Riječ Božja u redovničkom životu
Riječ Božja u redovničkom životu
Petak, 9. 3. 2012.
SOLIN: U organizaciji Vijeća za trajni odgoj naše Provincije, u Solinu, u samostanu „sv. Rafaela“, održan je seminar na temu: Riječ Božja u redovničkom životu, a vodio ga je o. Jozo Milanović, benediktinac. Seminar je održan od 8. do 10. ožujka, odnosno svaki dan se izmjenjivala druga grupa sestara. O. Jozo nam je kroz tri predavanja u toku dana govorio o Riječi služeći se Svetim Pismom i pobudnicom pape Benedikta XVI. Verbum Domini.
Sažetak predavanja
„Milje mi je Bože moj vršit volju Tvoju. Zakon Tvoj duboko u srcu ja nosim“ (Ps 40,9)
- Kako slušamo Onoga za kojim idemo i kojeg slijedimo?
- Je li nam Njegov Zakon duboko u srcu?
Riječ Božja je izvor naše duhovnosti. Trojedini Bog je već u sebi neprestani razgovor božanskih osoba, razgovor Ljubavi. Oni su Jedan. Bog i nas želi uključiti u taj dijalog ljubavi koji je vječni razgovor. Kako bi i nas uključio u razgovor i Riječ nam na ljudski način govorila o Bogu, Bog se utjelovio. Utjelovio se i kako bi nas predvodio u našem odgovoru Bogu.
„U početku bijaše Riječ“ (Iv 1,1)– U početku bi kod čovjeka, posebno redovnice, redovnika trebala biti ŠUTNJA. Ona ne znači prazninu, nego šutimo jer želimo čuti i razumijeti. Bog govori u početku, On ima prvu i glavnu Riječ. Mi moramo slušati i šutjeti.
Naš život je živ jer je u neprestanom razgovoru s Bogom. Mi ne drugujemo samo sa Svetim Pismom, nego sa živom Riječi koja nam svaki dan iznova govori. On je obećao da ostaje s nama u sve dane do svršetka svijeta. On govori – mi slušamo.
„Slušajte ga!“ (Mt 17,5; Mk9,7)– naš život je slušanje Onoga koji nas zove da Ga slijedimo. Mi se zovemo po Njemu i naš život je uzeti svoj križ, ići za Njim i slušati Ga.
Mi smo izabrani, to je dar, ali to znači da se mi malo bolje moramo uključiti u razgovor, slušanje. Ali, nama se često dogodi da poput trojice apostola koji su trebali bdijeti uz Isusa, zaspemo.
Bog uvijek pronalazi način da nas pozove. No, na početku našeg razgovora s Bogom, trebalo bi se zapitati: „Da li ja doista vjerujem da Bog meni danas govori?“
Cijela Riječ je usmjerena na tebe, cijelog sebe usmjeri prema Njoj, tj. cijeli naš život je odgovor na Božju Riječ.
Marija je dala svoj odgovor Bogu preko anđela, ali radost koja je ušla u njen život nije mogla sakriti, nego je širila dalje, otrčala je Elizabeti u Gorje. Radost koja dolazi od Boga, širi se, daruje se. Ta sreća „ne da mira“, odnosno donosi mir, ali taj se mir raznosi, dariva, dijeli.
„Da bi se ispunilo Pismo... “ (Iv 19,28)Na kraju svog života Isus izgovara riječi kako bi se ispunilo ono što je pisano. Naš život bi trebao biti ispunjenje Pisma. Time nam govori kako je moguće živjeti naš život u skladu s Njegovom voljom.
Ovo naše duhovno druženje dobilo je svoj vrhunac u Euharistijskom slavlju, gdje nam se Ljubav darovala u Riječi i Tijelu, a o. Jozo nam je približio Riječ u prigodnoj propovijedi. Iz propovijedi jednog od ovih dana izdvajamo dvije misli: „Kamen koji odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni..“(Mt 21,42) – Gospodin je preobrazi taj odbačeni kamen i učinio Ga kamenom zaglavnim; Jesu li vinogradari ili vinorušitelji? – Bog njihovu zloću preobrazuje da se dogodi dobro – taj čudesni urod na vinu, na križu nastaje čudesno pripremanje vina – krvi. Gospodin i iz nas mora iscijediti sok da nas obnovi, izgradi.
Ova duhovna obnova je bila posebna i za naše štićenike kojih je u ovom samostanu 20. Oni su radosno iščekivali posjete sestara, ali i o.Joze, koji je dio svog vremena koje proboravio u našoj zajednici posvetio i njima.
Zahvaljujemo o. Jozi Milanoviću na bratskom govoru o Riječi koja preobražava naš život, sestrama iz Vijeća za trajni odgoj koje su organizirale ovaj seminar, kao i sestrama samostana „Sv. Rafaela“ na sestrinskom dočeku.