Radostan susret Hrvata u Vječnom gradu
Radostan susret Hrvata u Vječnom gradu
Nedelja, 13. 11. 2016.
Povodom blagdana sv. Nikole Tavelića i početka nove akademske godine, u Hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu, u nedjelju 13. 11. 2016. godine, održano je svečano Euharistijsko slavlje koje je predslavio o. Dario Tokić s rektorom Zavoda don Božom Radošem te vicerektorom vlč. Markom Đurinom i brojnim svećenicima koji borave u Rimu. Euharistiji su prisustvovali brojni bogoslovi, svećenici, redovnici, redovnice te vjernici laici koji borave u Rimu, bilo zbog studija, bilo zbog vršenja različitih dužnosti.
Rektor Zavoda sv. Jeronima, don Božo Radoš uputio je riječi dobrodošlice svima koji su se okupili na ovom slavlju pozvavši nas da crkva sv. Jeronima bude mjesto naših susreta, naših okupljanja, molitava, mjesto gdje ćemo skupljati snage za život u ovom gradu kamo smo poslani. Također je istaknuo kako su vrata crkve i Zavoda sv. Jeronima svima otvorena te želi da s lakoćom prelazimo njihov prag i tu postavimo temelje zajedništva na kojima ćemo sutra, kad se vratimo u Domovinu, dalje moći graditi na dobrobit Crkve i naroda.
Ohrabrujuće riječi uputio nam je i voditelj Euharistijskog slavlja o. Dario Tokić u prigodnoj propovijedi. Današnje evanđelje koje govori o posljednjim vremenima (Lk 21, 5-19) na prvu ne djeluje utješno, ohrabrujuće, a to je ono što nam je svima potrebno da bismo mogli živjeti svoje poslanje kao kršćani, kao posvećeni. Riječi evanđelja djeluju čak zastrašujuće, govore kako nam je trpjeti, biti odbačeni, neki čak i ubijeni, događat će se strahote… No, evanđelje nam to ne govori da se prestrašimo već da shvatimo kako je ovaj svijet, ovaj život koji sada živimo prolazan, te da nas usmjeri Bogu koji je naš mir, naša sigurnost, naš život. Ono što se od nas traži jest da pružimo svjedočanstvo. Sve što se oko nas događa – prirodne katastrofe, nesreće, ratovi, razna protivljenja, neslaganja, nepravde koje nam se nanose, problemi na poslu, u zajednici, u međuljudskim odnosima…, ne događaju se da bismo se mi ljutili, prigovarali, stalno mrmljali na druge, žalili se, osuđivali, već da bismo u svim tim situacijama pružili svoje svjedočanstvo, da bismo postupali poput Krista. To je naša zadaća u ovom svijetu, u ovoj zemlji, u našem životu: biti Kristovi svjedoci, biti svjetlost i sol ovoga svijeta. Biti svjetlo da osvijetlimo put prema Bogu te sol da svojim autentičnim životom začinimo ovaj svijet i sve usmjerimo cilju prema kojem hodimo, a to je Bog. Da bismo to postigli, ne treba nam znanje, ne trebaju nam mnoge knjige, već je dovoljna samo jedna – Evanđelje. Družimo se s tom knjigom svakodnevno, trudimo se usvojiti je te ono malo što nam bude dano da iz nje razumijemo, primijenimo u svom životu i ispunit ćemo svoju zadaću. Budimo u tome postojani.
Na kraju Euharistijskog slavlja predstavljen je Hrvatski rimski adresar u kojem su sabrani kontakti sviju Hrvata koji se nalaze u Rimu, bilo po dužnosti bilo na studiju, te nas tako povezuje i omogućuje da živimo zajedništvo u ovom gradu.
Bilo je prekrasno biti dio ovog slavlja i osjetiti bilo hrvatskog naroda u ovoj zemlji, jedinstvo Hrvata koji, mada raštrkani po raznim dijelovima grada Rima, čine zajednicu, obitelj koja i ovdje nosi, vrednuje i živi svoje hrvatske korijene i čije srce čezne i kuca za svoju domovinu Hrvatsku.
s. Martina Vugrinec