Proslavljena 170. obljetnica rođenja i krštenja sluge Božjega Josipa Stadlera
Proslavljena 170. obljetnica rođenja i krštenja sluge Božjega Josipa Stadlera
Četvrtak, 24. 1. 2013.
SARAJEVO: Budući da je sluga Božji nadbiskup Stadler rođen u Brodu na Savi razumljivo je da proslava njegove 170. obljetnice rođenja i krštenja bude upravo u Slavonskom Brodu. Međutim,tog je dana bilo svečano i u sarajevskoj katedrali, gdje su se oko njegova groba okupile sestre Služavke Maloga Isusa, svećenici, bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i vjernici grada Sarajeva.
Slavlje je započelo jednosatnim klanjanjem tijekom kojega su sestre sarajevske provincije priredile razmatranje o Stadlerovom životu iščitavajući iz njegovog života poruku za naš svakodnevni život. Najprije su svratile pozornost na siromaštvo u kojemu se Stadler rodio i na metode kojima ga je Bog odgajao, moleći milost da svaki kršćanin može prihvatiti Božje metode odgoja. Potom su ukazale na to kako je u svakoj životnoj situaciji Stadler razumio Božju poruku, stoga su molile da mi možemo iščitati Božji govor u našoj svakodnevici. Gledajući kako je Stadler razumio druge, molile su da i danas bude onih koji će razumjeti i prihvatiti drugoga. Tijekom cijelog klanjanja sestre su osvjetljavale pojedine detalje Stadlerovog života i iz njih iščitavale Božju poruku nama danas.
U 18 sati uslijedilo je misno slavlje koje je predslavio katedralni župnik preč. Pavo Šekerija, uz suslavlje preč. Ilije Orkića – kancelara Vrhbosanske nadbiskupije, vlč. Žarka Ošapa – duhovnika u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu i đakona vlč. Marina Marića.
Na početku misnog slavlja preč. Šekerija je pozvao sve na radost i zahvalnost za dar života kojega je prije 170. godina Bog darovao sluzi Božjem nadbiskupu Stadleru – našem prvom nadbiskupu i utemeljitelju Družbe sestara Služavki Maloga Isusa. O razlozima radosti bilo je govora i u samoj propovijedi tijekom koje je preč. Šekerija najprije predstavio život sluge Božjega nadbiskupa Stadlera. Istaknuo je da je u životu nadbiskupa Stadlera očito kako je Bog vodio njegovu povijest. Kazao je kako njega posebno dotiče povijest sluge Božje nadbiskupa Stadlera koji je s jedanaest godina ostao bez oca i majke. Prisjetio se kako se često zna čuti da ljudi oplakuju sirotinju, govoreći: teško onom tko ostane bez oca i majke, te nastavio: Kada promatramo Stadlerov život, zapazit ćemo kako je ispunjen velikim stvarima. Zašto? Zato što je Stadlera vodio Otac Nebeski; zato što su mu otac i majka odmalena darovali vjeru i Duha Božjega kojega je on prihvatio i kroz život dozvolio da se rasplamsa i da prijeđe u djelo. Župnik je nadalje kazao se za djecu koja su ostala bez oca i majke često zna reći: tko će se brinuti za njih i što će biti od te djece, te nastavio: u životu nadbiskupa Stadlera Bog je učinio veličanstvena djela, te podsjetio kako je Stadler: moleći se Blaženoj Djevici Mariji osjetio njezinu ljubav i zaštitu. I sve više je uranjao u otajstva koja nam se daruju preko Svetog Pisma. Otkrivao je Božju prisutnost i snagu u sakramentima; sve više je doživljavao Božju snagu i moć, kao i Božju prisutnost u našem životu. Vlč. Šekerija se prisjetio kako je papa Ivan XXIII kazao da obnova Kršćanstva dolazi po siromasima, te dodao: Mi to vidimo! Nadbiskup Stadler je bio siromah po kojemu je Bog obnovio svoju Crkvu u tom vremenu. To je Božje djelo, Božji zahvat. Župnik se prisjetio nekih djela koja nam je Stadler ostavio, te dodao da bi bilo dosta da nam je Stadler ostavio samo nešto od toga. Pri kraju svoje propovijedi vlč. Pavo je potaknuo sve da poput nadbiskupa Stadlera čeznu za češćim primanjem svete pričesti, te da poput Stadlera iskuse ljepotu Božanske prisutnosti u svome životu.