U samostanu Presvetog Srca Isusova i Marijina u Košutama, 15. kolovoza, uz proslavu blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, bio je milosni dan proslave 70. obljetnice redovničkih zavjeta s. M. Blandine Vrnoga i s. M. Darije Šimunović. One su u novicijatu bile u Samoboru, privremene redovničke zavjete položile 15. kolovoza 1956., a doživotne zavjete 15. kolovoza 1962. u samostanu „Antunovac“ u Zagrebu.   
U samostanskoj kapelici svečanu svetu misu s početkom u 7.30 sati predvodio je samostanski kapelan don Josip Dukić st., a na sv. Misi, uz sestre iz zajednice s predstojnicom s. M. Brigitom, bile su vrhovna glavarica Družbe s. M. Anđa Vranješ i provincijska glavarica s. M. Marija Banić, te generalna savjetnica s. M. Anemarie Radan. Pjevanje je predvodila, svirala i animirala s. M. Fanita Jukić. Došla je i rodbina s. M. Darije, njih trinaest, sinovi i kćeri pokojnog brata Ike, te sinovi i kćer pokojne sestre Tome. Lijepo ih je bilo vidjeti kako su duboko u vjeri sjedinjeni u zahvalnosti Gospodinu u zajedništvu sa svojom dragom tetom s. M. Darijom, koja za njih svaki dan ustrajno moli. Ona je njihov zagovornik pred Bogom. Nosi ih s njihovim potrebama u molitvi k Isusu i Majci Božjoj, i zaziva blagoslov Isusa i Majke Marije na njih. To je divni i čudesni milosni vez. Lijepo svjedočanstvo i nama da se podsjetimo kako nam je Gospodin dao važnu ulogu da budemo molitveni vez za sestre s kojima živimo, za svoju rodbinu i obitelj u kojoj smo rođene, i za one s kojima se susrećemo, za cijeli svijet. To je naša uzvišena zadaća, koju nam jasno svjedoči i svijetli primjer s. M. Blandine i s. M. Darije. One su dvije jednostavne i ponizne, skromne i tihe sestre, u susretu sa sestrama i ljudima brižljive, požrtvovne i gorljive u vršenju kroz život povjerenih im dužnosti te u molitvi.
Milosno smo bile povezane s. M. Blandinom, koja je na bolesničkom krevetu, žrtvom strpljenja u trpljenu i nemoći, bila duboko utkana u otajstvo liturgije i sjedinjenosti s Kristovom euharistijskom žrtvom.  Zahvaljivale smo Gospodinu za sve dobro koje je njoj i preko nje svima nama u Družbi udijelio kroz 70 godina redovničkog života, od Belgije do Šina, samostana sv. Ane  i Košuta.
Vlč. don Petar se u propovijedi osvrnuo na ulogu Marije u povijesti spasenja i naše sudjelovanje u poslanju posvećenja svijeta. Zahvalio je sestrama Blandini i Dariji na svemu što su dobro učinile kroz 70. godina redovničkog života. U njihovu bremenitom životu bilo je lijepih i teških trenutaka, uspona i padova, ali sve je prožimala vjera i uvijek nova vjernost i gorljivost kroz predanje Bogu i bližnjima. Zaželio im je da i ostatak života, u oslabljenim snagama i u nemoći, ostanu vjerne Kristu kroz redovničko posvećenje. Zahvalio je i s. M. Diani i s. M. Neli iz ove zajednice na 60. obljetnici redovničkih zavjeta.
Nakon popričesne molitve na poziv provincijske glavarice s. M. Marije Banić s. M. Darija je izrekla zahvalnost Gospodinu za 70. godina redovničkog života i obećala pred Gospodinom i vrhovnom glavaricom s. M. Anđom Vranješ daljnju vjernost Gospodinu u Družbi sestara Služavki Malog Isusa. Izrekla je to sjedeći u svojoj stolici na kojoj svaki dan moli, u 93 godini života, u poniznosti i jednostavnosti, smireno i opušteno, uvjerljivo i žarom srca, jasnim, razgovijetnim i toplim glasom. Iz svake riječi, izgovorene iz dubine srca i duše, širio se osjećaj punine života ispunjenog smislom, vjerom, ljubavlju. Treptaj njezine duše širio se i na prisutne okupljene na euharistijskom slavlju. Bio je to jaki milosni poticaj svakoj od nas kako je lijepo u potpunosti biti Božja, sva predana za Isusa i bližnje. Sestra Darija je kroz predanost Isusu i služenje bližnjima ostavila sjajni primjer od položenih privremenih zavjeta do  danas, od samostana franjevaca provincije Sv. Ćirila i Metoda u Cerniku i u Samoboru, u splitskom Bogoslovnom sjemeništu, kroz dvadeset i sedam godina života  u zavodu „Josipovac“ u Mandaljeni - Župa Dubrovačka, sedamnaest godina u samostanu na Šinama i od prošle godine u samostanu u Košutama. 
Na kraju misnog slavlja zapjevale smo „Tebe Boga hvalimo“, himnu Družbe  „Služavke smo“, napravile zajedničke fotografije, pošle na doručak u samostanskoj blagovaonici. Osjećala se radost obiteljskog zajedništva, potvrda dubokog poštovanja nećaka i nećakinja prema teti s. M. Dariji, njezin nenametljivi, blagi i topli osmjeh pun majčinske skrbi. Ona nam, s malo riječi koje izviru iz dubine njezine duše i tišine koja je puna Boga,  svjedoči kako je lijepo svoje najbliže pratiti molitvom i ljubavlju, biti Božji branik pred Gospodinom koji ih štiti od svakoga zla duše i tijela. Bilo je lijepo osjetiti da su zahvalni i ponosni na svoju tetu s. M. Dariju, da im puno znači kao duhovni svjetionik na obzorju njihova svakidašnjeg života, a jedna od njih reče: „Sve je to nama teta izmolila“.
Na svečanom obiteljskom ručku uz sestre slavljenice i provincijsku glavaricu s. Mariju i njezinu zamjenicu s. M. Sandru, bio je župnik Košuta don Ante Gabrilo, s. M. Servacija Mateljan.Ovo zahvalno slavlje visokih redovničkih jubileja bio je trenutak radosti, zajedništva i svjedočanstvo ljepote života darovana Bogu, osobna i zajednička zahvala Bogu za dar poziva i milost ustrajnosti, molitva za vjernost Kristu, Crkvi i bližnjemu.
s. M. Maneta Mijoč