Blažena Djevica Marija, Kraljica mira uzor našeg mira, strpljenja i pomirenja

Pjesma:

1. Marijo mila, Majko nebeska,

ljepota tvoja srca osvaja.

Dolaziš k nama puna milosti,

daješ nam Sina vječne ljubavi.

2. Marijo, Majko, pogledaj nas.

Pomozi, Majko, brani nas.

Marijo, Majko, zadnji je čas,

Kraljice mira, moli za nas.

Uvodna misao:

            Marijo, sjedinjene pred likom Sina tvoga, Spasitelja našega, pred očima promatramo tvoj lik. Ti si bila prva služavka Gospodnja. Nasljedovala si ga u svim trenucima njegova života od rođenja u tami i hladnoći betlehemske štalice do mučeničke smrti na križu. Na tom životnom putu nailazila si na radosne trenutke odrastanja svoga Sina, ali isto tako na težine i prepreke koje su se poput trnja urezivale u tvoju dušu. Sve to si pohranjivala u svom majčinskom srcu u svemu se sjedinjujući s njime. Imala si čvrstu vjeru i u svemu si trajno sačuvala mir i čistoću srca.

Molimo te, Majko, prati i nas na našem životnom putu. Uči nas crpsti na izvorima tvoga Sina i u svemu učiti ljubiti. Pomozi nam sačuvati mir u našim životima i biti graditeljicama mira u današnjem svijetu punom nemira, nepravdi, boli. Uči nas strpljivosti u  danima u kojima se ne vidi svjetlo, kada se ne vidi put, da imamo snage stati i čekati da Gospodin odluči u koji će čas doći i osvijetliti put kojim nam je ići. Uči nas, Majko, praštati da, promatrajući križ tvoga Sina, naučimo istinski ljubiti, ljubiti noseći svoje srce izloženo na dlanu, darivajući ga drugima.

Pjesma:

Zdravo, Kraljice mira,

Zdravo, Majko ljubavi.

Zdravo, zdravo, zdravo Marijo!

Razmatranje: (usp. Lk 1, 26-39; Lk 8, 19-21; Iv 19,25)

            Blažena Djevica Marija bijaše Gospodnja izabranica. Njoj je Gospodin Bog poslao svog anđela da joj navijesti djelo koje ima izvesti po njoj. Nije joj bilo nimalo lako. Pred njom, neznatnom djevojkom iz Nazareta, odjednom stoji netko tko joj govori da ga je poslao sam Gospodin i da ona ima roditi Sina Božjega. Bijaše zbunjena, iznenađena, pomalo prestrašena, no u srcu potpuno mirna jer je cijelog života vjerno Gospodinu služila i nije se ničega bojala. Evanđelje nam govori da bijaše djevica. Djevičanstvo je znak čistoće, a čistoću posjeduje onaj koji se ne okalja grijehom. Takva bijaše Marija. Ona nije posjedovala grijeha i zato je mogla sačuvati mir srca. Grijeh unosi nemir, rastrojenost, previranje, strepnju, tjeskobu. Marija se nije ogriješila i zato je posjedovala mir, tišinu, otvorenost da čuje Božju riječ. Samo u čistom, mirom ispunjenu srcu Bog prebiva i progovara. I zbog toga je mogla izreći svoj fiat, „neka mi bude“ (Lk 1, 38); mogla je dati svoj pristanak jer je vjerovala. Upravo je vjera ta koja daje mir. Predati se u Božje ruke, dati mu da On upravlja našim životom, pouzdati se u Boga rađa mirom jer tada sam sigurna da On sve vodi, da On zna pravi put za mene i ne strepim što će biti sutra, već potpuno smirena radosno živim svaki čas svoga života sigurna u Očevim rukama.

Marija je začela Onoga koji je „mir naš“. Pohodivši Elizabetu prvo ga je donijela njoj ispunivši je radošću, a rodivši ga dala ga je svima nama. Izrekavši svoj fiat Marija je postala začetnicom, nositeljicom mira i spasenja.

I mi, Božje izabranice pozvane smo nasljedovati Marijin primjer. Zavirimo i mi u svoja srca. Što se u njima krije? Jesu li čista ili ranjena grijehom? Ako u njima ima grijeha, očistimo ih što prije jer samo čisto srce može primiti Onoga koji je Mir naš, samo čisto srce zadobiva mir i može ga dati drugima. Samo živeći u miru sa sobom i drugima možemo spoznati i slijediti Onoga koji je došao na svijet i dao nam svoj mir: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem; neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne straši“ (Iv 14, 27). Ostanimo u njemu da On ostane u nama (usp. Iv 15,4).

            Marija bijaše majka. I ona je čeznula za trenucima blizine svoga sina. Čeznula je biti s njim, zagrliti ga, poljubiti, slušati, promatrati, razgovarati s njim. I stoga kad je čula da se nalazi u blizini pošla je da ga vidi. (Mt 12,47). No to je bilo gotovo nemoguće jer gomila ljudi tiskala se oko njega i bilo je teško pristupiti mu. Ali ona je u srcu znala da ga i drugi trebaju, da nije tu samo zbog nje i zato je stala podalje, poslala glas da je tu i ostala strpljivo čekajući da dođe. Znala je da je to dovoljno, da će on sam sići k njoj kada dovrši djelo što ga je započeo.

Došle smo kod Isusa, najavile smo se baš poput Marije, i govorimo: „Evo nas, Isuse, čekamo i kucamo, otvori nam“. No, draga susestro kako je u našem životu, jesmo li poput Marije u traženju Isusa, ali isto tako slične Mariji u strpljivosti, u čekanju kako bi nam otvorio, kako bi smo ga vidjele, čule?Jesmo li mi strpljive? Imamo li pouzdanja u Boga i ostajemo li strpljivo čekajući da on odabere trenutak i zahvati u našem životu ili mu same govorimo što, kako i kada da učini? Tražimo li da se sve zbude odmah jer mi to baš sada želimo ili mu dopuštamo da on odabere trenutak za izvršenje svoga djela u nama? Kada nas zahvati bol, tuga, tjeskoba, kad upadnemo u krizu…znademo li doći pred Krista, pred svetohranište, njegov križ i strpljivo čekati dok ne pokaže svoje lice i izbavi nas? Jer on je tu mada se ponekad čini da ga nema. On je tu i zna što je za nas najbolje i nikada nas neće ostaviti, uvijek će k nama doći. Vjerujemo li? Jesmo li spremne, poput Marije, potpuno se predati u ruke providnosti i strpljivo čekati da on izvrši svoje djelo?

            Marija je pratila Isusa u svakom trenutku Njegova života - od rođenja pa do smrti. Uvijek je u šutnji stajala uz njega, promatrala ga, pohranjivala u svom srcu svaku njegovu riječ i gestu, promišljala o svemu što je činio i učila. Ona je prva pošla njegovim putem vršeći u svemu njegovu riječ pa i u trenutku kada se našla podno njegova križa. Kolika je to bila bol: gledati vlastito dijete u mukama, izranjeno, krvavo, izrugano, pribijeno na križ. No, ona je i tu ostala u tišini te u dubini svoga srca sa Sinom izgovorila riječi „Oče, oprosti im, ne znaju što čine!“ (Lk 23, 34). Ni jednom riječi nije nikoga od krvnika osudila, prezrela, već im je sa Sinom sve oprostila jer je znala da je to put ljubavi, put koji obnavlja i preporađa. Ni Petru ni apostolima koji su se prestrašili i pobjegli te Isusa ostavili sama u muci nije ništa predbacila već ih je sve primila pod svoje majčinsko krilo i hrabrila ih jer je znala da nije kraj, da je Ljubav pobijedila.

Stoga i tebe i sebe pitam, znam li poput Marije zavapiti „Oče, oprosti im, ne znaju što čine!“ (Lk 23, 34)?Znamo li mi oprostiti? Kad me susestra povrijedi, kakva sam prema njoj? Imam li snage u toj boli stati pred križ, prinijeti svoju bol, prinijeti svoju susestru i od srca joj oprostiti? Oproštenje je Božja milost koja mijenja i onoga koji oprašta i onoga kome se oprašta. Oproštenje usavršuje našu ljubav. Učimo stoga, u zajedništvu s Marijom, pod križem Kristovim praštati. Tu ćemo zadobiti mir. Tu ćemo naučiti istinski ljubiti i darivati se do kraja. O Marijo, utočište grješnika, utjeho žalosnih i pomoćnice kršćana, pokaži nam put oproštenja i pomirenja jer smo pozvane slijediti tvoj primjer.

Kratka šutnja

Pjesma:

Zdravo, Kraljice mira,

Zdravo, Majko ljubavi.

Zdravo, zdravo, zdravo Marijo!

Poticaji na štovanje Blažene Djevice Marije  sluge Božjega Josipa Stadlera

Naš Otac Utemeljitelj bio je velik štovatelj Blažene Djevice Marije te je njeno štovanje stavljao je na srce i povjerenom mu puku. Posviješćivao je kako je Marija naša posrednica i zagovornica kod Boga te ima moć izbaviti nas od svih napasti. Isto tako mi, predajući se u njezine ruke i nasljedujući je u poniznosti, čistoći, predajemo se u ruke njezina Sina i postajemo sposobne darivati se, ljubiti i živjeti po njegovu primjeru. Stoga, između ostalog, u svojoj poslanici „O Blaženoj Djevici Mariji“ upućenoj 1884. godine svećenicima i vjernicima banjalučke biskupije ističe:

„Blažena Djevica Marija naša je posrednica kod Isusa, kao što je Isus naš posrednik kod Otca nebeskoga. Po Isusu molimo mi u zajednici sa svimi vjernici Otca nebeskoga. Po Isusu i oslanjajuć se na njegove zasluge stupamo mi pred veličanstvo Božje. Ali zar mi ne trebamo koga, da nas kod istoga posrednika zagovara? Zar smo dosta čisti, da se o sebi s njim sjedinimo? Nije li on Bog i u svem Otcu jednak, presvet i svakoga počitanja dostojan kao i Otac? On je istina od bezkrajne ljubavi postao naš posrednik kod Otca svoga, da njegovu srčbu ublaži, da za nas plati što smo se mi zadužili; ali zar ga se ne moramo ipak bojati, kada njegovo veličanstvo, njegovu svetost promatramo? … Ako se bojiš stupiti pred Isusa, Boga svoga ili sbog njegova veličanstva, ili sbog svojih griehah, a ti stupi pred Mariju, majku i zagovornicu svoju. Ona je dobra, ona milostiva; u nje nema ništa oštra, ništa stroga; ona je sva milosrdje, i nikoga od sebe ne odbija, ni najvećega griešnika ne…

Najveći neprijatelj, što je Bog u našu obranu proti sotoni postavio, jest upravo Marija. Bog joj je toliku moć dao proti sotoni, da je se djavao više boji, nego svih angjelah i ljudih, pače u njekom smislu više nego samoga Boga; ne zato, kano da Božja moć nije veća od Marijine, jer je Božja moć bezkonačna, a Marijina je ograničena, nego zato, što djavla to puno više boli i njegovu oholost većma muči, da ga prosta i ponizna službenica Božja prevladava, bije i kazni, nego kada bi ga sam Bog kaznio; sotonu više ponizuje i ništi poniznost Marijina, nego li Božja moć. Odatle se vidi, od kako je velike potrebe Mariju kano našu posrednicu i zagovornicu kod Isusa Krista u svem u pomoć zazivati…jer posvećujuć se Mariji, odričemo se djavla, svieta, grieha, samih sebe, i podajemo se skroz Isusu po rukuh Marijinih…“

Svjedočanstva pokojnih sestara Služavki Maloga Isusa o štovanju Blažene Djevice Marije

S. M. Margareta Marija Markov (+1947),cijeli je život obavljala dužnost kuharice, a s. Arkadija Bičvić o njoj u posljednjim danima života svjedoči: „Bila je mirna, tiha, kao da je nije bilo u bolesničkoj sobi. Često sam provirila da vidim je li što treba, uvijek sam je našla s krunicom u ruci i odgovorila bi mi samo ono što sam je pitala. Nikad nije ničemu prigovorila, nikada ništa tražila… Sve joj je bilo dobro. Divila sam se tolikoj kreposti, a danas se još više divim.“

S. M. Sofija Iva Vrnoga (+1947),osobito se odlikovala pobožnošću. Posebnu pobožnost je gajila prema euharistijskom Isusu te prema Blaženoj Djevici Mariji i svetom Josipu. U redovničkom životu mnogo je bolovala, a osobito zadnjih godina. Imala je karcinom na crijevima. U travničkoj bolnici 1944. godine bila je operirana, ali bez uspjeha. Za vrijeme boravka u bolnici, uza svoju bolest, doživjela je velik šok i silno duševno i tjelesno trpljenje. Naime neprijateljski vojnici nemilosrdno su poubijali sve bolesnike po krevetima velike sobe u kojoj je i ona ležala, a samo nju su ostavili na životu. Svaki čas u strahu i trepetu je očekivala sličan konac i svog života. Nakon povratka iz travničke bolnice u samostan u Vitezu s velikom strpljivošću je podnosila bol. Tiha, povučena, pobožna, bez posebnih zahtjeva za samu sebe, proboravila je u posebnoj sobi svoje patničke dane.

S. M. Terezija Marija Štajer (+1948), jedna je od naših prvih sestara u Družbi. Bila je sestrama dobra, pristupačna i brižna. Jedna sestra izjavljuje da joj je jednom zgodom s. Terezija rekla: „Znaš, kada te koja sestra uvrijedi, gledaj da se uvijek ti prva obratiš te da joj odmah oprostiš. Neka ona opazi da više nisi ljuta na nju.“ Po prirodi je bila jednostavna, vedra, radina i jako pobožna. Imala je veliku ljubav prema Družbi i prema svakoj sestri. U trenucima bolesti, s. Arkadija Bičvić o njoj svjedoči: „Zbog velike slabosti i iscrpljenosti nije mogla ni moliti ni govoriti, samo je prebirala zrnca krunice. Nije se ništa tužila da je boli, ništa nije zahtijevala.“ 

Pjesma:

1. Majčice draga, Zvijezdo jutarnja,

tvoja milina dušu opija.

Djeca te, Majko, mole žalosna:

brani i čuvaj od zla svakoga.

2. Marijo, Majko, pogledaj nas.

Pomozi, Majko, brani nas.

Marijo, Majko, zadnji je čas,

Kraljice mira, moli za nas.

Završna molitva:

            Marijo, Kraljice mira, zahvaljujemo ti na trenucima provedenim u tvojoj blizini. Hvala ti što si uz nas, što nas pratiš svojim majčinskim zagovorom i pokazuješ nam put služenja. Ostani uvijek s nama. Pomozi nam ostati postojanima na putu hoda za tvojim Sinom, našim Spasiteljem i Zaručnikom. Pomozi nam u svemu tražiti i gledati Božju volju te sačuvati mir i čistoću srca ljubeći i praštajući iz dana u dan, bez prestanka. Jer to je pravi put, to je put koji vodi u život. Marijo, Kraljice mira, moli za nas!

Priredila: s. M. Martina Vugrinec