VINKOVCI: U nizu planiranih susreta za djevojke na planu Provincije u svrhu apostolata duhovnih zvanja, u subotu 12. veljače 2011. održan je susret u Marijinom domu u Vinkovcima pod geslom Imaj srce. Sudjelovalo je 29 djevojaka iz vinkovačkih župa: sv. Ćirila i Metoda, sv. Euzebija i Poliona, sv. Vinka Palloti, te iz okolice Vinkovaca, iz Andrijaševaca i iz Tordinaca. Animatorice su bile s. Jelena Burić, s. Emanuela Pečnik i s. Martina Vugrinec, novakinja.

Susret, kao i obično, započele smo molitvom i međusobnim upoznavanjem. Najprije smo se mi sestre predstavile djevojkama na način što je s. Martina predstavila Družbu uz prezentaciju koju je sama pripremila, a potom je s. Zrinka (kao sestra koja živi u tom samostanu) upoznala djevojke s poviješću i važnošću Marijinog doma za grad Vinkovce. Potom je uslijedilo njihovo međusobno upoznavanje u znaku srca s mogućnošću postavljanja pitanja prisutnim sestrama.

Nakon međusobnog upoznavanja krenule smo PUTEM SRCA korak po korak uz katehezu o Izgubljenom sinu. Nakon uvodnog dijela, u kapeli Male Gospe slavile smo euharistijsko slavlje koje je predvodio vlč. Vlado Delić. S njim smo za stolom Riječi lomile Riječ koja nam je bila predviđena za susret, a potom se i nahranile kruhom Života kako bismo iznova imale snagu vjernosti Ocu.

Po završetku euharistije slijedila je molitva Srednjeg časa s krunicom Malog Isusa kako i djevojke doživjele sestarsku podnevnu molitvu. Kao po dnevnom redu, iza molitve uslijedio je ručak kojem su se silno obradovale jer su ogladnjele! Nakon ručka pripremile smo za njih rekreaciju igrajući igre iznenađenja.

Ispunjene smijehom, vedrinom, radošću druženja i rekreacije, pristupile su drugom dijelu susreta produbljujući hod PUTEM SRCA radeći u manjim skupinama na tekstu o Izgubljenom sinu s osobitim naglaskom na jednom od likova: otac, mlađi sin i stariji sin. Grupni gad prilično se odužio, ali i plodom urodio!!! Dalo se to doživjeti iz njihovih prezentacija u plenumu.

Pri samom kraju susreta djevojke su popunile anonimnu anketu koja odiše radošću, zahvalnošću, oduševljenjem sa velikom željom da se takvo nešto što prije ponovi.

Susret smo završile molitvom Večernje i podjelom prigodnih uspomena kao sjećanje na susret.

s. Emanuela Pečnik