u čovjeku koji je izgubio nadu. Vaša karizma je način pogleda na svijet. Ona vas uči da Boga prepoznajete ondje gdje je malen, ranjiv i odbačen. Uči vas da veličina nije u moći, nego u služenju, ne u isticanju, nego u poniznosti, ne u posjedovanju, nego u darivanju. „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste“. Služiti malenima znači služiti Malomu Isusu.“ 
Potom se biskup zaustavio na trima riječima koje su važne za posvećeni život: zahvalnost, zauzetost i nada. Zahvalnost dugujemo roditeljima, obitelji iz koje smo potekli, zajednici koja nas je primila i odgojila u duhu Isusa Krista, sestrama i zajednicama u kojima smo živjeli, ljudima s kojima smo surađivali, prema svima koji su oblikovali naš životi put. Posebno je istaknuo vjernost karizmi Družbe: „Svaka redovnička zajednica pozvana je sjećati se svojih početaka i svoje povijesti. To nije beskorisno vraćanje u prošlost ni njegovanje nostalgije. To je ponovno otkrivanje početne iskre, nadahnuća koje je pokrenulo utemeljitelja i prve sestre. Za Služavke Maloga Isusa to znači uvijek se vraćati karizmi utemeljitelja sluge Božjega Josipa Stadlera, njegovoj ljubavi prema Djetetu Isuus i njegovoj osjetljivosti prema siromašnima, napuštenima i onima koji su bili na rubu društva.“ Pozvao je sestre svečarice i sve prisutne, da svi uvijek i iznova raspirujemo duh zahvalne ljubavi prema Družbi i da se trudimo pronaći putove kojima ćemo na najbolji način u ovom vremenu odgovoriti na njegove potrebe, ako budemo zauzete za ono što je Božje.  A to ćemo moći ako nam Evanđelje bude u misli i srcu. „Evanđelje je stoga svakodnevni putokaz posvećene osobe. Za Služavke Maloga Isusa to znači imati evanđeoski pogled prema malenima. Ne prolaziti pokraj čovjeka koji trpi. Ne zatvarati oči pred osamljenošću. Ne naviknuti se na tuđu bijedu. Ne izgubiti osjetljivost za tihe potrebe onih koji možda ne znaju ili ne mogu tražiti pomoć“ naglasio je. 
Kao treći važan element biskup Medo je naveo nadu, ali onu veliku utemeljenu na Isusu Kristu. „Svijetu će uvijek biti potrebni ljudi koji svojim životom govore da Bog postoji, da je Krist dostatan i da se život ispunja kada se daruje.“ A sestre koje danas slave šezdeset godina vjernosti Kristu i svome zvanju najjači su i najsnažniji mogući govor nade te su samom svojom pojavom znak sigurnosti i vjere zagledane u budućnost koja nam dolazi i kojoj idemo ususret. U toj sutrašnjici ćemo biti stariji i nemoćniji, ali naše predanje ne bi trebalo biti upitno“ jer poslanje ne prestaje. Molitva, prikazana nemoć, strpljivo prihvaćanje bolesti i blaga prisutnost u zajednici, mogu postati još dublji oblik služenja. Posvećeni život ne mjeri se samo količinom učinjenoga, nego dubinom predanja.“ Potom je sestre stavio pod moćnu zaštitu BDM, te se u ime Crkve zahvalio na njihovoj vjernosti Kristu i služenju bližnjima kroz toliki broj godina.
Nakon popričesne molitve, sestre svečarice su svoje zavjete Bogu, Crkvi i Družbi obnovile pred vrhovnom glavaricom Družbe, s. M. Anđom Vranješ. Na svetoj misi, koju smo završile Himnom Družbe Sestara Služavki Malog Isusa,  pjevale su sestre pod vodstvom s. M. Marinele Delonga a  nakon svete mise druženje se nastavilo zajedničkim ručkom.
Drugi dio obilježavanja i proslave obljetnice redovničkih jubileja, sedamdeset godina zavjeta s. M. Blandine Vrnoga i s. M. Darije Šimunović,  nastavit će se na svetkovinu Velike Gospe u našem samostanu u Košutama.

s. M. Marta Kegalj