S vjerom u uskrsnuće opraštamo se s našom pokojnom sestrom Bonfilijom koja je za života molila zajedno s nama „Moj Izbavitelj živi…Iz svoje ću puti vidjeti Boga, spasitelja svoga.“ 

Pred nas se uvijek stavlja pitanje: Što je život? Čemu patnja, bolesti i smrt? Ako smrt i život gledamo očima žive vjere, sigurno ćemo pronaći egzistencijalne odgovore i razlog za život i istinsku utjehu. 

Želja za životom i vječnošću duboko je ukorijenjena u čovjekov bitak. Ta težnja ima svoje uporište u Bogu Stvoritelju, koji je stvorio čovjeka kao krunu stvaranja i obećao mu vječnost. Vječnost koju već sada nosimo u sebi. Bog ni svoga Sina nije poštedio patnje i smrti. Po Kristovoj žrtvi i uskrsnuću postajemo dionici Kraljevstva nebeskog. 

Naša je sestra Bonfilija sa svojim Bogom podijelila život i sve u njemu i sada ga je Živog susrela. Njezina je žrtva urodila plodom kod Gospodina u vječnosti.

Priprema za vječnost započela je njezinim rođenjem 13. 09. 1934. godine od oca Mije i majke Magdalene r. Baron u lijepom žumberačkom kraju, u Oštrcu. Gospodin ju je pratio svojim pogledom i pozvao ju u samostan u Zagreb 26. 08. 1954. godine. U novicijat je ušla 1955. god. u samostanu 'sv. Ivana Krstitelja' u Samoboru. Prve zavjete položila 1956. god. u Maksimiru, a doživotne 1962. godine na Kraljevcu. 

Svoj redovnički život započela je poput brižne Marte u službi kuharice u samostanu 'Marijinom domu' u Vinkovcima, zatim na župi Podravske Sesvete, u samostanu trećoredaca na Glavotoku, a najveći dio svog redovničkog života provela je u samostanima kod otaca kapucina u Varaždinu i u Rijeci. Kraće vrijeme bila je u našem samostanu u Samoboru iz kojeg opet odlazi u Rijeku, pa Kloštar Podravski iz kojeg odlazi na župu u Krašić. Punih 48 godina s. Bonfilija vodila je poslove kuharice. 

U toj službi rado se žrtvovala i svojim bližnjima pokazala da voli posao kuharice koji joj je bio povjeren. Imala je srca za svakoga, ne zaobilazeći nikoga. Siromasi koji su tražili pomoć, nikad nisu otišli bez toplog obroka koji je s. Bonfilija s ljubavlju pripremala. A bilo je to desetak obroka svakodnevno. Dulji niz godina boravila je i u Krašiću gdje su uz redovita, bila često puta i izvanredna slavlja i okupljanja, a s. Bonfilija bi, neumorna i uvijek raspoložena, znala prepoznati potrebe svojih bližnjih. 

Radi njezinih životnih godina i oslabljenih snaga, premještena je 2004. godine na Kraljevac gdje je nastavila pomagati sestrama u kuhinji. Znala je i vjerovala da se za Gospodina vrijedi žrtvovati i kad ju je obuzela nemoć i bolest. Vjerovala je da poput Krista patnika i poslije njezinog križnoga puta dolazi Vječnost, gdje će biti otrta svaka suza i gdje će dobiti nagradu za svoj, u vjeri proživljen život. 

Vjera je i nas, danas okupila oko pokojne s. Bonfilije, jer vjerujemo da ju je Gospodin našao budnu i spremnu, rano u jutro 1. listopada, kad se na Njegov zaručnički poziv odazvala i preselila u Vječnost.   

Draga naša sestra Bonfilija, zahvaljujemo Gospodinu za dar Vašeg života u našoj redovničkoj zajednici, za primjer vjernog služenja u poniznosti braći i sestrama. Kroz dobrotu, radost, smisao, sebedarje, sijali ste neumorno i neka plodovi uzrastu preko novih zvanja u Crkvi i našoj Družbi. Mali Isus primio Vaš život Služavke i nagradio vas darom vječnoga mira među svojim svetima.  

POKOJ VJEČNI DARUJ JOJ GOSPODINE