Za proslavu sv. Josipa, zaštitnika Provincije pripremali smo se trodnevnicom koju, je predvodio don Stanko Vrnoga i Euharistijskim klanjanjem i uvježbavanjem pjevanja za misno slavlje pod vodstvom s. Dulceline Plavše. Na sam blagdan, jutro smo započele svečanom jutarnjom. U popodnevnim satima stigla nam je vrhovna glavarica s. Radoslava Radek, s. Vesna Mateljan, zamjenica vrhovne glavarice i s. Marija Banić savjetnica u vrhovnoj upravi.

U 18 sati slavili smo Euharistijsko slavlje koje je predvodio splistko – makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji sa don Vjekoslavom Pavlinovićem našim samostanskim kapelanom i đakon don Franjom Frankopanom Velićem, nadbiskupovim tajnikom. Na Euharistijskom slavlju su bile prisutne i sestre iz okolnih zajednica, a svojim glasovima Euharistijsko slavlje uzveličao je sestarski zbor pod vodstvom s. Dulceline Plavše.

Na početku Euharistijskog slavlja otac nadbiskup je uputio svoj pozdrav i istaknuo važnost današnjeg dana svetkovine sv. Josipa za sveopću Crkvu: papa Franjo I. uveden u službu, sv. Josip zaštitnik naše Domovine  i zaštitnik naše Provincije.

U propovijedi otac nadbiskup je rekao: „Pravedan čovjek traži volju Božju, koju nije lako naći. Tu čovjek ostaje nedorečen. Josip dobiva milost jer je on jednostavan, vjeran, dosljedan i ugrađuje potpunog sebe kad je otkrio volju Božju. Ta volja Božja je u Mariji i Isusu. U odnosu prema Mariji on ispunja poslanje ne ometajući Marijino izvršavanje volje Božje. Njegova ljubav je čista i nježna.

NJEŽNOST – to je ono što Božja osoba živi u sebi i očituje prema drugima. Ta osoba svoj život ostvaruje i u svom odnosu prema Isusu.

Josip nije svemogući i kad ne razumije ima povjerenja u Gospodina.

Biti na usluzi drugima uključuje izvaredne trenutke, ali je služenje dio svakodnevnice. Nije problem služiti i biti na usluzi u izvanrednim trenucima, nego u svakodnevnici.“

Nadalje, otac nadbiskup je istaknuo Josipovu ulogu ČUVARA SV. OBITELJI.

Uz to je rekao kako se danas nekog čuva propisima, zakonima, statutima, te da su to samo forme i reforme koje ne mogu ni čuvati, ni sačuvati. Za to je potrebno sebedarje prema osobama koje su ti povjerene.

U daljnjem razmišljanju je rekao kako se kroz prizmu sv. Josipa obraćamo danas i nama samima i pitamo se: Jesmo li se sveli na čuvanje u zakonima, formama i je li taj stil udaljio od nas čovjeka? Udaljili smo se od potreba gdje nas čovjek u svakodnevnici očekuje. Kao Služavkama, dao nam je za primjer Sl. Božjeg Josipa Stadlera koji je u ovome našao važan izvor svog služenja. U Isusu, potrebnima, siromašnima. Istakao je kako je takvo očinsko srce osjetilo potrebu približiti se čovjeku, potrebnom i upravo to je bila snaga u Bosni koja je dala jedno novo svjetlo, tj. ta je snaga oživjela svjetlo u Bosni.

Otac nadbiskup je naveo jednu zanimljivu usporedbu: „Ovih dana Rim bez pape je bio pustinja, a bez Stadlera bi Bosna bila pustinja.“  Istakao je kako od Josipa nemamo izgovorenih riječi, ali imamo dubinu, jer Josip ide u dimenziju vjere otajstva Boga i tu otkriva snagu, svjetlo i djeluje gestama, a iz molitve djeluje po Božju. Ova dimenzija nam danas nedostaje.

Otac nadbiskup je istakao kako se u Crkvu uvukla hereza aktivizma, a bez molitve smo stalno problem sebi i drugima. „Stoga“, naglašava otac nadbiskup, „potrebno je dići se iznad razuma, zaroniti u molitvu, otajstvo i iz toga čitati ostalo. Za ovo nekada nije potrebna dob, nego trenutak. Ovo nam potvrđuje i potreba Crkve za jednim papom Benediktom XVI. i papom Franjom. Ono što je papa Benedikt XVI. učinio je posebno. On je učinio služenje, a ne vladanje. 'Ja želim služiti svojoj Crkvi molitvom, i tako ću biti na usluzi Crkvi', a papa Franjo I. u svakom svom  obraćanju vjernicima naglašava: 'Molite se za mene', te time otkriva da je to najvažnija stvar. Molitva je živi jezik, a kod mnogih je postao mrtvi jezik. To je jezik vjere koji nas vodi da možemo nešto reći malom Isusu koji je u svakom čovjeku.

Ovo su uistinu milosni dani kad nam je Isus blizu i kroz papu Franju. Ovo je duhovski događaj. Poseban trenutak je bilo njegovo sagibanje pred vjernicima. Sagnuo se pred pukom, pred „malim Isusom“, onima koji su svećenici po krštenju, jer papa svoju službu vidi upravo s njima i po njima i zato govori:  'Molite za mene, bagoslovite me, da bi i ja mogao blagoslivljati vas.'  Evo Josipa koji se stavlja na službu i onog koji kao Franjo čuje 'Obnovi moju Crkvu'.

Dok slavimo sv. Josipa, molimo Gospodina da po njegovu zagovoru čuva i prati nas da i mi možemo biti čuvari i prijatelji jedni drugima u ljubavi Božjoj.“

Nakon Euharistijskog slavlja nastavili smo druženje za obiteljskim stolom, gdje nam se pridružio i župnik Velog Varoša don Ivan Sučić.

U ovoj prigodi zajedništva sve je pozdravila i svima je zaželila dobrodošlicu s. Sandra Midenjak, provincijalna glavarica. Pozdrav svima i riječi radosti što je s nama izrazila je i č. Majka s. Radoslava Radek.

Zahvaljujemo Bogu na ovom radosnom danu i molimo Ga da nas, po zagovoru sv. Josipa, učvrsti u vjeri, vodi i čuva u našem služenju, te ako je Njegova volja obnovii novim duhovnim zvanjima.